-TopSLIDEKultura

Ko je bio sarajevski Valter

Foto / Das ist Valter: slika iz poratnog perioda sa Baščaršije

Imajući u vidu da je pismo koje je moj otac uputio članu predsjedništva Željki Komšiću i  federalnom ministru za boračka pitanja, objavljeno u medijima i izazavalo je veliki interes javnosti, dužan sam da sa par „sitnica“, radi boljeg razumjevanja, pojasnim sljedeće, da se zna i da se ne otme zaboravu:

I u ovom zadnjem ratu, čije rane još uvjek „vidamo“, Sarajevo je imalo svog Valtera. U prvoj godini rata, kada se grad povratio od šoka silnih granata, došlo je do formiranja Regionalnog štaba Sarajevo. Odlukom predsjedništva BiH, koju je potpisao Alija Izetbegović, za komandanta štaba je imenovan Mustafa Hajrulahović a za njegovog zamjenika Zdenko Raguž. Prvi od ove dvojice je djelovao za vrijeme rata pod kodnim nazivom „Talijan“ a drugi pod kodnim nazivom „Valter“. Bilo je još odluka predsjedništva iz ratnog perioda sa potpisom Alije Izetbegovića gdje se obojica ovih komandanata pominju, ali za podsjećanje ja sam pomenuo samo jednu. Otac mi je pričao, mislim da je to važno napisati sada, da je jednom prilikom sa Talijanom, uz par čašica rakije, razgovarao o svemu i svačemu. Talijan mu je tom prilikom, „face to face“ rekao, iako ga on nije ni pitao o tom, da je on Ateista. Ovo pominjem zato što mislim da je to važno, jer smo svjedoci da se slava i popularnost ovog heroja cijelo vrijeme zloupotrebljava od strane stranke SDA, kao da je on samo njihov i što je još gore prikazuju ga kao nekakvog ratnika Islama. Mustafa Hajrulahović se iskreno zalagao i borio za multnacionalnu Bosnu i Hercegovinu i on je bio heroj svih Sarajlija.

U nastavku ponovo prikazujem kopiju pisma koje je moj otac dostavio, ovoj gore pomenutoj dvojici uvaženih funkcionera.

***

Istina o ratnim komandantima Alije Izetbegovića

Poštovani ministre Bukvareviću,

dirnule su me Vaše riječi koje ste izgovorili povodom godišnjice Talijanove smrti. Rekli ste, pored ostalog, da ste imali privilegiju osobno upoznati tog divnog čovjeka i velikog heroja. Uvijek nas sve dirnu ti momenti. Bosna voli svoje mrtve Heroje i ova kultura sjećanja koja se njeguje, je veoma važna. Oni koji nisu imali sreće da poginu u ratu kao oni, danas se progone i ponižavaju u raznoraznim sudskim procesima. Možda ima i takvih koji gladuju.Htio bih Vas podsjetiti na nešto što ne znate, a predpostavljam da biste voljeli znati. Riječ je o Agresiji i Agresorima i kada je to sve skupa počelo. Prof. Ivo Komšić je opširno pisao o hronologiji stvaranja „UZP“-a ali nije loše da znate i ovo što ću vam ja sada kazati. Još dvije godine prije početka rata u Bosni u grad Neum, u kom sam u to vrijeme živio, došli su radnici iz susjedne Republike sa kamionima i kranovima te sve kioske sarajevskog „Oslobođenja“ demontirali i odvezli a na njihovo mjesto montirali kioske „Vjesnika“. To su bili prvi simtomi i „golim okom“ vidljivi počeci nasrtaja na našu Domovinu. Zbog ovih procesa sam se sukobio sa svojim tadašnjim kolegom Brunom Stojićem i skoro da je bilo došlo do potezanja revolvera. To vam je gosp. Bukvareviću bio prvi mali ratni okršaj i uvertira u krvavi rat u Bosni. Nakon toga sam se vratio u Sarajevo i pridružio pokretu Otpora. Bruno Stojić je u međuvremenu u Hagu osuđen za ratne zločine, a ja sam danas u Sarajevu gdje jedva preživljavam i nemam čak ni onu minimalnu penziju. Je li to gospodine Ministre pošteno i pravedno ili možda imate namjeru da me uvjerite da ono što se dešavalo uoči rata i za vrijeme rata i nije bila Agresija i da su oni bili u pravu?

Ukoliko Vam nije poznato ime potpisnika ovoga pisma, informirajte se preko naredbi predsjedništva o imenovanju ratnih komandanata, koje je potpisao Alija Izetbegović.

Iskreni pozdravi,

Raguž Zdenko zvani Valter

Sarajevo, Ulica Zahira Panjete br. 2

12. 05. 2020. God.

Dostavljeno:

Federalnom ministru za boračka pitanja

Članu predsjedništva BiH Željki Komšiću

Pripremio: Marko Raguž

Sarajevo: 14. O6. 2020. god.

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close