Oni kao hoće da se odcijepe, a mi kao hoćemo da ih ukinemo

Oni kao hoće da se odcijepe, a mi kao hoćemo da ih ukinemo (7.12.-13.12.2015.)

“Za svaki složeni problem postoji jednostavno rješenje, ali ono je uvijek pogrešno”, napisao je talijanski pisac i filozof Umberto Eco.

Ponedjeljak, 7.12. Ko to tamo peva u Sarajevu, a tko između Jablanice i Prozora

Gostovanje izvjesnog Josipa Šimića, studenta teologije i političkih nauka i člana HDZa BiH u emisiji Pressing na N1. U emisiju ga preporučio niz otvorenih pisama koje piše Draganu Čoviću i proziva ovoga za učešće u raznim kriminalnim radnjama. Pisma su kompilacije biblijskih i papinih citata, narodnih dosjetki i medijskih pisanja o Draganu Čoviću. Mladi student kao da je fasciniran filmom „Slučaj Pelikan“ pa priča kako ga prate, kako planiraju napade na njega (o čemu je saznao, je li, „od organa koji su presreli poruke napadača“). Tvrdi kako mu je cilj stvoriti pritisak da se otvori proces protiv Čovića, tvrdi kako upravo on ima autentične dokaze protiv Čovića. S jedne strane rijetkost je u BiH vidjeti nekoga tko otvoreno govori stvari koje su u njegovom matičnom kolektivu i u svijetu bh. politike tabu-tema, s druge strane i nije neka velika hrabrost u Sarajevu govoriti protiv Čovića ili Dodika, ili o Izetbegoviću u Banja Luci ili Mostaru, to je postao modni trend koji zabavlja publiku tih gradova. Najčudnije od svega mi je bilo to što se nijedan od medija koji mu daju prostor nije sjetio upitati ga odakle mu ti dokazi koje tvrdi da posjeduje i zašto ih ne priloži odgovornim institucijama ili javnosti.

Zbog zastoja na putu Jablanica-Prozor, putnici izašli iz vozila i harmonikom i pjesmom iz filma „Ko to tamo peva“ prikratili čekanje. Ima li bolje simbolike koja bi opisala zastoj naše zemlje na putu u bolju budućnost, koji građani psihički preživljavaju od muke se smijući i zbijajući šale na vlastiti račun?

Utorak, 8.12. Dvadeset pet godina spuštenih hlača

Tužne, ali očekivane vijesti kako na prostoru bivše Jugoslavije danas živi oko 1,8 milijuna stanovnika manje nego 1991. BiH ima pola milijuna ljudi manje nego prije 25 godina. Broj djece u školama drastično pada. Logična posljedica odljeva mozgova: mladi odlaze i djeca koju dobiju ostaju daleko od BiH. Kuće u našim naseljima ostaju zaključane, škole se gase, igrališta zjape prazna, privreda je već odavno mrtva. Ljude otjeraše ratovi, urušeno gospodarstvo, korupcija, politika, u zadnje vrijeme i sve češće prirodne katastrofe. Nevladina organizacija „World Population Prospects“ donosi zastrašujuća demografska predviđanja prema kojima će na cijelom Balkanu 2100. živjeti svega 15,4 milijuna ljudi, a da će najteže biti pogođena BiH, koja će 2100. imati samo 1,9 milijuna stanovnika! Tj. ako se dotada ne raspadne u 10 novih feudalnih državica od kojih će svaka imati po 100-200 tisuća stanovnika.

Na svečanoj dodjeli nagrada Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava, prilikom slikanja s predsjednicom Kitarović, predsjedniku HHO-a Ivan Zvonimiru Čičku spale hlače i čovjek ostao u gaćama, umalo pa gologuz. Mnogi likuju kako su spuštene hlače prava simbolika Čičkovog nedosljednog zalaganja za ljudska prava. Prisjetivši se neskrivenog javnog prijateljstva Čička s pritvorenim Zdravkom Mamićem, spliltska Torcida je Čičku poslala kaiš dug 120 cm, s obrazloženjem: „Otkad je sponzor u zatvoru, porcije su sve slabije pa pati i tjelesna masa. Teška su vremena pa je našem Ivanu Zvonimiru potreban remen.“ Smije se Čičku cijela bivša Jugoslavija, a kad se bolje razmisli, i nema baš tako puno razloga za smijeh: velika većina ljudi s ovih prostora hlače je spustila još prije 25 godina i nikako da ih podigne.

Srijeda, 9.12. Ovdašnji višestranački izbori, nepresušan izvor viceva

Prije točno 25 godina na današnji dan na prvim višestranačkim izborima u Srbiji pobijedila Socijalistička partija Srbije na čelu sa Slobodanom Miloševićem. Savršena prilika da se podsjetimo antologijskog vica o Miloševiću i višestranačkim izborima. Vic počinje otrcano: bili Milošević, Bush i Jeljcin u avionu, i avion se počne rušiti. U avionu samo jedan padobran, i sad kako odučiti tko će uzeti padobran, a tko poginuti. Kad, predlaže Milošević da organiziraju demokratske izbore. Milošević pobijedi na izborima i iskoči s padobranom, a Bush će Jeljcinu: „Svaka čast Slobodanu na pobjedi, ali nikako ne mogu da dokučim otkud mu 66 glasova?!“

U sarajevskom parku Atmejdan postavljena spomen-ploča žrtvama zločina na Kazanima, za koje su odgovorni pripadnici 10. brdske brigade Armije BiH na čelu s Mušanom Topalovićem Cacom, polupana nakon jedva dva dana. Aktivisti inicijative „Jer me se tiče“ otkrivaju kako su sličnu spomen-ploču prije dvije godine pokušali postaviti i za „žrtve ratnih zločina na području Foče“, i da je tamo ploča trajala cijelih nekoliko sati. Na forumima nailazim na par tipova koji argumentiraju da je ta spomen-ploča u parku Atmejdan, kao, bila provokacija, namjerno postavljena da se sruši pa da se onda može pričati protiv Sarajeva. Argumentacija otprilike jednaka onoj da je silovana žena kriva jer je isprovocirala silovatelja.

Dok se javnost polarizira ovakvim i sličnim prepucavanjima, albanski pekar Azgan Qenaj u Zagrebu već 18 godina besplatno dijeli kruh ljudima koji su gladni i siromašni. Država ga podržava tako što mu je zbog besplatnog dijeljenja kruha isporučila kazne u visini od čak 300.000 kuna. Ipak, zaslugom nevladinog sektora napokon je ukinuto plaćanje PDVa na darovanu hranu i Qenaj će moći nastaviti sa svojom dobrotvornom praksom. Pekar upozorava kako svaki dan ispred njegove pekare dolazi sve više i više ljudi.

Četvrtak, 10.12. „Oni kao hoće da se odcijepe, a mi kao hoćemo da ih ukinemo“

Južna Afrika slavi 19 godina otkako je 1996. predsjednik Mandela potpisao Ustav kojim su svi građani, bez obzira na rasu, izjednačeni pred zakonom, i praktično ukinuo sustav apartheida u toj zemlji. Za to vrijeme BiH je proslavila 20 godina otkako je donešen Ustav koji praktično uvodi sustav apartheida u toj zemlji.

Nova politička kriza u BiH nakon što su najviše institucije Republike Srpske donijele odluku o prekidu suradnje sa Sudom i Tužilaštvom BiH te Državnom agencijom za istrage i zašite (SIPA) BiH. Povod je bio upad SIPAe u prostorije Općine i policijske stanice u Novom Gradu, u akciji uhićenja petorice osumnjičenika za ratne zločine. Dodatno, Vlada RS-a naredila MUP-u RS-a da spriječi svaki ulazak i pretres republičkih i lokalnih institucija RS-a. Službeno Sarajevo ove poteze ocijenilo kao nepoštivanje Daytonskog sporazuma, Ustava i pravosuđa BiH. Ništa novo. Dvadeset pet godina jedna te ista priča, „ja ću da te ukinem“ vs „ja ću da se otcijepim“. Za to vrijeme islamski i katolički millet-baše Izetbegović i Čović u posjeti sultanu. Čović ponovno pokazuje izrazit šlif za multikulturu (nakon potpisivanja ćirilicom i medijskih priča kako je to čovjek koji će BiH uvesti u EU) i na dočeku u Istanbulu pozdravlja vojsku na turskom jeziku.

Petak, 11.12. O pepeljarama koje koštaju dvije mjesečne plaće

U prizemlju Sarajevo City Centera u desetak vitrina postavljena izložba „Mi plaćamo – Muzej javnih nabavki“, koja prikazuje primjere zloupotrebe javnog novca bh. građana. Tu je replika pepeljare koju je Vlada RSa platila 1293 KM, te replika korpe za papire, koju je – ponovno legalnim putem javnih nabavki – ponovno Vlada RSa platila 1773,76 KM. Posebno zanimljiva je vitrinica sa prikazom ručka – ražnjića s malo riže i povrća – za koju je Vlada Unsko-sanskog kantona platila 230 KM. Konačno, tu je i kvadratni metar asfalta s autoputa Gradiška-Banja Luka, koji je bh. građane koštao 2.111 KM. Izložbu je osmislila i postavila Američka organizacija za međunarodni razvoj (USAID), prema nalazima do kojih su došli domaći istražni organi. Izložba će biti prikazana u devet bh. gradova, a cilj joj je osvijestiti građane o zloupotrebama Zakona o javnim nabavkama, koji je omogućio vlastima na različitim nivoima da po mnogostruko većim cijenama od stvarnih kupuju razne stvari potrebne za javne institucije. Kao bonus ovoj vijesti je i izvještaj da je samo Vijeće ministara na nova auta u proteklih godinu dana spiskalo oko 700.000 KM iz državnog budžeta.

Sumnjamo da je takvu Bosnu i Hercegovinu zamišljao Ivo Andrić, koji je na današnji dan 1961. za roman „Na Drini ćuprija“ dobio Nobelovu nagradu, i pri tom polovicu iznosa od nagrade poklonio tadašnjoj NR BiH za unapređenje knjižnica.

Subota, 12.12. Halal Geographic

Glavna tema novog broja časopisa National Geographic jest Djevica Marija. Njezina slika našla se na naslovnici nekih izdanja tog časopisa, kao što su američko (međunarodno), hrvatsko, srbijansko, španjolsko…, a na nekima ne, kao što su talijansko i francusko. To je uobičajena praksa: urednici pojedinih izdanja biraju po svom nahođenju sliku za naslovnicu i tu nema ništa sporno. Marijine slike nema ni na arapskom izdanju novoga broja, a nisam uspio provjeriti kako stoje stvari s tekstom, da li je izbačen iz novoga broja ili ne. Zašto je pak to zanimljivo? Naime, ljetos je Saudijska Arabija zabranila distribuciju 8. godišnjeg broja časopisa zbog slike pape Franje na naslovnici. Ništa čudno za državu u kojoj živi oko milijun katolika (uglavnom radnika s Filipina), a postoji nula kršćanskih vjerskih objekata. Vjerski simboli i predmeti (križevi, vjerske knjige, slike, itd.) su zabranjeni, a njihovo posjedovanje kažnjivo po zakonu. Podsjetimo, posljednji svećenik protjeran je iz te zemlje 1985., a za napuštanje islama određena je smrtna kazna.

S druge strane, Saudijska Arabija diljem Evrope i Amerike ima stotine svojih “kulturnih centara”, kroz koje radikalizira omladinu i promovira svoje “vrijednosti”. Primjerice, u udžbeniku vjeronauke u školi kralja Fahda u Londonu stoji: „Židovi prakticiraju vještičarenje i čarobnjaštvo, te slijede Sotonu. (…) Pitanje poslije lekcije: navedite neke odbojne karakteristike Židova. (…) Dajte neke primjere bezvrijednih religija, kakve su judaizam i kršćanstvo.“ Više od 80 milijardi dolara do sada ta država je uložila u vjersku propagandu po cijelome svijetu. Jedan dio te slagalice možemo prepoznati i kroz sarajevski centar koji nosi ime po kralju Fahdu te kroz desetak internetskih portala u BiH koji promoviraju saudijsku verziju islama.

O svemu ovome rijetko će se čuti na Al Jazeeri, kao i na CNN-u: tà Saudijska Arabija strateški je partner SAD-a. Pierre-Jean Luizzard za tu državu je napisao: „To je politički sustav koji kao malo koji režim svijeta nudi primjer paradoksa: s jedne strane izvozi vehabističku ideologiju, a s druge strane se podčinjava američkim interesima.“

Nedjelja, 13.12. Zamke pojednostavljivanja

Glavne teme danas su iste kao i proteklih dana i mjeseci. Rat u Siriji, Islamska država, teroristički napadi diljem svijeta, izbjeglice i imigranti, Milorad Dodik, preuređenje Federacije BiH… I za sve te složene probleme bombardirani smo mnoštvom jednostavnih rješenja. “Za svaki složeni problem postoji jednostavno rješenje, ali ono je uvijek pogrešno”, napisao je talijanski pisac i filozof Umberto Eco.

Prometej.ba/M.O., F.Š.