Kako BiH čuva prirodno bogatstvo

Na Svjetski dan okoliša, 5. juna, prvi put je prezentiran Izvještaj o stanju okoliša u Bosni i Hercegovini. Bosna i Hercegovina ima veliko prirodno bogatstvo koje je u godinama nakon rata, zbog devastirane industrije, ipak u velikoj mjeri sačuvano od zagađenja. To je generalna ocjena prvog izvještaja o stanju okoliša u BiH.

Analizirano je stanje okoliša u svim sferama životne sredine, kaže šef Odjela za zaštitu okoliša u Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Senad Oprašić.

„Generalna ocjena je da imamo adekvatne pritiske, da su ti pritisci smanjeni u odnosu na prethodno stanje. Recimo, industrija je devastirana, iz raznih razloga, ne radi, i onda imamo manje opterećenje ka okolišu. U suštini možemo biti na neki način zadovoljni trenutnim stanjem, ali moramo raditi na poboljšanju“, ističe Oprašić.

I pored toga, brojni su primjeri ljudskog nemara, zbog čega je ugrožena životna sredina. Tako je prije nekoliko godina voda sa Vrela Bosne zagađena, a nedavno je u Hercegovini zabilježen pomor pčela zbog neograničenog sipanja pesticida na biljke.

„Nastalo je veliko trovanje, pčela i dalje ugiba. U toku dana najmanje nekoliko sati provedem u pčelinjaku, čistim da bi došlo do kakvog poboljšanja – ali – kad će doći poboljšanje, Bog to zna. To je malo stvorenje, a puno znači i puno doprinosi svima, ne samo pčelarima. Gdje ne dođe pčela da opraši cvjetove, tu je manji i prinos i urod“, navodi pčelar Damjan Jarak, iz čapljinskog naselja Hotonj.

Iako generalno vlada mišljenje da u Bosni i Hercegovini treba probuditi svijest građana o značaju očuvanja okoliša, građani se u situacijama konkretne prijetnje ugrožavanja njihovog životnog prostora znaju odlučno suprostaviti. Tako se Koalicija za zaštitu rijeke Sane, koja broji 22 udruženja građana, bori za obustavljanje planova za izgradnju hidroelektrana na rijeci Sani, što je previđeno je Prostornim planom Vlade Republike Srpske. Time bi se izgubila čistota Sane, koja se na svom izvoru može piti.

Samo ta činjenica za Gorana Kivića, iz Udruženja građana Sanus iz Prijedora  dovoljna je da se ne dozvoli izgradnja hidroelektrane.

„Taj gornji tok je kategorisan kao voda prve klase. Uzimajući u obzir da će pitka voda, kao što kažu neki ljudi u svijetu, postati druga nafta, neko drugo blago, koje se sve više i više iscrpljuje, taj potez izgradnje neke hidroelektrane znači uništavanje tog dobra, kojeg mi treba da sačuvamo i ostavimo u neko nasljeđe“, kaže Kivić.

Problemi sa zagađenjem

Upravo većina Bosanaca i Hercegovaca nije svjesna da se to prirodno bogatsvo vremenom može istrošiti, kaže profesor Ekonomskog fakulteta u Sarajevu Kasim Tatić.

„U čitavoj Bosni i Hercegovini imamo jako velikih problema sa zagađenjem. Stručnjaci za šume govore da su već počele naznake djelovanja kiselih kiša i da se dobar dio šuma već suši, itd. Ja se ne bih složio da mi imamo pretjerano velika bogatstva. Ta bogatstva mogu biti u dobroj mjeri značajna i sačuvana, ali ukoliko ih mi sačuvamo za budućnost. Uče vas da imate svega, makar to i ne bilo tačno, pa onda i mislimo šta će nam sve to, imamo mi toga. Uglavnom se ponašamo bahato baš zbog toga što imamo osjećaj da još uvijek toga imamo mnogo“, zaključuje Tatić.

Ove godine u zemljama Evropske unije promoviše se prevencija i produžavanje roka trajanja proizvodima koji su trebali završiti na otpadu. Sanda Midžić-Kurtagić iz Centra za okoliš i održivi razvoj, koja učestvuje u toj akciji kaže da je to bolje riješenje od recikliranja.

„Fokus akcije je upravo to smanjenje potrošnje resursa. Naime, onoga časa kad mi iskoristimo neki predmet ili materiju i više nam ne treba, najčešće je odbacujemo, a to je zapravo neiskorišten resurs. Da bismo proizveli novi, ponovo uzimamo iz prirode resurse, resursi su ograničeni, stalno ih smanjujemo, a nema mogućnosti da stvorimo nove. To je jedan začarani krug gdje ćemo mi u jednom momentu imati ekstremnu proizvodnju stvari, strašno će nam se smanjiti resursi, naravno, u nafti, uglju itd., smanjuju se i drugi resursi, a u isto vrijeme odbacujemo jako puno stvari, zapravo bacamo resurse.“

Čuvanje prirodnog bogatstva morat će se podići na viši nivo. Osim zakonske regulative, BiH će, ako bude htjela postati članicom Evropske unije, u godinama koje dolaze ulagati i novčana sredstva za očuvanje vode, kontrolu zagađenosti zraka ili pošumljavanje.

RSE

Aida Đugum