Bilo da se radi o kineskom caru, proroku Mojsiju ili osnivačima SAD-a: tisućama godina konoplja je bila dio svakodnevice – ne samo kao opojno sredstvo koje je znalo „probuditi đavola“, već i kao važna sirovina.
Što je zajedničko Gutenbergovoj Bibliji, Američkoj deklaraciji o neovisnosti ili tapiseriji iz vikinškog doba koja prikazuje brod Kristofora Kolumba? I što povezuje nomadski narod pod imenom Skiti, koji opisuje grčki povjesničar Herodot, s božanskim nalogom proroka Mojsija?
Odgovor na sva ova pitanja glasi: konoplja ili kanabis. Tisućama godina ova biljka je dio svakodnevnog života mnogih kultura širom svijeta. Možete ju koristiti za izradu papira, tekstila ili u medicinske svrhe – a ne samo kao biljku za proizvodnju raznih opijata. S obzirom na planiranu legalizaciju kanabisa u Njemačkoj, krajnje je vrijeme da se raščiste mitovi oko ove biljke i sazna nešto o njenoj povijesti.
Porijeklo konoplje
Iako je nemoguće lokalizirati odakle potječe, istraživači se slažu da je konoplja izvorno došla s azijskog kontinenta. Arheološka istraživanja u Japanu pokazuju da su sjeme konoplje ljudi tamo skupljali prije najmanje 10.000 godina. Prapovijesni ostaci ove biljke pronađeni su i u Indiji, Tajlandu i Maleziji. Postoje dokazi da su na području današnje Kine ljudi skupljali konoplju čak 4000. godina prije Krista i tamo naučili izrađivati tekstil od vlakana konoplje.
Skulptura cara Šennonga u Kini
Jedna od najranijih pisanih tradicija da se konoplja koristila kao lijek također dolazi od Kineza. Znanje o tome pripisuje se caru Šennongu (Shennongu). U knjizi “Běn Cǎo Jīng”, sastavljenoj od usmenih predanja iz 1000. godine prije nove ere, može se ponešto saznati o biljnoj medicini. Djelovanje konoplje tu je eksplicitno opisano. Zabilježeno je da ona ne samo da omogućuje komunikaciju s duhovima, nego i opušta tijelo. Istodobno, upozorava se da biste mogli vidjeti đavla ako uzmete preveliku dozu. Danas bi se reklo da izaziva halucinacije.
Je li i Bog govorio o kanabisu?
Vjerojatno su nomadski narodi, koji su se bavili trgovinom, donijeli konoplju i na Zapad. Dokaz za to može se naći u zapisima grčkog povjesničara Herodota. U 5. stoljeću prije nove ere on je spomenuo konjanike Skita, koji su živjeli na rubu Euroazije, tamo gdje raste i konoplja. Herodot je opisao kako su se Skiti okupljali u šatoru, bacali sjemenke konoplje na užareno kamenje, a zatim se „pročišćavali” udišući konoplju i znojeći se u dimu i isparavanju ove biljke. “Skiti su se uvijek radovali ‘kupki u znoju’ i stalno vrištali i urlali od užitka”, piše Herodot. Inače, latinska riječ kanabis dolazi upravo iz jezika kojim su govorili Skiti.
Jezik je općenito važan vodič kroz povijest kanabisa. Na starom kineskom, na primjer, posebni znakovi za mušku i žensku biljku konoplje, za plodove i sjemenke, pokazuju veliko zanimanje Kineza za kanabis – također i njegovu važnost u svakodnevnom životu ljudi.
Kanabis također ima dugu povijest u judaizmu i kršćanstvu. U Starom zavjetu Bog je rekao proroku Mojsiju da pripremi sveto ulje za pomazanje. Uz cimet, smirnu ili maslinovo ulje, kako stoji u zapisu, treba koristiti i “kaneh bosm”. Prema teoriji antropologinje Sule Benet, ova hebrejska riječ kasnije je pogrešno prevedena na grčki. Umjesto kalamusa ili začinske trske, kako je ona nazvana u njemačkom standardnom prijevodu Biblije – zapravo se mislilo na kanabis.
2020. godine istraživači su pronašli jedan pokazatelj koji govori u korist ove teorije: na oltaru židovskog hrama u Tel Aradu u Izraelu otkrili su kanabis s aktivnim sastojkom THC (tetrahidrokanabinol), koji ima opojni učinak kada se zagrijava.
Temelj europske prevlasti
Opojni učinak nekih sorti konoplje dugo vremena nije imao gotovo nikakvu ulogu u Europi. Opatica Hildegard von Bingen (1098.-1179.) u svom djelu “Povijest prirode” opisuje sjemenke konoplje kao dobro probavljive. U to vrijeme konoplja je bila uglavnom tražena za proizvodnju tkanina, brodarstvo i proizvodnju papira. Godine 1909., kada se obnavljala jedna švedska crkva, otkriveno je pet tapiserija iz vikinškog doba, starih oko 3.000 godina i djelomično izrađenih od konoplje. Fina odjeća od vlakana konoplje također je pronađena kao predmet u bogato opremljenim vikinškim grobnicama.
Stara odjeća od konoplje bila je presudna i za tiskanje knjiga. Svojim revolucionarnim otkrićem tiska, Johann Gutenberg učinio je ručno prepisivanje knjiga suvišnim. Većina poznatih Gutenbergovih Biblija tiskana je na papiru napravljenom od krpa za odjeću i vlakana konoplje. Bila je to sreća za generacije potomaka: papir od konoplje izdržljiviji je od papira napravljenog od biljnih stanica koji se danas obično koristi, a dragocjene Biblije su otpornije na zub vremena. I prva dva nacrta Američke deklaracije o neovisnosti su na papiru od konoplje. Kod finalne verzije su se autori deklaracije ipak odlučili pergament od životinjske kože.
Zahvaljujući konoplji sačuvani su i primjerci Gutenbergove Biblije
A tko zna, bez konoplje možda uopće ni ne bi bilo Deklaracije o neovisnosti, jer Kristofor Kolumbo možda ne bi pronašao Ameriku… Kao i kod svih brodova iz tog vremena, jedra, mreže i užad Kolumbove flote bili su napravljeni od konoplje jer ne trunu ni kada su mokri. Do danas su vlakna konoplje poželjno sredstvo za brtvljenje vodovodnih cijevi. Budući da je pomorstvo dugo bilo ključno za trgovinu, ratove i putovanja svjetskim oceanima, konoplja je bila važan temelj za gospodarsku, vojnu i političku dominaciju Europe.
Je li sada ponovo vrijeme za konoplju?
Konoplju su poslije uglavnom zamijenila fosilna goriva i sirovine. Dok je uzgoj biljaka konoplje relativno jednostavan, njihova je obrada složenija. S ekspanzijom motornog brodskog transporta sirovine koje je bilo lakše prerađivati, poput pamuka, sada su se mogle masovnije i jeftinije uvoziti, a industrija konoplje se smanjila. Tek tokom 1. i 2. svjetskog rata ona je u Njemačkoj ponovo doživjela uspon, jer se uvoz drugih sirovina smanjio.
Sredinom 20. stoljeća čak ni užad ni jedra se više nisu izrađivali od konoplje, već od sintetičkih naftnih vlakana. Taj preokret dogodio se uz aktivnu podršku Harryja Anslingera. On je, što je posebno pikantno, kao voditelj Američke agencije za borbu protiv droge, više od 30 godina, na radost naftne industrije, radio na demonizaciji konoplje. Pa ipak, rat protiv konoplje dugoročno je propao.
Ne samo da sve više zemalja širom svijeta legalizira upotrebu kanabisa, već se firme također oslanjaju na konoplju i mimo poslovanja s medicinskom marihuanom i opojnim derivatima. Konačno, tu biljku su zamijenile fosilne sirovine čije je sagorijevanje zaslužno za globalno zagrijavanje. Ponovno otkrivanje i napredak drevnih tehnologija koje nisu bazirane na nafti možda nisu lijek za sve, ali konoplja bi, ako ništa drugo, mogla biti temelj održive privrede. A povijest pokazuje da je to već jednom funkcioniralo.
Autor Matthias Beckonert
dw.com
