“Pošto to nije moguće, mora se mijenjati sistem obrazovanja. Imamo lijepu zemlju. Moramo se izboriti da ona bude uređena”.
Muhamed Krnjić završio je bachelor studij građevinarstva na Univerzitetu u Sarajevu, gdje trenutno završava i master studij hidrotehničkog i okolišnog inžinjerstva. Istovremeno, piše i master tezu na razmjeni u Salcburgu. Pored trenutne razmjene na kojoj se nalazi Muhamed je koristio benefite Erasmus programa i na dodiplomskim studijama. Kaže da se za odlazak na prvu studentsku razmjenu odlučio sasvim slučajno jer je u to vrijeme obnavljao studijsku godinu,
Prednosti ERASMUS + razmjene
Govori kako je većinu stipendija dobio preko Erasmus+ programa, za koji su sve instrukcije dostupne na web stranici Ureda za međunarodnu saradnju pri sarajevskom univerzitetu.
“Proces inače nije kompliciran, najbitnije je planirati dovoljno unaprijed da u slučaju određenih komplikacija postoji dovoljno vremena kako bi se aplikacija mogla na vrijeme završiti.
Na primjer, meni je za jednu od prijava trebao dokaz poznavanja engleskog jezika, a za drugu i transkript ocjena preveden na engleski jezik kod sudskog tumača, tako da je to nešto što bi, ukoliko se ostavi za zadnji dan, moglo upropastiti čitav proces prikupljanja dokumentacije za apliciranje na razmjenu,” napominje Muhamed.
Obzirom da su mu stipendije bile dovoljne da pokrije sve životne troškove, on je primarno studirao i putovao u slobodno vrijeme.
On dodaje kako su najveće prednosti studija na univerzitetuma u inostranstvu činjenica kako ima mnogo više mogućnosti za praktičnu, odnosno laboratorijsku nastavu, što čini čitav proces studiranja dosta zanimljivijim, te učenje povezuje sa nečim “realnim” za razliku od većinski apstraktnih rezultata naših misli pri učenju većine gradiva na matičnom fakultetu.
Dodaje da mu je to iskustvo u mnogome utjecalo na razvoj tzv. “soft skills”.
“Akcent na timskom radu i “soft skills” umjesto na jako opširnoj teoriji. Dakle, gradivo na nekim predmetima u Glazgovu je bilo otprilike tri puta manje opširno nego u Sarajevu, ali smo imali određene interaktivne zadaće, izradu infografika, čitanje članaka, i generalno dosta više timskog rada,” kaže.
Također napominje kako se mnogo radi na osposobljavanju mladih da uče samostalno, “umjesto da dobijemo knjigu i da naučimo gradivo iz knjige, barem u Glasgovu bismo dobili zadatak, te samostalno (često timski) kroz literaturu pokušavali da riješimo problem, uz određenu pomoć nastavnika,” prisjeća se.
Dodaje kako mu je najveći izazov predstavljalo usvajanje stručnih termina na engleskom jeziku, ali ističe kako se ipak uz uloženi trud može većina toga naučiti, pa se ne treba toga bojati.
“Naravno, tu je drugo okruženje, jezici, ali upozna se društvo i uglavnom se brzo navikne. Niko ko ode na razmjenu nije tu apsolutno sam, pa slični se uglavnom lahko pronađu,” kaže on.
Studiranje u BiH, Turskoj i Velikoj Britaniji
Muhamed je predavanja slušao u Turskoj i u Velikoj Britaniji, gdje je kako se prisjeća iskustvo u Turskoj bilo sličnije iskustvu studija u BiH.
S druge strane, u Velikoj Britaniji je imao fokus na samostalnom učenju.
“Žalba na ocjenu ili bilo šta, je nešto normalno, i često uopće i ne ide preko profesora direktno. Sistem je uglavnom napravljen tako da je administracija na nivou univerziteta jedinstvena, i mnoge stvari se mogu riješiti na nivou univerziteta, umjesto kroz fakultet, odsjek, ili profesora,” govori.
Ističe kako kao glavne prednosti sistema obrazovanja u Velikoj Britaniji vidi neopterećenost gomilom stvari koje se svakako u praksi mogu naučiti u slučaju potrebe, već studenti imaju vremena za normalan život sa vannastavnim aktivnostima i bez mnogo stresa. Druga prednost je jača mogućnost samostalnog učenja, i treća prednost je dosta bolje poznavanje informatičkih alata, MS Office, razni software, i načini komunikacije sa ljudima unutar i van branše.
Povratak u BiH
On se planira vratiti u BiH te ističe kako bi uvijek ostao vezan za našu zemlju čak i kada se ne bi vratio.
Trenutno je fokusiran na rad na master tezi pa ne razmišlja o dugoročnim planovima ali ističe kako će nakon odbrane master teze uzeti određeni period za pauzu kako bi bez pritiska shvatio šta želi raditi u budućnosti jer, kako ističe, vjeruje da se većina stvari može ostvariti od bilo gdje, samo je pitanje koliko je teže, odnosno kompliciranije to uraditi.
“Vjerujem da se u Bosni mogu napraviti slične stvari, vjerovatno uz razliku manjih prihoda zbog relativno manjeg životnog standarda, pa samim tim i profit bi trebao biti manji. To ne znači nužno ništa loše, ali mislim da bi kombinacija obje stvari bila idealna.
Ipak, u praksi je teško dobiti i jare, i pare, ali vjerujem da nije nemoguće,” govori on.
Obrazovni sistem u BiH
Na osnovu vlastitog iskustva kaze kako nas obrazovni sistem u BIH, uključujuči osnovno i srednje obrazovanje, uči da je znanje ograničeno samo na ono što već postoji u knjigama, te da je poželjnije znati šta drugi misle, nego imati svoje mišljenje, tj. često će se neko pitanje radije kritizirati, nego odgovoriti na njega.
On bi u našem obrazovnom sistemu smanjio opsežnost materije koja se predaje, te poticao kritički pristup stjecanju znanja. Pored toga vjeruje kako je neobhodno promijeniti način učenja, potrebno je više i individualnog i timskog praktičnog rada. Dodaje kako su kurikulumi zastarjeli i neprilagođeni trenutnim trendovima, te ističe kako je veliki problem što nastavno osoblje ne prolazi kroz stvarnu evaluaciju svoga rada.
“Ako profesor nije sposoban da predaje materiju, neka traži novi posao (evaluacija sa posljedicama),” zaključuje Muhamed.
Iako se u BiH nije prijavljivao na državne poslove pa kaže kako ne zna na koji način se u državnim institucijama gleda na mlade koji su studirali u inostranstvu, ali kroz prizmu njegovih prijateljia čini mu se kako bar društvo ima pozitivna mišljenja. Iako primjećuje kako postoje mnogi ljudi unutar BiH koji cijene kvalitet, pa ga onda i traže, dodaje kako postoje i oni kojima povratak mladih obrazovanih ljudi kao što je on ne odgovara.
“Ljudi unutar BiH koji cijene poslušnost i veze, ne žele da se vraćaju obrazovaniji,” ističe.
Dodaje kako mlade u BiH često obeshrabljuje stav starijih da je stariji nužno i pametniji ili čak bezgriješan, što ih nekada sprečava da napreduju, s druge strane ističe kako mnogi mladi ljudi nemaju jasnu viziju svoje budućnosti.
Da sam ja neko
Da je on u odlučujućoj poziciji moći u BiH, prvo što bi mijenjao u našem društvu su kako kaže ljudi, međutim, kako to ne može mijenjati onda bi zasigurno želio mijenjati naš obrazovni sistem, jer to oblikuje ljude.
Vjeruje kako je moguće i potrebno motivirati mlade ljude kao što je on da se vrate u BiH.
“Siguran posao, solidna plata, dobro zdravstvo, dobro sudstvo, popravke puteva i tunela bez čekanja satima u koloni. Mislim da bi se većina vratila sama, nije Bosna loše mjesto, loš je sistem koji dozvoljava razne malverzacije,” kaže.
Smatra kako mladi ljudi mogu mijenjati naše društvo ali da se to ne može desiti preko noći i da svi moramo u tome učestvovati bez obzira koliko nam se mali pa i beznačajan taj doprinos činio.
“Mislim da svako treba biti svjestan da se kuća gradi ciglu po ciglu, dakle, ne treba očekivati promjenu preko noći. Također, ne treba misliti da naše neko malo djelo ne doprinosi popravku stanja na globalnom nivou. Da svaka osoba uradi svoj maksimum za popravku stanja, siguran sam da bi se stanje popravilo bez potrebe eksterne intervencije, tako da je u principu sve do kolektivne svijesti društva,” zaključuju Muhamed.
(Ova priča je dio serijala #PonosBiH, o uspješnim mladim ljudima iz Bosne i Hercegovine. Serijal predstavlja politicki.ba uz podršku kompanije BH Telecom.)
Politicki.ba
