-TopSLIDEKultura

Sačuvati kapitalizam od “kapitalista”

Postalo je učestalo da autor(i) ove kolumne u razgovoru sa ljudima o ekonomskim temama mora da objašnjava razlike između određenih pojmova i pojava u našem društvu. Iako bi autor mogao da ignoriše neinformisanost ili neprihvatanje svojih sagovornika i da pusti, kako se narodski kaže, da na jedno uho uđe, a na drugo izađe, ipak autor gaji ideju da je važno za svaku raspravu postaviti temelje rasprave, te onda raspravu postaviti u određeni kontekst kako bismo istu razumjeli, naravno ako su nam težnje usmjerene ka konstruktivnoj raspravi. Kada se autor ove kolumne prvi put susreo sa američkim ekonomistima koji su propagirali ideju slobodnog tržišta i kapitalizma jednostavno nije mogao da objasni istima kako kapitalizam i slobodno tržište u kontekstu crnogorske kulture ne znače isto što i u kontekstu američke kulture. Ono što je u američkom sistemu njegovano više vjekova, u crnogorskom gotovo i da ne postoji, pa je riječ kapitalizam – zahvaljujući komunizmu ili nekim drugim prilikama – ipak sinonim za lopova ili nekog mutnog profitera koji na najmučniji način izrabljuje radnike. Tako se i u našim zakonima izbjegava riječ profit, a upotrebljava uglavnom riječ dobit, jer naposljetku dobit ima prizvuk koji je manje strašan od onoga koji pak ima ta rogobatna riječ profit.

Kapitalizam je kao ekonomski sistem bez trenutne konkurencije. Ako za demokratiju važi da nije savršena, ali da je najbolje što imamo u ponudi, onda u ekonomskom smislu isto možemo reći i za kapitalizam. Može ta riječ buditi u vama bijes ili prezir, ali kapitalizam je zaslužan za to što danas živimo mnogo duže nego što su naši preci, što smo eliminisali niz bolesti koje su do samo vijek unazad bile smrtonosne, što imamo prilike da putujemo, komuniciramo ili kupujemo dobra koja su bila nezamisliva za naše bake i đedove, a kamoli za dalje pretke. Sve to je omogućila snaga kapitalizma, odnosno snaga tržišta, na kojem se susreću ponuda i tražnja. Kapitalizam se u teoriji temelji na dobrovoljnoj razmjeni dobara između dva nezavisna ekonomska agenta. Pojednostavljeno, ukoliko ste izašli u restoran sa dragom osobom, vi dobrovoljno razmjenjujete novac koji ste zaradili za večeru koju će vam spremiti osoblje restorana. Ta dobrovoljna razmjena se temelji i na principu obostranog zadovoljstva pri čemu ste vi uštedjeli vrijeme i novce koje biste utrošili na kupovinu namjernica za večeru, na spremanje večere, i na kraju pospremanje nakon večere, dok je restoran dobio novce koje ćete vi utrošiti za njihovu uslugu, a što će dalje stvoriti blagostanje vlasniku tog restorana, zaposlenima, pa naposljetku i državi. Iz ovog primjera bi se mogao izvesti niz ekonomskih analiza, ali se time autor ove kolumne neće baviti u ovom tekstu jer bi čitaocu koji ne poznaje osnovne ekonomske postulate sve to moglo da zvuči kao teorijska apstrakcija, te bi istog moglo da odvrati od daljeg čitanja.

Dakle, ukoliko razumijemo da je kapitalizam sistem koji je zasnovan na doborovoljnoj razmjeni, te da se temelji na obostranoj koristi, zbog čega ipak smatramo kapitalizam lošim i nepravednim sistemom?

Šta nije u redu sa kapitalizmom?

Reputacija kapitalizma umnogome zavisi od konteksta u kojem kapitalizam obitava. Zbog toga je vrlo važno pokušati razumjeti razgovor autora kolumne, sa početka ovog teksta, sa američkim ekonomistima o samom poimanju kapitalizma. U državama koje njeguju paternalistički odnos, kapitalizam ima reputaciju zla. U takvim državama, koje su po prirodi birokratske, vlada ekonomska i politička paradigma da donosioci odluka znaju šta je najbolje za njihove sugrađane, te da se zbog toga ne treba previše oslanjati na tržište jer ono samo izaziva nejednakost i budi pohlepu kapitalista. Takva paradigma ne samo da onemogućava kapitalistima da uživaju u plodovima svojih zasluga, već onemogućava i kupcima da uživaju u većem broju proizvoda i usluga. Jedna od nuspojava takvog tržišta je i pojava sive ekonomije i/ili crnog tržišta. Primjera radi, ukoliko država odluči da poveća akcize na cigarete – pod izgovorom da će tako zaštiti građane i „natjerati“ ih da manje puše – vrlo brzo će se pojaviti sijaset prodavaca cigareta koji će djelovati u sivoj ekonomiji. Tako se kupac, ili građanin, suočava sa situacijom u kojoj mora da kupuje proizvod sumnjivog i neprovjerenog kvaliteta.

Međutim, često se dešava da su određene politike koje su usmjerene protiv tržišta, a pod izgovorom da štite građane, zapravo politike koje idu u prilog određenim društvenim grupama. I to je zapravo ono što nije u redu sa kapitalizmom. Uplitanje države kroz forsiranje takvih politika stvorilo je tlo za razvoj ortačkog kapitalizma, odnosno onih „kapitalista“ od kojih kapitalizam moramo sačuvati.

Ortački kapitalizam, kumovski kapitalizam, klijentelistički kapitalizam, ili kroni-kapitalizam

Pod kojim god imenom da ga znate, ortački kapitalizam je nastao kao posljedica ljubavne veze između donosioca odluka i njima bliskih ljudi koji su u privatnom sektoru. Postoji teza koju propagira Jaron Bruk, izvršni predsjednik u Ajn Rend Institutu, da je ortački kapitalizam nastao u samoodbrani velikih kompanija od donosioca odluka. Ipak, koliko god se srdili proponenti slobodnog tržišta i kapitalizma, ortački kapitalizam definitivno predstavlja jedan oblik kapitalizma. Kapitalizam, kao uostalom i svaki sistem, sa vremenom evoluira i doživljava promjene, a imajući u vidu da je to sistem koji zavisi od ljudi, jasno je da njegova evolucija i smjer razvoja zavisi isključivo od ljudi.

Ortački kapitalizam se definiše kao oblik kapitalizma u kojem poslovni uspjeh zavisi o bliskim, ortačkim odnosima vlasnika privatne kompanije i političara na vlasti. Nakon sloma komunističkih sistema u Istočnoj Evropi, sve zemlje su ušle u svojevrsnu tranziciju u kojoj je trebalo prenijeti duh kapitalističkih sistema u zemljama koje su decenijama bile pod šapom komunizma. To je stvorilo priliku za razvoj hibridnog sistema koji će se kasnije definisati kao ortački kapitalizam. Primjera radi, državna firma bi se kroz proces privatizacije lako mogla namijeniti osobi koja je bliska političarima koji su na vlasti. Kroz takvu preraspodjelu, dobili smo privid tranzicije – koja nekim čudom i dalje trade – i omogućili razvoj ortačkog kapitalizma.

Ipak, nije nužno da je ortački kapitalizam samo posljedica tranzicije. Postoje privatne kompanije koje su osnovane tako da bi određeni pojedinci zbog svojih veza sa političarima na vlasti mogli da izvuku profit. Takve firme nude državi proizvode ili usluge koje su iznad realne tržišne cijene, a sve to plaćaju poreski obveznici odnosno građani. Umjesto da se političari stave u službu onoga što nazivaju javni interes, oni nagrađuju svoje ljude novcem svih građana.

Sa druge strane, možemo razgovarati i o svojevrsnoj krađi poreski obveznika. Ortački kapitalizam – kao ekonomski sistem je oslobođen bilo kakve odgovornosi – je veoma rasipnički. Političari koji su na vlasti tako upumpavaju novac poreskih obveznika u kase privatnih kompanija koje su indirektno povezane sa njima.

Konačno, ortački kapitalizam motiviše političare da krše zakone. Zato ne bi trebalo da izaziva čuđenje kod građana to što vlade, pogotovo one na prostoru Balkana, sve učestalije donose aktove o tajnosti određenih poslova, a sve pod izgovorom zaštite državnog interesa.

Kako zaustaviti ortački kapitalizam?

Eventualni mehanizmi zaštite društva od ortačkog kapitalizma i danas su nepoznanica. To je iz razloga što je ortački kapitalizam teško dokazati dok su političari koji njeguju ortački kapitalizam na vlasti. Ipak, postoji nekoliko ideja koje bi mogle da spriječe postojanje ortačkog kapitalizma. Među prvima, to je ideja o ograničenoj ili minimalnoj državi. Što je država veća, odnosno što je njena administracija veća, to su šanse za razvoj ortačkog kapitalizma veće. Razlog je jednostavne prirode. Velike državne administracije su sklonije korupciji, i dodatno opseg njihovog djelovanja je veći. U tom slučaju ortački kapitalizam može biti proizvod samoodbrane kako je to gospodin Bruk rekao, ali može biti i kao posljedica ljubavne veze o kojoj se govorilo u ovom tekstu.

Smanjenje državne administracije, odnosno njeno ograničavanje, bi moglo da pomogne u rješavanju ovog problema. Time bi se uplitanje države postepeno smanjivao, a kompanije bi morale da se suoče sa tržišnom utakmicom u kojoj ne bi imali vjetar u leđa od svojih prijatelja koji se nalaze na vlasti. Bili bi prepušteni sebi i svojim mogućnostima, pa bi tako imali prilike da se suoče sa konkurencijom.

Dodatno, transparentnost javnih nabavki i tendera je jedan od važnijih mehanizama za borbu protiv ortačkog kapitalizma. Primjer izgradnje autoputa u Crnoj Gori je jedan od primjera kako ortački kapitalizam djeluje. To ne bi smjela biti praksa kojom će se rukovoditi vlasti u Crnoj Gori ni sada, a ni u budućnosti. Ukoliko se takva praksa postane svakodnevnica cjelokupni ekonomski sistem mogao bi doživjeti kolaps, a samim tim prvi koji će posljedice tog kolapsa osjetiti su upravo građani.

Zašto je važno sačuvati kapitalizam od „kapitalista“?

Kapitalizam se mora zaštiti od takvih „kapitalista“ i to bi trebao biti prioritet svakog društva. Postoji nekoliko razloga zbog čega je to bitno, a ovo su najbitniji. Zaštitom kapitalizma od „kapitalista“ poboljšaćemo uslove rada za svakog radnika. Kapitalistička permisa je da nijedna kompanija ne može da napreduje ukoliko zaposleni u toj kompaniji nisu zadovoljni, i ukoliko njihova produktivnost nije stimulisana jer jedino tako kapitalisti mogu očekivati da će njihova poslovna ideja doživjeti uspjeh na tržištu. Sa druge strane, ortački kapitalisti o tome i ne razmišljaju jer je uspjeh njihove poslovne ideje unaprijed poznat, pa zbog toga nemaju podsticaj da razmišljaju o položaju radnika i njihovoj produktivnosti.

Kapitalizam, da bi uspješno funkcionisao, zahtjeva vladavinu prava i nezavisno sudstvo. Svaka razmjena je dobrovoljna i temelji se na obostranim obavezama dvije strane. Sjetite se slučaja kada ste poveli dragu osobu na večeru. Vaš odlazak u restoran i naručivanje hrane je ne samo dobrovoljna razmjena na obostrano zadovoljstvo, već je to i obostrana obaveza – restorana da vam isporuči kvalitetnu hranu i piće, a vaša da to platite. Ukoliko se desi da se otrujete, ili da pobjegnete iz restorana, a da pritom niste platili, važno je da postoje efikasni i nezavisni mehanizmi koji mogu kazniti takvo ponašanje. U uređenim državama to su vladavina prava i nezavisno sudstvo. U ortačkom kapitalizmu to ne važi, jer šta god da se desi ortački kapitalisti su u dosluhu sa političarima sa vlasti koji će to srediti.

Poslednji, ali ne i manje bitan razlog, je kvalitet proizvoda ili usluge koju kupac ima na raspolaganju. U kapitalističkom društvu sve je podređeno konkurenciji, odnosno međusobnom takmičenju kompanija koja će od njih dostaviti kvalitetniji i pristupačniji proizvod. Tako se kupcu pruža beskonačan izbor u odabiru proizvoda u zavisnosti od finansijskih mogućnosti svakog kupca. U ortačkom kapitalizmu, s obzirom da postoji svega par učesnika u određenoj industriji, postoji svega par proizvoda koji mogu biti diskutabilnog kvaliteta.

Jasno je da ortački kapitalizam utiče na živote svih onih koji čine jedno društvo. Zbog toga je ortački kapitalizam fenomen koji zahtjeva zajedničku borbu svih slojeva društva jer on je ono što sputava prosperitet i razvoj jednog društva. Zbog toga je od velike važnosti da se svi zajedno uključimo u borbu protiv ortačkog kapitalizma, kako bismo sačuvali kapitalizam od „kapitalista“ i jednom za svagda ih poslali na pogrešnu stranu istorije.

Piše: Slobodan Franeta (Vjesnik Slobode)

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close