Koga Komšić brani od Dodika?
Demokratska fronta između vlasti i opozicije
Vlast na državnom i federalnom nivou dobila je ideološkog čuvara. Barem tako se predstavljaju gospoda iz DF-a, koja namrštenih lica stoje na vratima Novalićeve i Zvizdićeve vlade i određuju ko može, a ko ne može unutra.
Svakakvih smo se skandala, nepodobština i političkih vratolomija vladajućih stranaka do sada nagledali, ali DF prijeti da ih sve zasjeni.
Deklarativno ljevičarska stranka odmah nakon prošlogodišnjih izbora potrčala je u vlast sa desnim nacionalnim strankama – SDA-om, HDZ-om i SDS-om. Komšić i družina ovaj neprirodni brak sa, kako oni kažu „nacionalistima“, u javnosti su opravdavali svojom navodnom zabrinutošću za sudbinu države.
Nedugo potom, pokazalo se da od te brige nema ništa, jer je sukob u Vladi FBiH kulminirao zbog ministarskih fotelja i želje mlađahnog ministra Reufa Bajrovića da pod svoju osobnu i kadrovsku kontrolu DF-a stavi kompletan energetski sektor, a ne zbog patriotskog zastranjivanja SDA ili HDZ-a.
Političke haubice
Danas, kada je DF jednom nogom u opoziciji a drugom u vlasti – što je status nezabilježen u do sada objavljenim udžbenicima političkih sistema – iz ove stranke otkrivaju toplu vodu i na sva zvona vrište da je država ugrožena od Milorada Dodika i njegovih secesionističkih planova.
– Nećemo izaći iz vlasti ako Čović i Izetbegović pokušaju da u federalnu i državnu vladu uvedu Dodikov SNSD, zajapureno grme DF-ove haubice poput Emira Suljagića, Dženana Đonlagića ili Milana Dunovića, a granate im dodaje lično Željko Komšić.
Uzalud Izetbegović ponavlja da je do kraja ovog mandata jedini partner SDA na državnom nivou Savez za promjene. Uzalud i Čović demantira da je ikada sa Izetbegovićem razgovarao o uvođenju Dodika u Vijeće ministara ili Federalnu vladu. Uzalud, uostalom, i to što je upravo Izetbegović prošlog oktobra dočekao Milu Dodika u centrali SDA i pred tv kamerama mu rekao da SNSD nije prihvatljiv koalicijski partner.
Iz istih DF-ovskih kuhinja čak se i Fahrudinu Radončiću i SBB-u pokušava nakačiti Dodikov grijeh i nepostojeća želja za koalicijom na državnom nivou, iako Radončić kao nesumnjivo državotvorni političar i SBB kao odgovorna državotvorna stranka nemaju baš nikakvog razloga da prizivaju secesionistu iz Laktaša u bilo koju vlast. Uostalom, upravo je Dodikov SNSD u koaliciji sa bivšom Komšićevom strankom, SDP-om, dva puta glasao za smjenu Radončića sa mjesta ministra sigurnosti BiH.
Džaba. Komšiću se priviđa Dodik u hodnicima vlasti i to je opasnost zbog koje DF, ne pitajući za žrtve i posljedice, navlači odoru političkog Dejvida Koperfilda i u isto vrijeme se pojavljuje na dva mjesta – i u vlasti i u opoziciji.
Hoće li neko naivan nasjesti na ovaj mađioničarsko – politički trik, ostaje da se vidi. Do tada, Željko Komšić javnosti treba odgovoriti i na pitanje zašto mu Milorad Dodik i njegovi kadrovi nisu smetali u vlasti punih osam godina koliko je on kao hrvatski član proveo u Predsjedništvu BiH od 2006. do 2014. godine?
Dodikova politika i tada i danas je antibosanska i antievropska. Dodik je i 2006. i sada protiv prijema BiH u NATO. Dodik već cijelu deceniju negira genocid u Srebrenici i najavljuje referendum o nezavisnosti RS.
Dječački strah
Zašto, dakle, Komšiću nije smetao dugogodišnji politički brak i ljubav između njegovog bivšeg šefa Zlatka Lagumdžije i Milorada Dodika i njihovih partija SDP-a i SNSD-a, a danas je spreman proglasiti izdajnicima i Dodikovim saveznicima i Izetbegovića i Radončića, iako nijedan od njih ne pokazuje ni najmanju želju da sa Dodikom pravi vlast.
Najzad, koga Komšić brani od Milorada Dodika? Možda svoju konfuznu politiku čiji se principi mijenjaju od jutra do sutra. Ili je u pitanju klasični sindrom dječaka izgubljenog u šumi koji viče i glasno zviždi da bi odagnao strah od teških problema pred kojima se ova zemlja i njeni građani nalaze, a za koje Komšić i njegov DF nemaju racionalno rješenje.
Autor: Fadil MANDAL – avaz.ba
