NEPOZNATA VUKOVARSKO-SARAJEVSKA PRIČA: Kako je rušitelj Vukovara pukovnik Enes Taso ranjen i liječen u Sarajevu pa od Miloševića “posthumno” dobio čin generala
U obrazloženju je napisano kako “podivljale muslimanske terorističke horde u Sarajevu” ne štede nikoga, pa ni pripadnike vlastitog naroda, navodeći primjer tragedije pukovnika Tase
Piše: SENAD AVDIĆ
Trideset hiljada vojnika Jugoslovenske narodne armije, pripadnika paravojnih postrojbi, srbijanske i savezne policije, kao i lokalnih srpskih milicija, napadali su hrvatski grad Vukovar punih 86 dana (od augusta do novembra 1991.godine) prije nego što su branitelji, njih ne više od 3,5-4 hiljade priznali poraz i položili oružje 18 novembra. Pored neuporedivo brojnije neprijateljske žive sile, branitelji su protiv sebe imali gotovo svu vojnu tehniku kojom je u tom trenutku raspolagala Jugoslovenska narodna armija, avione, tenkove i druga oklopna vozila, artiljeriju svih kalibara i dometa.
Za napad na Vukovar vrh JNA je angažirao nevjerovatnih hiljadu i dvjesto tenkova, koji su danima sijali smrt po nesretnom, ali nevjerovatno hrabrom gradu i njegovim stanovnicima. Iako loše opremljeni, branitelji Vukovara su uništili desetine oklopnih vozila, a jedna ulica na prilazima grada, Trnjanska, u legendu je upisana kao “groblje tenkova”.
SMRT JE DOŠLA NA TENKU
Agresorski tenkovi su, uprkos fanatičnom otporu Vukovaraca i ogromnim gubitcima, prvi ušli u Vukovar koji je u tom trenutku bio sravnjen sa zemljom. Nakon njih u grad su umarširale šarolike jedinice raznih zločinaca, od “regularnih” oficira JNA do krvoločnih srpskih paravojnih jedinica pod komandom Željka Ražnatovića Arkana, Vojislava Šešelja, Dragoslava Bokana...
Zapovjednik tenkističkih jedinica bio je pukovnik Enes Taso. Njegovo ime se dugo vremena rijetko, ili nikako, pominjalo među onim koji su odgovorni za strašni zločin u Vukovaru. On je, kako je u rijetkim izjavama za medije ponavljao, “samo izvršavao svoju patriotsku dužnost”. Taso je zapovijedao istim onim kolonama tenkova koje su u jesen 1991. godine građani Beograda i drugih srpskih gradova i sela cvijećem i poljupcima ispraćali na smrtonosni put u Vukovar.
Ko je bio Enes Taso, tada pukovnik, a kasnije general prvo JNA, pa Vojske SRJ i na kraju Srbije?
Taso je rođen 1946.godine u Prijepolju, gradu iz kojeg su brojni mladići odlazili na školovanje u vojne škole i akademije. Iz Prijepolja, je podsjetimo, i Sefer Halilović, prvi komandant Armije BiH. Karijera Enesa Tase išla je ubrzanom putanjom i on je malo prije početka rata u SFRJ i agresije na Hrvatsku imenovan je za komandanta kasarne “Stevica Jovanović” u Pančevu. Uskoro postaje zapovjednik 51. oklopne brigade JNA, najbrojnije i najopremljenije tenkovske jedinice tadašnje JNA koja je upućena na vukovsrku bojišnicu.
Prema svjedočenjima ljudi koji su u to vrijeme imali pristup komandama JNA oko Vukovara, Taso je, kao i ostali “regularni” oficiri, tijesno surađivao sa paravojnim hordama koje su pristizale iz Srbije. Novinar Jovan Dulović, koji je svjedočio na suđenju Veselinu Šljavančaninu, Miletu Mrkšiću u Haagu označio je Enesa Tasu kao jednog od ključnih oficira JNA odgovornih sa stradanje Vukovara i njegovih stanovnika.
Županijsko odvjetništvo u Osijeku je protiv Enesa Tase podiglu optužnicu za ratne zločine tek 2010., skoro dvije decenije nakon pada Vukovara. Pored ostalih zločina, Tasu se teretilo da je kriv i za smrt 60 civila nesrpske nacionalnosti “koji su od 1.kolovoza do prosinca 1991. godine nakon okupacije Dalja, Erduta i Aljmaša zlostavljani i ubijeni, kao i za smrt 11 vojnika Hrvatske vojske zarobljenih u Vukovaru koje su vojnici pod Tasinim zapovjedništvom mučili i ubili...”
DOLAZAK U SARAJEVO KOD KUKANJCA
Nakon što je 2 .januara 1992. godine u Sarajevu potpisan mirovni plan američkog diplomate Cyrucea Wencea kojim je uspostavljen prekid vatre između Hrvatske vojske i Jugoslovenske narodne armije, otpočelo je pregrupisavanje snaga JNA kojom je već nekoliko mjeseci zapovijedao srpski državni vrh na čelu sa Slobodanom Miloševićem i njegovim trabantima koji su uzurpirali Predsjendištvo SFRJ i njegove ustavne ovlasti.
Nakon što je mirovnim planom čuvanje do tada dostignutih granica tzv. Srpske Krajine u Hrvatskoj prebačeno u nadležnost snaga UN-a, počeo je “veliki transport” JNA, njene tehnike i kadrova u Bosnu i Hercegovinu. Ponovo je formirana Sarajevska, odnosno Druga Armijska oblast JNA, na čije je čelo imenovan general-pukovnik Milutin Kukanjac. Pukovnik Enes Taso prekomandovan je nakon “oslobođenja” Vukovara za njegovog pomoćnika.
Nije poznato kolika je bila realna komandna i operativna moć pukovnika Enesa Tase unutar vojne hijerarhije Druge Armijske oblasti, ali je činjenica da su njene oklopne jedinice bile prethodnica i podrška svim napadima na brojne bosanskohercegovačke gradove. Tenkovi JNA kojim je po formaciji trebao zapovjedati Enes Taso su podržali pobunjene Srbe u zauzimanju Policijske škole MUP-a BiH na Vracama, ali i u operacijama okupacije Vogošće, Ilidže, Ilijaša i drugih dijelova BiH u zoni nadležnosti Druge Armije.
Iako je prema riječima nekih njegovih bivših kolega iz JNA koji su se na početku rata stavile na raspolaganje vlastima Bosne i Hercegovine, Taso pozivan da se priključio Teritorijalnoj odbrani BiH, on je takve prijedloge odbio i ostao u Komandi Druge Armije na Bistriku sa stotinama drugih oficira i zaposlenih. U koloni vozila JNA koja je 3.maja 1992.godine krenula iz komande na Bistriku prema “srpskim teritorijama” i dalje prema Beogradu našao se i pukovnik Enes Taso.
“Naše vozilo koje je bilo posljednje u koloni nije odmaklo ni pedesetak metara od naše komande, kada su nas zasuli paljbom. Iza nas je bilo samo jedno vozilo UNPROFOR-a. Pogodili su Zdravka (Tomovića, vozača, op. S.A.) i mene, ali ja sam bio svjestan, pa sam ga dozivao. Vidio sam samo da mu je glava pala na volan, a na vratu ranu od metka. Za mene nema nikakve sumnje da se radilo o organizovanom napadu, a ne o nekim individualcima kako se to danas tvrdi”, prisjećao se pukovnik Enes Taso mnogo godina kasnije na trenutke u kojima je teško ranjen u Dobrovoljačkoj ulici.
KAD MRTVI GENERALI LETE
U sarajevskoj Vojnoj, današnjoj Državnoj bolnici teško ranjeni Enes Taso liječen je mjesecima. Nakon što mu je spašen život i koliko-toliko prizdravio, ponovo mu je nuđeno da ostane u Sarajevu i priključi se Armiji BiH, što je on energično odbio. Razmijenjen je krajem ljeta 1992.godine i prebačen u Srbiju.
No, Predsjedništvo SFRJ, odnosno četvorica Miloševićevih poslušnika koji su se tako predstavljali, istog dana kada je Enes Taso teško ranjen, 3. maja odlučilo, mu je promptno dodijeliti čin general-majora, posljednje generalsko imenovanje koje je dodijeljeno od strane Predsjedništva SFRJ.
U obrazloženju je napisano kako “podivljale muslimanske terorističke horde u Sarajevu” ne štede nikoga, pa ni pripadnike vlastitog naroda, navodeći primjer tragedije pukovnika Tase. Izvori iz Beograda tvrde da niko od njegovih kolega, niti članova Predsjedništva SFRJ prilikom njegovog promaknuća u čin generala nije očekivao da će Taso preživjeti u sarajevskoj bolnici , pa mu je unapređenje u generalski čin, iako to nije bilo navedeno, dodijeljeno gotovo posthumno. No, kako rekosmo, on se oporavio, vratio u redove nove Vojske SRJ koja ga je nevoljko rasporedila za komandanta kasarne u Pančevu u kojem je živio sa porodicom.
General Enes Taso, za zasluge u borbi srpskog naroda u Hrvatskoj i BiH, proglašen je počasnim građaninom Pančeva i uživo je izuzetan ugled i poštovanje među mještanima tog srbijanskog grada. Umro je u augustu ove godine u 71.godini života. Sahranjen je uz najveće državne i vojne počasti.
Slobodna Bosna
Foto: Vladimir Đoković ( foto – Enes Taso)
