Košarkaški savez BiH: Prepušteni sebi

Košarkaški savez već duže vrijeme niže najbolje rezultate od svih sportskih – i ne samo sportskih – saveza na nivou Bosne i Hercegovine. Novi veliki uspjeh je četvrto mjesto na juniorskom Evropskom prvenstvu i zlato s Olimpijade za mlade. O paradoksu da s mizernom podrškom ruše evropske i svjetske velikane, pričali smo i s generalnim sekretarom Košarkaškog saveza Harunom Mahmutovićem

Piše: Admir Ruhotina

Na Evropsko košarkaško prvenstvo i EYOF su otišli tiho. Kao kad treba da se desi nešto veliko. Zatišje pred buru. U besparici, ali ponosni, uzdignute glave, kako šampion i treba izgledati. Našlo se tek toliko da se pokriju putni troškovi. Igrajući na kartu sažaljenja, ili, što bi u našem narodu rekli, merhameta, stekli smo pravo nastupa na Evropskom prvenstvu. Presedan evropske košarke u mlađim uzrastima jer nismo imali ni toliko da platimo kotizaciju za učešće u iznosu od 7.500 eura.
Nedostaje i oprema

I taman tako, dok naši dječaci strepe hoće li uopće nastupiti na Evropskom prvenstvu, na drugom spratu države, onom na kojem se daleko bolje živi, političari zavlače ruke u vreću para prikupljenih od poreskih obveznika i – pravac Austrija. Na skijalište na “službeno putovanje”. Ma nije to provod, nego putovanje kako bi se s Wilhelmom Baumgartnerom, jednim od vlasnika luksuznih odmarališta na Tirolu, dogovorio unosan posao ulaganja u bh. olimpijske ljepotice Igman i Bjelašnicu.

Dok bivši član predsjedništva Bosne i Hercegovine niz grlo cijedi neko od skupocjenih pića na čistom vazduhu alpskih ljepota, u isto vrijeme bh. juniori uljudno mole da im se posude šorcevi, jer oni za nastup na utakmici imaju samo gornji dio dresa. Ne, ovo nije izmišljena priča kako bi se djeca pred spavanje prepala babarogom zvanom država Bosna i Hercegovina, njenim političarima i odnosom prema sportu, ovo je bosanskohercegovačka zbilja. Tragikomična bosanskohercegovačka zbilja.

Četvrto mjesto s Evropskog prvenstva za igrače do 18 godina, zlatna medalja s Olimpijskog festivala mladih, nisu to slučajnosti ili produkt onih trenutaka kad ti se podudare sazviježđa Orion i Andromeda. To je rezultat nečije vizije, lude ambicije i prije svega mukotrpnog rada, ali i ustrajnosti, kako nam je u razgovoru potvrdio generalni sekretar Košarkaškog saveza BiH Harun Mahmutović.
Sluha nema, izdaci ogromni, entuzijazam neizmjeran

Puki entuzijazam i želja da ovi mladići uspiju je ono što trenutnu postavu Košarkaškog saveza već pet godina tjera naprijed. Isključivo to. Nekad smo bili bez ijedne mlade selekcije, a sad su nam svi muški mlađi uzrasti u A-divizijama, a evo i juniori četvrti najbolji na Starom kontinentu.

Kako Mahmutović tvrdi, izdaci su ogromni, a država, po običaju, nema sluha. Za druge, naravno. Da bi se mogao napraviti rezultat iole vrijedan pažnje, potrebno je da prođe jedan “olimpijski ciklus”, odnosno period od četiri godine. Za to vrijeme Košarkaški savez je mlađim kategorijama osigurao sve potrebne uvjete, a juniori su to vratili osvajanjem četvrtog mjesta i kadeti zlatnim odličjem s EYOF-a.

Kampovi, okupljanja selekcija jednom u tri ili četiri mjeseca, boravak u ljetnom kampu na Vlašiću, odlazak na jake internacionalne turnire… Sve to košta otprilike 300 hiljada konvertibilnih maraka za jednu selekciju. BiH ih ima tri, a od ove godine reaktivirane su i ženske mlađe selekcije. Dodamo li tu još A-reprezentaciju, za koju su troškovi znatno veći, dolazimo do vrtoglavih cifri, a, što bi Nadrealisti rekli, para nema!

Do njih se dolazi, vjerovali ili ne, posuđivanjem i zaduživanjem, uzimanjem “na obraz” i na račun poznanstava ljudi iz Saveza. Posuđuju i oni što idu na “službena putovanja” po Austriji, ali od MMF-a, kako bi sebi mogli isplatiti barem plaće. “U neimaštini i besparici teško je talente zadržati i na jedno mjesto skupiti”, nastavlja Mahmutović. Dječaci do svoje 16. godine mogu birati za koju će nacionalnu selekciju igrati. Samo oni rijetki, vođeni patriotskim nabojem, odlučuju se za BiH, a ne za Hrvatsku, Srbiju i druge zemlje čiji budžeti košarkaših saveza iznose desetke miliona KM.
Spajanje paradoksa

Apsurdno je da se na kraju godine određuje koliko će koji sportski savez dobiti novca od Vijeća ministara ili neke druge institucije vlasti, a Košarkaški savez BiH u oktobru mora FIBA-i dostaviti listu selekcija koje će naredne godine nastupati na Evropskim prvenstvima. Hipotetički, to znači da Savez može prijaviti po tri mlađe selekcije u muškoj i ženskoj konkurenciji, a od države dobiti čitavih deset hiljada KM na raspolaganje. Cifra koja ne može pokriti pripreme jedne, a kamoli šest selekcija.

Dovoljno je spomenuti da Srbija za sport izdvaja 54 miliona KM, Hrvatska 36, a Vijeće ministara BiH daje 500 hiljada KM. Onda se zaista uvjerite da cio Košarkaški savez i uspjesi mladih selekcija vise o tankoj, ali nevjerovatno žilavoj i izdržljivoj niti od nekoliko entuzijasta.

I tako, dokle god “službena putovanja” podrazumijevaju putovanja po austrijskim i inim skijalištima, sa šefovima kabineta, vozačima i savjetnicima, plaćena parama poreskih obveznika, dakle parama svih nas, a s druge strane bh. dragulji nemaju dovoljno novca ni da im se nabavi oprema za trening, već je posuđuju od drugih nacionalnih saveza, dok nas “na socijalu” primaju na prvenstvu, jer nemamo 7.500 eura, dok god se novac rasipa na službena, a ne na prava životna putovanja, na koje je onih 16 mladića krenulo u grčki Volos, dotle ćemo biti najjadnija država na tlu Evrope. Službeno.

novovrijeme.ba

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close