logo
bios

Koronaminus – virus između kreacionizma i evolucionizma

Objavljeno prije 3 sedmice . u čet, mar 19th, 2020

KORONAMINUS – VIRUS IZMEĐU KREACIONIZMA I EVOLUCIONIZMA

Autor Edin Husković / tacno.net

Od kojih je polaznih tačaka mogao krenuti sada već famozni koronavirus? Neke od odgovora ponudit ćemo, a da nećemo tipovati niti na jedan posebno. Čitaocu predlažemo da se sam svrsta u skupinu za koju smatra da je logički validna.

Prvi prijedlog je kako virusi (kao i vascijeli živi svijet) nastaju prirodnom selekcijom i evolutivnim razvojem, kako je to (ili nije) uspio objasniti prirodoslovac i autor Charles Darwin. Po toj logici sve što se događa s nama i svijetom oko nas je produkt apsolutne slučajnosti vođene apsolutno slučajnim prirodnim zakonitostima koji su potekli – ni iz čega. Dakle, Big Bang se, prema racionalistima, dogodio iz ničega. Onda je to nešto koje je proisteklo iz ničeg potaknulo razvoj svega. 13,8 milijardi godina poslije, na jednoj od beskonačno mnogo planeta u svemiru, evoluirali su mali viruščići, kao poluživa vrsta koja napada itekako živahnog čovjeka. Trenutno, najpoznatija medijska faca među metabolički neaktivnim i zaraznim česticama jeste koronavirus koji je, kao i sve ostalo, nastao iz ničega. Otprilike ovako nas uče evolucionisti.

Kreacionisti su dosta pojednostavili stvari. Oni tvrde kako je sve stvorio Bog, Vrhovno Apsolutno Biće. Obično ne žele mnogo da se razmeću znanjem van usvojenih vjerskih postulata niti ga forsiraju, čak se prema znanju vole postaviti kažnjenički, iako ne smijemo zanemariti činjenicu da su Newton, Tesla, Einstein i Kopernik bili više teisti nego ateisti. Ne zalupani teisti koji ne vide dalje od mjesnog oltara, ne praktični vjernici kojima se moglo lako manipulirati i huškati ih tamo ili amo već prema političkoj i ekonomskoj potrebi vlastodržaca. Bili su to neki čudni ali kreativni umovi koji su svako na svoj način prihvaćali kreacionizam da bi se potom dali u razmišljanje kako je Kreator poveo i još uvijek vodi sveopštu evoluciju, mega kozmičko etabliranje i razvoj prirodnih zakonitosti. Paradoks je u tomu što su odmetnuti kreacionisti kroz istoriju često bili žrtve nekih pravovjernih kreacionista. Kreacionist Giordano Bruno koji je vjerovao u Boga i naučnim metodama došao do zaključka kako je naš planetni sistem heliocentričan, usprotivio se kreacionističkoj katoličkoj crkvi iz toga doba koja je njegovu herezu smatrala neoprostivom i spalila ga na kolcu zabodenom u planetu Zemlju za koju su oni držali da je geocentrična.

Ispalo je, u stvari, kako imamo dvije vrste kreacionista. Imamo kreacioniste koji su to po defaultu, ustrojene kreacioniste, isključive vjernike koji su sami sebe, u svakom od manje ili više omasovljenih religijskih pokreta i pravaca, postavili među miljenike kreatora, pa su si onda i dali za pravo da u ime boga odapinju fetve i inkvizicijske urede, da osmišljavaju i usmjeravaju prezir i mržnju prema drugom i drugačijem koji su efektni onoliko koliko su u sprezi sa zakonodavnom i izvršnom vlašću u određenom istorijskom trenutku. Kada makar i površno pratimo stavove takvih kreacionista u današnje subapokaliptičko vrijeme snažno obilježeno pandemijom koronavirusa, lako je primijetiti kako ljuti kreacionisti u ovome vide božju osvetu ljudskom rodu ogrezlom u nevjerstvo, blud, neiskrenost i laž. Naravno, nevjerni, bludni, neiskreni i lažljivi su svi ili skoro svi koji su se našli van određene teološke frakcije, bez obzira zvala se ona pravoslavna, protestantska, katolička, sunitska, šijitska itd. Čak i unutar ovdje spomenutih frakcija imate manje ili više odvojene frakcije koje se onda međusobno poništavaju, a što je u današnje vrijeme posebno izraženo među svijetom koji sebe voli zvati islamskim, pa otuda je prije krize sa koronavirusom započela ništa manje strašna migrantska kriza. Bez obzira koliko su vanjske političke sile krive za razbijanje Sirije, Afganistana ili Libije, to ne umanjuje činjenicu da se u spomenutim državama među sobom krvnički tuku ljuti kreacionisti iz tzv. islamskog kruga ali sa unekoliko različitim teološkim nazorima. Interesantno je kako se većina dežurnih muslimanskih mislioca tada nije bavila utjelovljenjem božje kazne kroz tu užasnu i trajnu političko-religijsku paradigmu besmislenih podjela duboko ukorijenjenih unutar naroda i plemena koji se zovu islamskim, a koja, ruku na srce, traje bezmalo još od smrti samog utemeljitelja islama, ali prva koja je predstavljena kao predmet božje kazne nakon pojave koronine pandemije je država gdje je ona i nastala – Kina. Naime, po mišljenu islamskih kreacionista, na samom početku pandemije nad Kinom se nadvila božja ruka kazne kroz epidemiološku izolaciju i sveopštu karantenu jer je država, prema nekim izvorima, u vrlo sličnu političku karantenu malo prije zaraze koronavirusom uvela svoje građane Ujgure samo zato što su muslimani. Naravno kako bi se represija nad Ujgurima trebala ispitati. Ipak, ne spominje se kao božja kazna to što su stotine hiljada muslimanskih izbjeglica prije toga bježale pred srdžbom i nemilosrdnošću nekih po nečem drugačijih muslimanskih armija. Taj bijeg nije bio usmjeren prema drugim muslimanskim državama koje su u miru i blagostanju. Takve države, kao Turska ili Libanon, mogu biti tek usputna stanica prema konačnoj destinaciji. Ne, muslimani pred muslimanima bježe prema Evropi koja, pazite sad, nije više pod političkom spregom crkve, već je uglavnom sekularna, dakle sa stanovništvom koje je uglavnom evolucionističkog pogleda na svijet. Kreacionisti pred kreacionistima iste vjeroispovijesti bježe ka evolucionistima uglavnom ateističkih pogleda na svijet. Ludo, zar ne?! Također, ne smije se zanemariti destruktivna uloga evropskih sekularnih vlada (koje propagiraju materijalistički neoliberalni kapitalizam, koji savršeno stoji uz evolucionizam) u rušenju pravnog poretka u državama čije su izbjeglice sada njima na grbači. U ovom kontekstu interesantno je naglasiti kako je koronavirus zaustavio litije u organizaciji Srpske Pravoslavne Crkve baš u trenutku kada su političko-religijske tenzije u Crnoj Gori vjerovatno dovedene do tačke odakle više ne bi bilo sigurnog i mirnog povratka. Što se tiče virusa, litije nisu garant pred pravoslavnim bogom da nećete biti zaraženi bolešću, iako virus nacionalizma odavno već kola venama potpuno neupućenih ne ubijajući ih fizički ali ih osakativši mentalno, kao i sve druge ultimativne kreacioniste ovoga svijeta.

I sada, krećući se u zoni između fanatičnog kreacionizma i nihilističkog evolucionizma, koronavirus stupa po cijelom svijetu utjerujući strah i trepet u kosti pojedinaca i u strukture ustanova i država. Kako patogen u svom nezaustavljivom pohodu ne poznaje stoljetne granice i podjele među ljudima, izgleda da za sve nas ima jedinstvenu poruku: tu sam da vas sjebem sve zajedno.

Posebnu nesreću nam kijametski virus tek treba da pripremi – kada  koronavirus postane koronaminus na burzama, u bankama, budžetskim trezorima i džepovima.

S druge strane izgleda da Bog i nije toliko neselektivan. On kao da budućnost ovog fantastičnog svijeta više vidi u još neiskvarenoj djeci i domaćim i divljim životinjama. Ionako, bez insekata nema biljaka, a bez biljaka zraka. Prije ili kasnije, ostatak ljudskog stanovništva će se tretirati kao kolateralna šteta prirodne selekcije.

Sa ili bez koronavirusa, Kreator uvijek može preusmjeriti tok evolucije. Iskreno, čudi me da do sada već nije.

Copyright 2016 Magazin Plus d.o.o. Sva prava zadržana.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

Programiranje: Magazin plus
Na vrh