Bosna i Hercegovina je zemlja koja ima najniži životni standard i najveću stopu nezaposlenosti u Evropi, vjerovatno i najjadnije ekonomsko stanje na Starom kontinentu te jednu od najbrojnijih javnih administracija na svijetu.
(PIŠE: Eldar DIZDAREVIĆ – Oslobođenje)
Pored toga, ima i stepen korupcije koji se rijetko nalazi čak i u takozvanim banana-državama. Naravno, sve se to nije baš slučajno razvilo, nego je proizvod veoma loše makroekonomske politike koja se već godinama provodi.
Istini za volju, od Daytona do danas makroekonomsku politiku BiH osmišljavaju i kreiraju predstavnici Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) i Svjetske banke, pri čemu se entitetske i državna Vlada pojavljuju samo kao svojevrsni “podizvođači radova”. No, ta činjenica ipak ne amnestira ovdašnju izvršnu, zakonodavnu i naravno prije svega političku vlast od odgovornosti. Danas na planeti postoje 193 nezavisne države i u veoma malom broju njih može se naići na to da lokalna vlast prepušta nekom drugom da joj vodi ekonomsku politiku, kao što to radi BiH. Da bi se takva situacija ispravila i konačno pokrenula domaća ekonomija, treba provesti korjenite strukturalne reforme u koje se ni s dosta mašte ne mogu uvrstiti postojeće mjere iz Reformske agende.
Međutim, prije toga u BiH bi trebalo prevashodno redefinisati političke odnose između vladajućih stranaka, jer su zapravo oni od ključne važnosti u bilo kakvoj smislenoj, pametnoj, provodljivoj i efikasnoj makroekonomskoj reformi. Dok se ti odnosi ne redefiniraju i postave na zdrave temelje, građani BiH se jednostavno nemaju čemu nadati.
Pojasnimo. Svima je manje-više poznato da su budžeti u BiH na svim nivoima vlasti prenapregnuti i u konstantnom deficitu, što pojednostavljeno znači da nema novca, odnosno da javna uprava troši više nego što ima na raspolaganju. Teoretski, da bi se taj problem riješio, morale bi se zavesti drastične mjere štednje u administraciji.
Drugi način je da se država zaduži negdje u inostranstvu, a treći da poveća javne prihode. S obzirom na to da Reformska agenda ne predviđa nikakve strukturalne reforme, poput recimo smanjenja administracije i drastičnog kresanja njihovih primanja, preostaju nam dakle samo druga i treća mjera. BiH se posljednjih godina konstantno zadužuje kod MMF-a, što će se, nažalost, uskoro svima veoma bolno razbiti o glavu. Paralelno s tim, entitetske vlade provode mjere iz Reformske agende u svrhu povećanja prihoda, ali u tim mjerama ima najblaže rečeno niz nelogičnosti koje pak proizlaze iz političkih odnosa unutar BiH.
Naprimjer, nedavno je Upravni odbor Uprave za indirektno oporezivanje BiH (UO UIO) usvojio Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o akcizama u BiH u kojem je predviđeno povećanje trošarina na naftu i naftne derivate, autoplin, pivo i alkoholna pića radi sanacije dugova u zdravstvenom sektoru. Iz ove mjere izuzeto je vino – koje je također alkohol – a upućeniji tvrde da je to rezultat lobiranja hercegovačkih vinara kod HDZ-a BiH, o čemu smo nedavno pisali. Ta je mjera potpuno diskriminirajuća, jer teret reforme prebacuje samo na određene proizvođače, dok zaobilazi u širokom luku one koji imaju političko zaleđe. S druge strane, povećavati akcize i poskupiti gore pomenute proizvode najblaže je rečeno upitna mjera i to naročito kada se ima umu činjenica da postoji još dosta slobodnog manevarskog prostora – sredstva za saniranje zdravstvenog sektora mogla bi se, naprimjer, prikupiti i oporezivanjem kladionica.
Bosna i Hercegovina je država s najviše registrovanih kladionica u Evropi, koje ostvaruju enormne prihode, ali većina njih jednostavno ne plaća poreze. Prema podacima Porezne uprave FBiH, kladionice u ovom bh. entitetu duguju državi više od 49 miliona KM poreza. Podaci također kažu da u FBiH ima skoro 2.500 kladionica, a procjenjuje se da trenutno gotovo pola miliona ljudi svakodnevno ulaže novac u klađenje. Sociološki gledano, sve je to već poprimilo obrise društvene epidemije – đaci, studenti, radnici, vojnici, policajci, ljekari… pa čak i primaoci raznih oblika socijalne pomoći, troše novac u kladionicama. Kako bi se prikupilo više prihoda u budžet FBiH, iz Poreske uprave FBiH već izvjesno vrijeme traže da se provedu opširne reforme u pristupu oporezivanja kladionica, ali se za sada, nažalost, ništa konkretno ne radi u tom smjeru. A Poreska uprava – i ekonomski i moralno – potpuno je u pravu kada pita zašto se na dobitke u kladionicama do 100 KM ne plaća nikakav porez ili zašto se na klađenje ne plaća PDV. Zar je moralno ako odete kupiti recimo lijek ili djetetu knjigu za školu, da plaćate PDV, a ako odete s tim novcem u kladionicu i kladite se, onda se ne plaća PDV?
Poreska uprava FBiH u tu svrhu uputila je nedavno ponovo inicijativu za izmjenu nekoliko zakonskih propisa, ali je također zatražila – što je izuzetno važno – da postane samostalan organ uprave te da se drugostepeni upravni postupci ubuduće rješavaju u toj instituciji, a ne u Ministarstvu finansija FBiH. Kako je tim povodom nedavno izjavio predsjedavajući Zastupničkog doma Parlamenta FBiH, poreska dugovanja kladionica su moguća kod nas zbog zakonskih anomalija, ali i zbog činjenice da “Ministarstvo finansija FBiH već godinama, kao drugostepeni organ, otežava rad Poreske uprave”. Pojednostavljeno rečeno, radi se o tome da Poreska uprava recimo donese rješenje o kazni i naplati poreza, a kladionice se na to rješenje žale Ministarstvu finansija kao drugostepenom organu, gdje se pak sve razvodni zbog sporosti rješavanja žalbi ili vraćanjem rješenja na ponovni postupak.
Problem nastaje i zbog lošeg zakonskog rješenja zbog kojeg je kladionicama gotovo nemoguće naplatiti porez.
Naprimjer, samo dvije kladionice u FBiH duguju više od 40 miliona KM poreza koji se ne može naplatiti jer se novac može naplatiti samo od pravnog lica, dakle od kladionice, ali ne i od njenog vlasnika. Pri tome kladionice kao po pravilu nemaju nikakve nekretnine od čije bi se prodaje eventualno mogao namiriti poreski dug. S obzirom na to da su vlasnici većine kladionica u FBiH iz Hercegovine, u ovdašnjoj su se javnosti pojavile tvrdnje da su kladionice na izvjestan način “zaštićene” zahvaljujući određenim vezama sa političkim strankama, što generalno gledano nije dobro, bez obzira na to da li su te tvrdnje tačne ili netačne. Kladionice bi se naravno trebalo oporezovati, jednako i ravnopravno kao što se oporezuju i sve druge poslovne aktivnosti u (F)BiH. A to bi rezultiralo sa najmanje dvije pozitivne stvari. Prvo, povećali bi se javni prihodi, a drugo zaustavilo bi se širenje u BiH ove socijalno izuzetno opasne kladioničarske epidemije.
Novi čelnik Poreske uprave FBiH, koji je zapravo i otvorio pomenutu Pandorinu kutiju sa kladionicama, ima navodno jaku podršku iz federalne Vlade za borbu sa kladioničarskom hobotnicom. Nažalost, svima je jasno da je njegov domet realno ograničen političkim odnosima i čudnim, prešutnim dogovorima vladajućih stranaka. U tom kontekstu treba gledati i činjenicu da je već gotovo dvije decenije Ministarstvo finansija FBiH pod kontrolom predstavnika samo jednog naroda. A to nije dobro. Ako se po nacionalnom ključu mogu mijenjati predsjedavajući Vijeća ministara, zašto se ne bi mogli tako rotirati i federalni (a i državni) ministri finansija? A rješenje ovog čudnog političkog dogovora treba tražiti isključivo na relaciji SDA – HDZ.
Ako se zaista žele provesti stvarne ekonomske reforme i stvoriti uslovi za bolji život svih građana i kompanija u BiH, onda je uspostavljanje Poreske uprave kao samostalnog organa prvi korak u tom smjeru, ali i u rješavanju kladioničarske epidemije. No, da li će se to zaista desiti, ostaje tek da se vidi. Nažalost, zbog toga nam i dalje kao izvjesna realnost prijete “reformska rješenja” tipa agende sa selektivnim i diskriminatorskim opterećenjima, pri čemu se jedan segment društva cijedi do posljednje kapi krvi i od njegovog se novca plaćaju navodne reforme, dok drugi segment parazitski živi na račun preostalih i ne plaća bukvalno ništa. Drugačije rečeno, građani FBiH i dalje mogu samo rezignirano promatrati iz apoteka u kojima kupuju lijekove na koje plaćaju za naše prilike izuzetno visok PDV kako kladionice i njihovi vlasnici gotovo legalno izbjegavaju plaćanje bilo čega.
