Kultura razmišljanja: Kako protiv negativnih misli?

Negativne i pesimistične misli su sastavni dio naše svakodnevice, one nas zaokupljaju, kradu nam vrijeme i tako narušavaju raspoloženje. Na takvo loše raspoloženje se može nadovezati i ono što jeste njihov cilj, a to je da nas “prisile” da uradimo nešto negativno

(Piše: Osman Rizaluk, novovrijeme.ba)

Kad naprimjer dva sata mislimo o obavezama i o tome da ih je nemoguće uspješno i na vrijeme završiti, a u tom trenutku nas neko zamoli da izdvojimo pet minuta za njega, onda eksplodiramo i istresemo negativnu energiju na njega u formi osude ili okrivljavanja nevinog pojedinca te tako dodatno pojačamo svoje negativne cikluse. Ili ako nas, naprimjer, zaokuplja misao da nemamo dovoljno sredstava za život i ne možemo sebi osigurati materijalnu egzistenciju, pa onda na svaki konkurs ili priliku za posao počinjemo gledati kao na već izgubljenu bitku, a ne daj Bože da počnemo razmišljati o vlastitom biznisu ili, još gore, o nekoj svojoj “suludoj” ideji otvaranja zanatske radnje već “izumrlog” zanata ili bavljenja bizarnim djelatnostima zbog kojih će nam se narod smijati. Ili, ako smo doživjeli srednju životnu dob a bez posla smo i nemamo partnera s kojim bismo planirali bračnu zajednicu, onda je vrijeme da se padne u depresiju, jer smo takvo nešto vidjeli u filmovima. Prisutno je negativno mišljenje da onaj ko se ne oženi ili nema djevojku koju voli i koja njega voli, a već je u srednjoj dobi, on nema više čemu da se nada. Neka se, brate, “poselami” sa svojim životom i uzme svoje stvari (životne ambicije) i neka ide u depresiju i beznađe, i neka se ne vraća više, jer da je imao razloga (najveću kuću, najplaćeniji posao, najljepšu ženu), ne bi nikad ni otišao.
Neke su želje bolje neostvarene

A šta je s onima koji su djelimično ostvarili ciljeve koje su zacrtali i zacementirali se u svojoj ranoj mladosti, a nikad nisu osjetili potrebu da ih preispitaju? Rade kod privatnika za solidnu plaću. Imaju nekoliko curica. Još nemaju sina! Ne mogu ići na more na Havaje, ali mogu otići na Jadran. Kupili su stan i auto, ali svaki dan gledaju svog komšiju koji ima veći stan i skuplje auto i koji radi u državnom sektoru. Ima sina koji studira negdje vani i kojeg čeka posao. I sad, čovjek koji ima nešto, hvala Bogu, ali ne ono što misli da je mogao i trebao dobiti, kako bi se on trebao osjećati?

Lahko ćemo to objasniti. Treba prihvatiti činjenicu da je život splet čudnih okolnosti i da na mnoge od njih ne možemo utjecati. Nije moguće ostvariti sve što se poželi, ali postoji velika šansa ako se čovjek potrudi. Ostvarenje onog što se želi ne znači nužno i pravi pogodak, naprotiv, neke su želje bolje neostvarene! Postoje oni koji nemaju ni to. Postoje oni koji imaju teške bolesti, nemaju krov nad glavom, nemaju mentalnu stabilnost. Vjerovatno oni kojima svaki dan zavidimo na materijalnim blagodatima nama zavide na oslobođenosti od patnje strepnje i bdijenja nad imovinom ili statusom koji tu imovinu drži uz njih. Još je mnogo toga čemu je fasada lijepa, ali unutrašnjost nije. Poželimo svim ljudima ono što i sebi želimo. Ovakva grandiozna pozitivna emocija je toliko snažna da može pobijediti svaku nedaću u životu, a na svaki uspjeh bilo kojeg čovjeka djelimično gleda kao na svoj! Zato je teško shvatiti kako neko ambiciozan i normalan može istovremeno biti sretan i skroman!
Ali nemojmo se zavaravati

Negativne i pesimistične misli imaju malu kinetičku energiju i vrlo visoku potencijalnu, odnosno nemaju nikakvu moć dok su samo misli, ali ako počnemo pristajati na te misli i činiti ono što nam one savjetuju, onda bivaju itekako moćne da nam prouzrokuju mnoge glavobolje. One su opasne, jer ih je teško otkriti, ali dobra strana je u tome što kad se jednom počnu otkrivati, sve ih je lakše i lakše detektirati i zaobilaziti. No, nemojmo se zavaravati da ih možemo tek tako odstraniti jer su one duboko ukorijenjene u naše mentalne procese i putanje, stoga treba vremena i vježbanja da bi se one potpuno odstranile. Zato je važno zamisliti naš mozak kao posudu u koju ponekad uđe prljavštine (sve negativne informacije i događaji), bilo da su ušle posredstvom medija ili naše svakodnevnice. Ova posuda, koja se lahko prlja, zahtijeva energiju da se svakodnevno čisti kako bi zadržala određeni nivo čistoće koji je potreban. Stoga nam ne preostaje ništa drugo nego da se pripremimo na proces pranja mozga koji je identičan procesu ispiranja mozga. A svjesni smo da nam se ovo ispiranje mozgova dešava stalno i da smo izloženi medijskoj prašini čak i kad se sačuvamo od oluje. Većina ovih informacija je negativna i pesimistična, pa naš mentalni svijet, koji želi određenu stabilnost i mir, počne gubiti bitku sa zadržavanjem određenog nivoa optimizma koji je potreban za normalno svakodnevno funkcioniranje.

Mentalno zdravlje osigurava ispravan pristup našim energetskim zalihama koje je potrebno koristiti s mjerom da bismo imali slast života. A da bismo provjerili kakvi smo mi s tim pristupom, dovoljno je samo da vidimo svoje ponašanje nakon neuspjeha ili tegobe, pa ako se počnemo emocionalno zlostavljati i gušiti, onda još nismo pronašli pravi pristup. Ako nakon neke pogreške ili uvrede od drugih počnemo zamišljati samo najgore o toj osobi, onda je tu i znak za alarm.

Ukratko, postoji pozitivna i negativna energija, a dostupne su obje. Negativna je, nažalost, dostupnija i nalazi se na vrhu rudnika, pa nije ni čudo da svi lakše i češće posežemo za njom, jer u ovom ubrzanom životu ko još ima vremena za čitanje pozitivnih romana i djela koja podstiču na oprost, toleranciju, suživot, ljudskost, empatiju i poštenje, dok smo okruženi velikim LCD-ovima i plazmama koje će umjesto nas brinuti o “čistoći” one posude.