Iz Mire svi vragovi zvire
Svijet nikada nije čuo za aferu „ljubavni trokut“, između Mire, Marka i Mirka (prezimena izostavljam iz razumljivih razloga), koja je potresala uglavnom samo njih troje, a ja doznadoh za nju od, u malom gradiću uvijek prisutnih sveznadara koji znaju sve o svemu i svakome, i o zbivanjima među zidovima ljudskih ložnica. Mira bijaše ljepotica „ajnc a klase“, moglo bi se reći seks simbol malene varoši, što je ona od rane mladosti shvatila i svojim ponašanjem gledala učvrstiti svoju reputaciju. Naime, smatrali su je radodajkom, što je moguće smetalo usidjelice, rano obudovjele udovice ili katoličkim moralom – koji im je blokirao sav spolni nagon – zasićene djevojke, dok nekim čudom, muškarce u dobi od četrnaeste pa nadalje to nije nimalo smetalo, već ih još više privačilo društvu lijepe Mire, i „igrama ljudi“ koje su često slijedile kao kulminacija druženja. Skoro da nema osobe muškog spola – u rasponu spomenutih godina – koje naša gospođica (naravno, klonila se udaje kako bi što više iskoristila božji dar kojim je raspolagala) nije intimno poznavala, svejedno bio ledičan ili oženjen – radi čega je ne malo brakova propadalo. Bila je sportski tip, po izgledu, no uglavnom se bavila samo jahačkim sportovima, shvaćate li što želim reći. Rijetke noći kada se nije bavila sportom, u mislima je poredila kvalitetu doživljaja koji su joj pružali napaljeni mužjaci, pa se prema vlastitoj ranglisti duže ili kraće neobavezno vezivala za njih, pri čemu je pridjev značio upravo to. Zbog održanja forme, znala je i u tim kraćim vezama nalaziti po par konja za održavanje svojih jahaćih sposobnosti, shvaćate već – užitaka koje joj je taj sport pružao. I tako je prolazilo vrijeme, u jahanju, čežnji muškaraca i preziru žena, dok nije odjednom primijetila tragove bora na svom licu. Vrijeme i pretjerano(?) bavljenje noćnim aktivnostima ostavilo je traga i na ljepotici, što – naravno – primjećivahu i njeni sportski partneri, ali im želja nimalo nije plasnula podržavana kolajućim glasinama – praktično potvrđenima – o Mirinom iskustvu. ‘Ajde mi iskreno recite, jeli veći gušt igrati s iskusnim ili beznadno neiskusnim partnerom, koji jedva znade što i kako treba raditi zarad obostrane uživancije? Došlo je vrijeme da se skrasi, pomislila je – naravno, misleći na ono o čemu većina žena svijeta sanja – udaju. I udane žene imaju iste sportske potrebe kao djevojke, moguće ipak manje izražene, što se baš i nije moglo očekivati od naše radodajke. Tjedan dana se nekako uspjela suzdržavati jahanja (muškarci su se počeli pitati što li se desilo s njom), pročešljavajući svoju ranglistu partnera za udaju. I, kao finalisti iskristaliziraše se Mirko i Marko – srećom, oboje iskusni momci (neiskusni ni ne bi dolazili u obzir) i što je važno, još uvijek neženje. Njeni kriteriji pri odabiru bijahu vrlo jasni i jednostavni – poredila je svoje užitke sa oba kandidata prije konačnog odabira, a nimalo nije dovodila u pitanje hoće li izabranik njenog srca (hm!), pristati zauvijek naseliti njenu ložnicu, dakako – bez ograničavajućih uvjeta za njene povremene izlete sa znancima, jelte. I, iako je trka – u njenoj glavi, naravno – bila skoro pa izjednačena – pobjedu je odnio Marko, a Mirko se, ni ne znajući da je bio u igri, morao povući na – eventualno rezervnu poziciju u skladu s njenim uvjetima za brak. Pitate li se što je pobijedilo, lako možete zamisliti: duljina, čvrstoća, izdržljivost (dvadeset osam puta u pedesetšest minuta jahanja, hej!), više su zadovoljavali njezinu sportsku pohotu. I tako, naša se Mira upisala među bulumentu žena kojima je to skoro pa jedini životni cilj, pa je i odmah primijetila kako se odnos ženske populacije prema njoj pomalo promijenio. Iako je još povremeno pravila jahačke izlete – uz znanje (a ponekada i ne) tolerantnog supruga – kao da se njihov prezir smanjio, dapače, mnoge su je počele i pozdravljati što joj je, priznala ili ne, pomalo godilo srcu.
E, sad, pita unezvjereni čitatelj, u čemu je ovdje afera? Pa svaka varošica svijeta raspolaže nekom sličnom, vlastitom Mirom, što i nije neka novost otkada je svijeta i vijeka. Molim vas, malo strpljenja, nije dobro prerano svršavati, čak ni svojim mislima – toliko valjda ipak znate. Desilo se da je apoteka iliti ljekarna, koja bješe u vlasništvu nekog privatnika, jednog dana prestala raditi zarad smrti vlasnika. Nije Mira to ni primjećivala, ali postepeno, kao da je splasnuo Markov ljubavni žar, više ne bijaše onako dugačak, onoliko čvrst a napose dugotrajan, kakav bijaše prije i odmah nakon ženidbe. Slučaj je htio da je jednog dana, čisteći stan, Mira u Markovoj ladici pored kreveta pronašla, i tu počinje afera, praznu kutiju – Viagre! Jest da je bila sportski tip, ali to ne znači da nije odmah shvatila zašto je – znate već što – bio tako dugačak, čvrst, zašto je njegov prijapizam morala liječiti (sa zadovoljstvom, mora se reći) svojom jahačkom vjetinom. Tim prije što je, mada su je mnogi smatrali nimfomankom, ona također povremeno koristila, za laike rečeno – žensku Viagru! Vjerojatno vam je poznata ljudska psihologija: ako, primjerice, ja varam svoju ženu to drukčije percipiram no ako ona vara mene, a dakako – vrijedi i obrnuto. Gad jedan – odmah joj je palo na pamet, tamo se ušančilo i nije je napuštalo – ta on se nije prirodno palio na mene, to su činile obične tablete – nikako da je ta misao napusti, iako su oboje podjednako uživali u ljubavničkom sportu. I tako se ljubav između Mire i Marka postepeno gasila, dok jednog dana nije ugasla do rastave, s tim da joj je odmah na pamet pao gubitnik u svojevremenom ljubavničkom pripetavanju između dvoje kandidata za brak. No, Mirko je odavno otišao, sklopivši brak sa svojom odabranicom, dajkom s kojom je bio više no zadovoljan kao i ona s njim.
Pa, zašto li vam onda uopće pričam tu skasku, uvlačeći vas u ljubavnički trokut koji nikoga ne bi smio zanimati sem upletenih? Desilo se da mi je, čitajući novine, na sportskoj stranici pao u oči golemi naslov o olimpijskom pobjedniku jedne discipline (he, he, nije jahanje – ako ste grešno pomislili), koji je nakon trideset godina, kad je počeo osjećati zdravstvene posljedice svojih postupaka, priznao da se tijekom svoje karijere – dopingirao! Laički rečeno, uzmao zabranjenu „sportsku Viagru“ koja je doprinjela nemoralnoj i nedozvoljenoj eliminaciji njegovih sportskih takmaca. Jasno, Olimpijski komitet odmah mu je oduzeo sve osvojene medalje, iza njega je ostala golema sramota, država za koju je nastupao odrekla ga se isti čas, i umro je nakon nekoliko godina pod stigmom skandala koji je prouzročio. A naš jahački duet? Nitko ih niotkuda nije mogao izopćiti, i toplo se nadam da su uspješno – bez popratnih zdravstvenih tegoba – uspjeli nastaviti svoje jahačke karijere. Dakako, s drugim konjima. Kako sam odnedavno i sam stanovnik spominjane varošice, čvrsto sam odlučio lično provjeriti jeli tome tako i s Mirom. Bez Viagre, barem s moje strane, a za nju mi je svejedno – samo da uživa u sportskom druženju sa mnom. Volim se uklopiti u novu sredinu.
Ladislav Babić
Preuzeto iz časopisa Diskurs :
https://view.publitas.com/foi/diskurs-br53/page/76
magazinplus.eu
