-TopSLIDEKulturaUrednički kutak

Postistina “ubija” demokratiju

Ponavljamo objavu:

Američki historičar Timoti Snajder, autor knjige „O tiraniji – 20 lekcija iz XX vijeka“, ocjenio je da termin „postistina“ nije ni nov, ali ni nebitan, kako neki smatraju, jer se njegovim korišćenjem potkopavaju činjenice, pa time i zakoni i demokratija, što otvara vrata autokratskim režimima.

Njegova teorija kaže: ako želite da iščupate samo srce demokratije, napadnite činjenice. To je ono što savremeni političari rade;
– lažete neprestano,
– tvrdite da vaši protivnici i novinari lažu,
– dilema “šta je istina”?
– ne postoji više istine,
– svaki otpor kriminalizirati ili korumpirati i igra je završena.

Fašizam uči ljude da ništa nije istina i da njihov svakodnevni život nije važan, već da su jedino važni mitovi o jednoj naciji i mistična povezanost sa liderom, objasnio je Snajder, gostujući u emisiji „Dejli šou“ kod voditelja Trevora Noa.

Prvih pet od Snajderovih dvadeset preporuka.

Prva je: ne prihvataj poslušnost unaprijed jer nasilnici na vlasti računaju na tu „očekivanu poslušnost“ i to ubrzava širenje neslobode.

Druga: štiti institucije – sudove, medije, novine – jer se institucije ne mogu same braniti i one se ruše kao domino osim ako svaku branite od samog početka.

Treća: naglašavaj profesionalnu etiku jer teško je kršiti vladavinu prava bez učešća pravnika ili održavati namještene sudske procese bez sudija.

Četvrta: kad slušaš političare pripazi na njihovu upotrebu velikih riječi kao što su „terorizam“ i „ekstremizam“ ili fatalnih kakve su „izuzetak“ i „hitnost“ i usprotivi se patriotskom rječniku.

Peta: budi pribran kad se nezamislivo desi, recimo teroristički napad, podsjeti se da diktatori ili čekaju ili planiraju takve događaje da učvrste vlast – misli o paljevini Rajhstaga (Reichstag) – jer takvi događaji eliminišu opoziciju i to je najstariji trik u knjizi hitlerizma …

Očekivana poslušnost, urušavanje institucija, korumpirano pravosuđe, patriotski rječnik, proizvođenje kriza i napetosti da se učvrsti vlast – kako to sve poznato i bosanski, pa i šire – balkanski, zvuči.

Profesor na zagrebačkom i beogradskom Fakultetu političkih znanosti Dejan Jović tvrdi da današnji svijet karakterizira vladavina amatera u kojoj su elite glavni neprijatelji krivi za sve, a amateri smatraju da sve znaju bolje od stručnjaka i profesionalaca.

Prema njegovom mišljenju, danas živimo u doba amaterokracije, kojoj se treba suprotstaviti – umjesto prepuštanja sve vlasti amaterima, potrebno je ne podleći antielitizmu i nastojati jačati intelektualne, društvene i gospodarske elite kako bi se postigla ravnoteža ili barem protuteža takvom stanju.

Jović za Al Jazeeru pojašnjava ove teze te otkriva uzroke, prirodu i posljedice politike post-istine i amaterokracije te antielitistčkog stava, ali i važnost borbe protiv ovih općedruštvenih pojava.

– Karakterizira je relativizacija svega, što je jednim dijelom posljedica namjernog ignoriranja “nekorisnih” činjenica, a drugim dijelom i liberalizacije javnog prostora i dostupnosti načina komuniciranja. Danas svatko ima mogućnost sudjelovanja u javnosti – pod svojim imenom ili anonimno. To je rezultat slobode, kao i novih tehnoloških mogućnosti. No, posljedica – doduše ne nužna, nego proizvedena – jest to što se uklanja razlika između kvalificiranih sudionika javnosti i amatera, koji međutim nemaju manje, nego najčešće više upornosti i žara da svoju “istinu” i svoje “činjenice” prezentiraju drugima. Amateri vode kampanje protiv znanosti i kritičkog mišljenja, a stručnjaci komuniciraju u svojim krugovima, koji su obično daleko uži. Pored toga, uporni amateri s jasnom ideološkom namjerom neprekidno napadaju stručnjake, pokušavajući diskreditirati znanje i kritičnost kao takve.

U pozadini tog procesa je sad već dugotrajan proces relativizacije znanstvenosti i znanja, što je počelo s pristupom post-modernističkim pristupima, anarhističkim iluzijama i tezama da je sve relativno, da ‘anything goes’. Napuštena je ideja da su “činjenice svete, a interpretacije slobodne”, a na popularnosti je dobila konstruktivistička teza o tome kako činjenice ne postoje nego su samo plod interpretacija. Meni je konstruktivizam po mnogočemu drag, ali on je otvorio vrata samodestrukciji. Apsolutna relativizacija svega čini javnu komunikaciju prilično besmislenom. U njoj su sudionici neravnopravni po kvalificiranosti za razgovor, a nekvalificirani inzistiraju na svom pravu na jednakost i ravnopravnost. Jednakost nejednakog dovodi do potpune konfuznosti, koja stvara anarhiju i kaos, a to su pretpostavke za destrukciju.

Postoji li to globalno stanje politike ‘po prirodi’ stvari aktualnog trenutka ili se ‘prelijeva’ na globalnu političku scenu iz nekih centara i s kojim posljedicama?

– Ima više izvora takvog stanja. Jedan je u prirodi demokracije, da svatko ima pravo sudjelovati u procesu odlučivanja i utjecati na taj proces. Međutim, tu se radi o demokraciji bez autonomije, odnosno o “demokraciji”  koja poništava autonomne sfere, npr. autonomiju sveučilišta, autonomiju profesionalnih udruženja, pravo na kritičko mišljenje. Bez autonomije, demokracija se pretvara u destruktivnost, a može završiti i u totalitarnosti. Već dugo postoji pojam “totalitarna demokracija”, koji nije “drveno željezo” nego dobro opisuje taj trend. Autonomija pojedinih sfera društvenosti je jamstvo da – uz odlučivanje većine o pojedinim pitanjima ili protiv odluke većine – postoji i zaštita stručnosti, i zaštita manjinskog mišljenja, bez čega nema kritičke javnosti.

Tu se radi, dakle, o neliberalnom razumijevanju demokracije, o uništavanju kritičkog mišljenja, pod parolom da “narod odlučuje” jer samo on sve zna. Ta ideja otvara put nasilju većine nad manjinama, kao i nasilju nad kritičkim mišljenjem, a sve te tendencije vidimo danas i u globalnim i u našim nacionalnim okvirima. Zbog tih trendova i pred tim tendencijama događa se masovni bijeg mladih intelektualaca, stručnjaka, kritički orijentiranih ljudi iz takvih sustava. Ne bježe ljudi iz zemlje zbog siromaštva, ili barem ne samo zbog toga, nego bježe najsposobniji intelektualci jer nemaju volje ni mogućnosti da se svakodnevno nose s pritiskom amatera koji sve znaju, a ništa ne čitaju.
….

Bit prosvjetiteljstva je oslanjanje na znanje i kritičko mišljenje, na ideju progresa, u moć razuma. Nasuprot tome, ova druga tendencija, o kojoj govorimo, drži da razum nikad ne može biti savršen, i da su ljudi grešni već po svojoj biti. Smatraju da je savršen samo Bog, i da sve što trebamo jest – slijediti njegovu riječ, ništa više. Ideje prosvjetiteljstva za njih su blasfemične. Kao što je demokracija za njih blasfemična. Spremni su je prihvatiti samo ako proizvede jedno u biti teokratsko društvo.

Unatoč tome što su građani danas, u internetsko doba, što je pretpostavljam također važno, općenito neskloni elitama, vi smatrate da se ne smije podleći antielitizmu te da treba jačati intelektualne, društvene i političke elite te se suprotstaviti amaterokratiji… Što karakterizira amaterokraciju i negativan stav prema elitama i čime rezultiraju?

– Amaterokracija je vladavina amatera, a taj pojam koristim s jedne strane da opišem stanje koja nam antiprosvjetiteljske snage nameću, a s druge i podrugljivo, da označim svoj stav prema tom trendu. Amateri, da se razumijemo, imaju svoje mjesto koje nije nužno problematično, ali problem nastaje kad amateri pomisle da su profesionalci, i kad drugi ne vide više razliku između jednih i drugih. U amaterokraciji, “elite” – stvarne ili zamišljene, odnosno izmišljene – su glavni neprijatelji. One su krive za sve. Liječnici “ne znaju” ništa, nego amateri znaju kako se liječi gripa ili koliko je štetno cijepiti djecu. Novinari ne znaju ništa, nego amateri izvještavaju s terena preko društvenih mreža, a televizija služi da prenosi ‘tvitove’ potpuno nekvalificiranih ljudi koji komentiraju ozbiljne stvari o kojima nisu pročitali ni jedan članak, a kamoli knjigu.

*
Na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu u utorak 16. oktobra 2018. godine predstavljeni su rezultati istraživanja i publikacija Alternativne činjenice i post-istina u BiH: ko stvarno kreira agendu medija autorica prof. dr. Lejle Turčilo i doc. dr. Belme Buljubašić.

Cjelokupna publikacija dostupna je na linku:
https://drive.google.com/file/d/1TocZ71ba5sSzfQ6ZMAIXxXTDk17eXzat/view

Izvori: RSE – Kemal Kurspahić, Al Jazeera
Pripremio: magazinplus.eu

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close