BiHPrivreda

Kozmetički pad nezaposlenosti

Broj nezaposlenih osoba u BiH na kraju 2015. smanjen je za 1,4 posto u odnosu na prethodnu godinu. S obzirom na to da je broj nezaposlenih i na kraju 2014. smanjen u odnosu na 2013. godinu, statistika kaže da se u ovom slučaju radi o “kontinuiranom smanjenju”.

PIŠE: Eldar DIZDAREVIĆ
Oslobđenje

To bi, naravno, trebalo ujedno i implicirati da se u BiH u segmentu tržišta rada dešavaju određeni pozitivni pomaci, što bi, s druge strane, ljudi na vlasti mogli iskoristiti kao podatke koji ukazuju na to da oni dobro rade. Shodno tome, smanjenje broja nezaposlenih mogli bi pripisati i novom Zakonu o radu, koji je tokom 2015. godine usvojen u oba bh. entiteta.

No, da li je to baš tako? Pogledajmo sada malo preciznije šta kaže statistika. Prema podacima Agencije za statistiku BiH, prosječan broj nezaposlenih u BiH u 2015. iznosio je 541.817 osoba i manji je za 1,4 posto u poređenju s prethodnom godinom. Registrovani broj nezaposlenih u decembru 2015. iznosio je 537.568 osoba, dok je u istom mjesecu 2014. broj nezaposlenih osoba iznosio je 547.134, a 2013. u decembru 553.481. Dakle, u protekle dvije godine broj nezaposlenih u BiH smanjen je u apsolutnom iznosu za 16 hiljada osoba, što i nije, ruku na srce, baš pretjerano dobar rezultat. Broj nezaposlenih posljednje dvije-tri godine “tavori” konstantno na pola miliona, s manjim odstupanjima od plus/minus 1,5 posto. Iako su i to određene statističke promjene, to ipak, nažalost, nije pretjerano dobar pokazatelj, posebno ako se imaju na umu reforme u smjeru smanjenja nezaposlenosti i povećanja zaposlenosti kojima se svi u BiH hvale.

Obratimo pažnju i na slijedeće. Broj nezaposlenih na kraju 2015. manji je za 1,7 posto u odnosu na broj nezaposlenih u decembru 2014. godine. Međutim, broj nezaposlenih na kraju 2014. godine također je manji za 1,1 posto u odnosu na decembar 2013. godine, što znači da se smanjenje nezaposlenosti ne može pripisati provođenju reformi, a posebno ne Zakonu o radu, jer je nezaposlenost kontinuirano padala i bez njega. Istini za volju, moglo bi se reći da je 1,1 posto ipak manje od 1,7 posto – što i jest tačno – ali, sve je to još u domenu veoma malih statističkih promjena, gotovo neprimjetnih. BiH ima najveću stopu nezaposlenosti u Evropi i smanjenje broja nezaposlenih sa 553 hiljade na 537 hiljada u periodu od dvije godine i nije baš neki uspjeh. To bi otprilike izgledalo kao kada prosječna plata od 809 KM s kraja 2013. godine “poraste” na 820 KM na kraju 2015. Statistički gledano, porast plate je evidentan, no u apsolutnim iznosima porast plate je neprimjetan i gotovo beznačajan.

Na sve to moramo dodati i da se u pomenutom periodu nezaposlenost kod nas smanjivala vještački – gotovo nasilno – poput one sramne akcije koju smo imali priliku vidjeti krajem 2014. Te su godine svi nezaposleni koji su bili evidentirani na biroima za nezaposlene u FBiH jednom najobičnijom administrativnom mjerom skinuti s biroa jer su imali mjesečna primanja veća od 200 KM! Sva su ta nezaposlena lica preko noći izbrisana s evidencije biroa, ali su oni i dalje ostali nezaposleni, bez redovnih mjesečnih primanja, samo su izbrisani s evidencije. No, statistika je zabilježila pad nezaposlenosti i to je jedino bitno. Slične mjere, sudeći prema najavama iz “svete knjige” (čitaj Reformske agende), možemo očekivati i u narednom periodu. Iz Vlade FBiH već sada ionako najavljuju tjeranje s evidencija biroa svih onih koji, kako kažu, “ne žele da rade, ali se prijavljuju na biroe radi zdravstvenog osiguranja”. A to što su oni realno nezaposleni, što zaista nemaju posla, nikoga u Vladi FBiH ne brine previše.

Kada još imamo na umu i činjenicu da se broj nezaposlenih koji tretira statistika kod nas svodi zapravo samo na broj prijavljenih na biroe, onda cijela slika o “kontinuiranom smanjenju” poprima drugačiji ton. Otprilike, to izgleda ovako. Ako naprimjer imamo deset nezaposlenih osoba, a od njih deset samo su tri prijavljene na biroe, onda statistika bilježi da je broj nezaposlenih tri osobe. A šta je s onih sedam koji ne rade, a nisu se prijavili na biroe? Ništa. Njih nema u statistici, dakle nisu nezaposleni. Taman bi još i njih trebalo evidentirati. Pa federalna Vlada grozničavo razmišlja kako da rastjera s biroa one koji su prijavljeni, a sada bi još trebala razmišljati i o onima koji ne rade, a nisu se ni prijavili. Nažalost, ni to nije sve. Ako kojim slučajem pronađete nekog od pomenute trojice nezaposlenih da pokušava da preživi i da radi, odnosno da je imao veći mjesečni prihod od 200 KM, onda ćete i njega skinuti s evidencije… tako da ćete na kraju od pomenutih deset osoba statistički imati samo dvije nezaposlene osobe.

Prof. dr. Nikola Grabovac, bivši ministar finansija FBiH (jedini federalni ministar koji je imao suficit u budžetu), u svojoj nedavno objavljenoj knjizi “Privreda BiH pred kolapsom” piše da su podaci o nezaposlenosti u BiH vrlo nejasno i nepouzdano područje. “U principu, međunarodne financijske i druge organizacije, kao i njihovi domaći sateliti (pretežno Centralna banka BiH), koriste niže stope nezaposlenosti kako bi prikazali da su njihov rad i ulaganje u BiH opravdani”, piše prof. Grabovac i zaključuje da su stope nezaposlenosti kod nas daleko više od onih koje se zvanično prikazuju.

On kao primjer navodi da je stopa nezaposlenosti u BiH (u januaru 2015.) prema definiciji ILO (International Labour Office) 27,5 posto, dok se stopa nezaposlenosti prema statističkim agencijama kreće oko 44 posto.

Nasuprot tome, procjena stope nezaposlenosti koju je prof. Grabovac izračunao na osnovu statističkih pokazatelja iznosi 67,6 posto! On to objašnjava ovako. Od ukupnog broja stanovnika u BiH (3,8 miliona), radno sposobno je 55 posto (2,1 milion), a radno nesposobno 45 posto (1,7 miliona). Broj ukupno nezaposlenih se izračunava tako što se od ukupnog broja radno sposobnog stanovništva (2,1 milion) oduzmu zaposleni i nezaposleni koje je evidentirala statistika (683 plus 553 hiljade), ali i nezaposleni koji su obeshrabreni da traže posao (869 hiljada), u koje su dakle ubrojani i oni koji nisu prijavljeni na biroe. Kada se sve to sabere i oduzme od ukupno radno sposobnog stanovništva, onda dobijemo daleko realniji pokazatelj nezaposlenosti kod nas od čak 67,6 posto.

On dodaje i da je pogrešno da se visoke stope nezaposlenosti kod nas “pravdaju” navodnim radom na crno, što često rade ovdašnji ekonomisti bliski Svjetskoj banci. Kaže da se procjenjuje da u BiH ima oko 300 hiljada osoba koje rade na crno, ali da to jednostavno nije tačno. U BiH ima stotinjak općina, što bi statistički značilo da u svakoj općini u prosjeku oko 3.000 ljudi radi na crno. “U svakoj bi općini ujutro na posao (ali na crno) trebala ići kolona od 3.000 radnika. A gdje su ti toliki radnici? Vidi li ih neko? Jasno je da ima rada na crno – i to obično u kafićima, ugostiteljskim objektima, građevinarstvu, trgovinskim radnjama i slično – ali se to u jednoj općini može kretati od nekoliko desetina do par stotina radnika”, tvrdi prof. Grabovac.

I na kraju zaključimo. Nezaposlenost se kod nas – statistički gledano – kontinuirano smanjuje. No, mjesta za optimizam jednostavno nema, jer moramo biti svjesni i činjenice da je to, kako kaže prof. Grabovac, jedno vrlo nejasno i nepouzdano područje te da se podaci o nezaposlenosti raznim akcijama, a ponekad i veoma nasilnim, mogu šminkati u zavisnosti od dnevnopolitičkih potreba.

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close