Bosna i Hercegovina danas obilježava 30 godina svoje nezavisnosti. Izdvojili smo najznačajnije događaje prije i nakon referenduma na kojem je većina građana odlučila da se država osamostali.
4. maja 1980. u Ljubljani je preminuo predsjednik socijalističke Jugoslavije Josip Broz Tito nakon čega su nacionalistički političari u svim jugoslavenskim republikama bivali sve utjecajniji. Predsjedništvo je bilo na čelu Jugoslavije sve do njenog raspada.
20., 21. i 22. januara 1990. u Beogradu je održan posljednji, 14. Kongres Saveza komunista Jugoslavije (SKJ) koji se smatrao posljednjim pokušajem da se postigne dogovor o budućnosti Jugoslavije, ali dogovor nije postignut.
18. novembra i 2. decembra 1990. u Bosni i Hercegovini su održani prvi višestranački izbori u drugoj polovini 20. vijeka na kojima su pobijedile nacionalne stranke konstitutivnih naroda – SDA, SDS i HDZ.
23. decembra 1990. u Sloveniji je održan referendum na kojem su građani odlučili da ova država više ne bude dijelom Jugoslavije, odnosno da bude nezavisna država. Slovenija je bila prva od šest republika koja je istupila iz Jugoslavije. To je dodatno zaoštrilo odnose u Jugoslaviji.
19. maja 1991. u Hrvatskoj je također održan referendum na kojem je odlučeno da i ova zemlja bude nezavisna.
8. septembra 1991. su građani tada Makedonije, a danas Sjeverne Makedonije također na referendumu odlučili da i ova država bude nezavisna. U međuvremenu je počela agresija Savezne Republike Jugoslavije (SRJ) na Hrvatsku.
24. oktobra 1991. je formirana Skupština srpskog naroda u Bosni i Hercegovini čiji su članovi tvrdili da njome žele zaštititi srpski narod u Bosni i Hercegovini.
18. novembra 1991. su politički predstavnici Hrvata proglasili Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu. I u Republici Srpskoj i Herceg Bosni su činjeni ratni zločini u cilju stvaranja etnički čistog teritorija.
9. januara 1992. je Skupština srpskog naroda proglasila Republiku srpskog naroda u Bosni i Hercegovini.
25. januara 1992. je Skupština Republike Bosne i Hercegovine donijela odluku da se i građani Bosne i Hercegovine na referendumu izjasne o tome da li i Bosna i Hercegovina treba biti nezavisna zemlja. Politički predstavnici Srba su se protivili održavanju referenduma, SDS je pozvao na bojkot referenduma.
29. februara i 1. marta 1992. u Bosni i Hercegovini je održan referendum o nezavisnosti. Referendumsko pitanje je glasilo: “Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda Bosne i Hercegovine – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?” Glasalo je 2,7 miliona stanovnika, od čega je njih 99,7 posto bilo za nezavisnost.
6. april 1992. se smatra početkom agresije SRJ, odnosno Srbije na Bosnu i Hercegovinu. Međutim, sukobi na istoku Bosne i Hercegovine su počeli ranije. Politički predstavnici Srba su smatrali da Bosna i Hercegovina treba ostati dijelom Jugoslavije.
1. marta 1994. u Washingtonu je potpisan sporazum kojim je okončan rat između Bošnjaka i Hrvata u Bosni i Hercegovini. Vašingtonskim sporazumom je dogovoreno formiranje Federacije Bosne i Hercegovine, tj. prestanak postojanja Herceg-Bosne.
21. novembra 1995. je postignut Dejtonski mirovni sporazum. Njime je dogovoreno da Bosna i Hercegovina ostane nezavisna država s dva entiteta (FBiH i RS) i Brčko distriktom. Sporazum je postignut nakon što je više puta tokom rata pokušavano da se dogovore uslovi za postizanje mira u Bosni i Hercegovini.
14. decembra 1995. u Parizu je potpisan Dejtonski sporazum kojim je i okončana agresija na Bosnu i Hercegovinu. Sporazum su potpisali prvi predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović, predsjednik SRJ Slobodan Milošević i predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman. Svjedoci sporazuma su Sjedinjene Američke Države, Velika Britanija, Francuska, Njemačka, Rusija, Evropska unija i Ujedinjene nacije. Srbija i Hrvatska su strane u sporazumu, a ne garanti kako to pojedini tvrde.
Klix
