Josip Vancaš (22.03.1859. -15.12.1932.) – Tvorac “bosanskog stila” u arhitekturi

Josip Vancaš (Sopron, 22. mart 1859. – Zagreb, 15. decembar 1932.) je poznati arhitekta.

Josip Vancaš bio je »najplodotvorniji arhitekt u istoriji Bosne. On je shvatio vrijednosti podneblja u kojem je stvarao i uspio je u pokušaiu njihovog transformiranja u duhu arhitektonskih tokova Evrope i svijeta. Brzo je uvidio da historicizam nema podloge da bude općeprihvaćen te se od početka orijentira na pseudomaurski izraz, koji je u njihovoj interpretaciji prelaz između historicizma i moderne. Takva pojava nije bila poznata u Evropi, odnosno nije bilo poznato da se iz historicizma direktno ušlo u modernu. (prof. dr Nedžad Kurto)

Josip Vancaš studirao je na Visokoj tehničkoj školi u Beču 1876-81, a zatim radio u atelieru F. Fellnera i H. Helmera u svojstvu crtača na projektima za neka pozorišta, pa i za Hrvatsko narodno pozorište u Zagrebu. U tom ateljeu Vancaš je bio orijentiran na renesansni stil, što će mu kasnije naročito dobro doći u Sarajevu. Čekajući na pravo zaposlenje Vancaš se u oktobru 1882. upisuje na Arhitektonski odjel Akademije likov­nih umjetnosti gdje se kod Friedricha Schmidta posvetio studiju gotike. Schmidt je na tom polju bio najpozvaniji autoritet.

Na poziv bosanske vlade dolazi 1883. u Sarajevo, gdje je proveo najveći dio života i bio vodeća ličnost u arhitekturi. Proučavao je bosansko narodno graditeljstvo i nastojao primjenom njegovih karakterističnih elemenata ostvariti “bosanski stil”. Bio je neobično produktivan. Za vrijeme djelatnosti u Bosni 1883.-1921. sagradio je 102 stambene kuće, 70 crkava, 12 škola, 10 banaka,10 palača, 10 vladinih i općinskih zgrada, 6 hotela i kafana i izveo niz pregradnja.

Kao zastupnik u bosansko-hercegovačkom saboru podnio je 1911. rezoluciju o zaštiti spomenika kulture u Bosni i Hercegovini.

Katedrala u Sarajevu

Josip Vancaš uradio je projekat za izgradnju Katedrale u Sarajevu kombinujući elemente romanike i gotike, i tako stvorio sintezu po kojoj se ovaj objekat izdvaja od ostalih te vrste. Po tom projektu urađen je i dio enterijera. Izgradnja objekta je započela 1884. godine, a 1889. godine objekat je završen i predat na upotrebu Sarajevskoj gradskoj općini. Za izgradnju sarajevske Katedrale i zgrade Zemaljske vlade, 1889. godine odlikovan je viteškim križem Franje Josipa I, a 1898. odlikovao ga je i papa Lav XIII viteškim križem Sv. Georga.

Ostali objekti

Prvobitno, objekat je bio Grand hotel. Poslije hotela, poznat je bio kao Landesbank (Zemaljska banka), zatim kao SDK (Služba društvenog knjigovodstva), a danas ova građevina je poznata kao Zavod za platni promet. Objekat je nastao 1893. godine, a otvoren je 1895. godine. Projektanti su bili Karlo Pardžik i Josip Vancaš. Pročelje zgrade je građeno u duhu rane renesanse. Ispred pročelja zgrade nalazi se Vječna vatra, koja je upaljena 1946. godine kao spomenik oslobodiocima Sarajeva i žrtvama fašizma koji su pali u II svjetskom ratu.

Vojna pošta u Sarajevu

Josip Vancaš projektovao je i ovu poznatu zgradu u Sarajevu, što je i zapisano u holu iznad vrata Vojne pošte. Izgrađena je 1913. godine u stilu recesije, uz neodoljivo podsjećanje na Bečku Poštansku kasu. I danas je unutrašnjost ove zgrade ostala ista, ali nedostaju veliki sat, grobovi K. Und K. Monarhije, vojnici i kraljevski sto presvučen zelenom čohom.

Osim ovih objekata, Josip Vancaš izgradio je i slijedeće objekte:

1884. godine projektovao je Katoličko groblje na Koševu;
1890. godine napravio je projekt pozorišne zgrade u Sarajevu, ali ga nije realizirao;
Sagradio je sebi vlastitu kuću u Sarajevu, u Titovoj ulici na broju 45, a iz nje je iselio u Zagreb 27.9. 1921. godine, pošto je ustupio Savezu Hrvatskih Seljačkih Zadruga;
1893. godine projektovao današnju Muzičku školu, a tadašnji zavod sv. Augustina;
1896. godine projektovao je paviljon BiH;
Istočnu stranu današnje Štrosmajerove ulice također je isprojektovao Josip Vancaš, kao i mnogobrojne stambene objekte u Sarajevu.
1901. godine projektovao je paviljon BiH;
1900 – 1905. godine projektovao je Knezoškofijski zavod u Šentvidu kod Ljubljane
1905. godine radi na projektu crkve u Bledu;
1904 – 1905. godine projektovao je Hotel Union u Ljubljani;
1904 – 1905. godine projektovao je Gradsku štedionicu u Ljubljani;
1906 projektovao je narodnu banku u Ljubljani;
1907 projektovao je crkvu u Prečni (Novo mesto).

Ime ovog istaknutog umjetnika danas nosi i jedna ulica u centru grada Sarajeva, u kojoj se nalazi Muzička akademija, sa velikom lirom na vrhu tornja, koja je također djelo ovog umjetnika i graditelja.

wikipedia

Josip Vancaš – Bez njega Sarajevo ne bi izgledalo tako lijepo

Josip Vancaš bio je najplodotvorniji arhitekt u istoriji Bosne. On je shvatio vrijednosti podneblja u kojem je stvarao i uspio je u pokušaju njihovog transformiranja u duhu arhitektonskih tokova Evrope i svijeta.

Nedžad Kurto

Josip Vancaš (Sopron, 22. mart 1859. – Zagreb, 15. decembar 1932.) je poznati arhitekta.

Josip Vancaš studirao je na Visokoj tehničkoj školi u Beču 1876-81, a zatim radio u atelieru F. Fellnera i H. Helmera u svojstvu crtača na projektima za neka pozorišta, pa i za Hrvatsko narodno pozorište u Zagrebu. U tom ateljeu Vancaš je bio orijentiran na renesansni stil, što će mu kasnije naročito dobro doći u Sarajevu. Čekajući na pravo zaposlenje Vancaš se u oktobru 1882. upisuje na Arhitektonski odjel Akademije likov­nih umjetnosti gdje se kod Friedricha Schmidta posvetio studiju gotike. Schmidt je na tom polju bio najpozvaniji autoritet.
Na poziv bosanske vlade dolazi 1883. u Sarajevo, gdje je proveo najveći dio života i bio vodeća ličnost u arhitekturi. Proučavao je bosansko narodno graditeljstvo i nastojao primjenom njegovih karakterističnih elemenata ostvariti “bosanski stil”. Bio je neobično produktivan. Za vrijeme djelatnosti u Bosni 1883.-1921. sagradio je 102 stambene kuće, 70 crkava, 12 škola, 10 banaka,10 palača, 10 vladinih i općinskih zgrada, 6 hotela i kafana i izveo niz pregradnja.
Kao zastupnik u bosansko-hercegovačkom saboru podnio je 1911. rezoluciju o zaštiti spomenika kulture u Bosni i Hercegovini.
Josip Vancaš uradio je projekat za izgradnju Katedrale u Sarajevu kombinujući elemente romanike i gotike, i tako stvorio sintezu po kojoj se ovaj objekat izdvaja od ostalih te vrste. Po tom projektu urađen je i dio enterijera. Izgradnja objekta je započela 1884. godine, a 1889. godine objekat je završen i predat na upotrebu Sarajevskoj gradskoj općini. Za izgradnju sarajevske Katedrale i zgrade Zemaljske vlade, 1889. godine odlikovan je viteškim križem Franje Josipa I, a 1898. odlikovao ga je i papa Lav XIII viteškim križem Sv. Georga.
Prvobitno, objekat je bio Grand hotel. Poslije hotela, poznat je bio kao Landesbank (Zemaljska banka), zatim kao SDK (Služba društvenog knjigovodstva), a danas ova građevina je poznata kao Zavod za platni promet. Objekat je nastao 1893. godine, a otvoren je 1895. godine. Projektanti su bili Karlo Pardžik i Josip Vancaš. Pročelje zgrade je građeno u duhu rane renesanse. Ispred pročelja zgrade nalazi se Vječna vatra, koja je upaljena 1946. godine kao spomenik oslobodiocima Sarajeva i žrtvama fašizma koji su pali u II svjetskom ratu.
Vojna pošta u Sarajevu
Josip Vancaš projektovao je i ovu poznatu zgradu u Sarajevu, što je i zapisano u holu iznad vrata Vojne pošte. Izgrađena je 1913. godine u stilu secesije, uz neodoljivo podsjećanje na Bečku Poštansku kasu. I danas je unutrašnjost ove zgrade ostala ista, ali nedostaju veliki sat, grobovi K. Und K. Monarhije, vojnici i kraljevski sto presvučen zelenom čohom.

Danas  jedna ulica u Sarajevu nosi njegovo ime.

Najznačajnija djela:

• Katedrala Srca Isusova (1884-1889),
• Katoličko groblje na Koševu (1884)
• Zgrada Zemaljske vlade u Sarajevu (1884.-1886.)
• Pravoslavna crkva u Konjicu (1885)
• Crkva u Zenici (1885)
• Obnova stare crkve u Dobrunu kod Višegrada (1886)
• Muhamedanska narodna čitaonica na Bentbaši (srušeno) (1888)
• Ajas-pašin dvor-Hotel “Central” (1889)
• Projekt pozorišne zgrade u Sarajevu (nije realiziran)(1890)
• Isa-begov hamam (1890)
• Crkva Uznesenja Marijina na Stupu(1892)
• Vlastita kuća, Titova 45 u Sarajevu (1892)Sjemenište sv. Ćirila i Metoda u Sarajevu ( 1892.-1896.),
• Hotel „Grand “ (1893)
• Zavod sv. Augustina, današnja Muzička škola (1893)
• Paviljon BiH za milenijsku izložbu u Budimpešti (1896)
• Crkva u Kiseljaku (1897)
• Crkva u Varešu (1898)
• Zgrada Prve hrvatske štedionice u Zagrebu (1898.-1900.),
• Stambena zgrada Ješue D. Saloma (1901.)Vila Mathilde u Sarajevu (1902.- 1903.),
• Župna crkva sv. Jurja u Desiniću (1901.- 1902.),
• Župna crkva sv. Nikole u Krapini (1901.- 1903.),
• zgrada Gradske štedionice u Ljubljani. (1902./3.),
• Hotel Union u Ljubljani (1904)
• Crkva presvetog Trojstva u Sarajevu (1906)
• Župna Crkva na Bledu(1906)
• Palača pošte i telegrafa u Sarajevu (1907./13.),
• Paromlin (Velepekaru) u Sarajevu (1909)
• Gradska vijećnica u Tuzli (nije izvedeno) (1912)
• Vazduhoplovna zgrada u Rajlovcu (1917)

Foto galerija arhitektoskih zdanja u Sarajevu Josipa Vancaša (radiosarajevo.ba)

magazinplus.eu

Vancaša svi svojataju, i Hrvati i Slovenci, ali ostaje činjenica da je od 1883. do 1921. živio i radio u Sarajevu, i više od većine bosanskohercegovačkih graditelja zaslužan za očuvanje- tradicije.

Rođen je u Sopronu, u Madjarskoj  1859. u horoskopskom znaku ovna.

Od 1865.živi u Zagrebu, gdje je završio pučku školu I realku.

Studirao je na Visokoj tehničkoj školi u Beču , a zatim radio u ateljeu F. Fellnera i H. Helmera u svojstvu crtača. U tom ateljeu Vancaš je bio orijentiran na renesansni stil, koji će kasnije uveliko primjenjivati u Sarajevu. Čekajući na pravo zaposlenje Vancaš se u oktobru 1882. upisuje na arhitektonski odjel Akademije likov­nih umjetnosti gdje se kod Friedricha Schmidta posvetio studiju gotike. Schmidt je na tom polju bio najpozvaniji autoritet.

Na poziv bosanske vlade, a preporuku svog profesora, 1883. dolazi  u Sarajevo, da projektuje Katedralu i tu ostaje narednih 38 godina.

Do 1890.godine radi kao vladin arhitekt. Odlaskom iz državne službe u Sarajevu do 1921. vodi vlastiti atelje.

Za vrijeme djelatnosti u Bosni  sagradio je 102 stambene zgrade, 70 crkava, 12 škola, 10 banaka,10 palača, 10 vladinih i općinskih zgrada, 6 hotela i kafana i izveo niz pregradnja. Radio je nacrte za oltare te za stambene i crkvene enteriere. Opus kakvim se niti jedan arhitekta danas ne može pohvaliti. U njegovim djelima prevladavaju historicizam i eklekticizam, a kasnije se javljaju i elementi bečke secesije. U svojim projektima ide od pseudoromaničkih do pseudoorijentalnih oblika.

Pored objekata koji ostadoše najbolji spomenici i svjedoci tog vremena, Josipu Vancašu Sarajevo duguje i zahvalnost za zaštitu tradicionalne arhitekture.

Kao zastupnik u bosansko-hercegovačkom saboru podnio je 1911. rezoluciju o zaštiti spomenika kulture u Bosni i Hercegovini, prvi definirajući termin “bosanski slog”. Ovom rezolucijom tražio je zaštitu  I valorizaciju graditeljskog naslijedja, te posebne pogodnosti i olakšanje od poreza za sve nove objekte izgradjene u tom stilu.

Nakon uspješne realizacije Katedrale Vancaš je gotovo isključivi projektant objekata Katoličke crkve. Najveći broj tih objekata on rješava u neogotičkom slogu. Najbolji primjeri su Zavod sv. Augustina, danas zgrada Muzičke akademije , crkva sv. Antuna Padovanskog, Crkva uznesenja Marijina na Stupu. Nadbiskupsko sjemenište sa crkvom sv. Ćirila I Metoda, ipak nosi sve odlike neorenesansa i potvrdjuje uzor u crkvi sv. Petra u Rimu.

U duhu neorenesansa radi javne objekte- zgradu  Zemaljske vlade I hotela Grand.Medju prvim počinje i sa projektovanjem u duhu secesije, kako na manjim stambenim objektima,od  kuće Raseme Svrzo, brojnim vilama, pa do većih javnih –kao što je objekt Pošte. Tipično za Vancaša je da on i u secesiji zadržava svoj akademski manir, koji kombinira i u “bosanskom slogu”.

Ajas -pašin dvor, Električna centrala, Paromlin, Isa-begov hamam,samo su neki od objekata koje podiže u Sarajevu.Vancaš je projektovao i  brojne vile kao ova Ante Štambuka, Abrahama, Isaka i Jošue Saloma, Avrama Zadik Danona, Lagerhaus,  vila Matilde i brojne druge… Pored Sarajeva radio je crkvu i samostan u Fojnici  i Kraljevoj Sutjesci, župnu crkvu u Varešu, Vijećnicu i Tržnicu u Tuzli, te objekte u Zenici, Banjoj Luci, Kiseljaku…

Za izgradnju sarajevske Katedrale i zgrade Zemaljske vlade, 1889. godine odlikovan je viteškim križem Franje Josipa I, a 1898.godine odlikovao ga je i papa Leo XIII viteškim križem Sv. Georga.

Bio je član , potom predsjednik, pa počasni članTehničkog kluba u Sarajevu ;član “Drušva inžinira i arhitekata u Hrvatskoj I Sloveniji”; profesor crtanja, akvarelisanja i arhitekture na srednjoj tehničkoj školi i preparandiji u Sarajevu; zborovođa Muškog pjevačkog društva u Sarajevu;Gradski zastupnik; direktor  Građevinskog Društva; predsjednik stranke “Hrvatska katolička udruga”; građevinski nadsavjetnik u Zemaljskoj vladi; Potpredsjednik bosanskohercegovačkog crvenog križa,predsjednik Hrvatskog kluba.

Iako je najviše gradio u BiH,gradi i palaču Prve hrvatske štedionice u Zagrebu , hotel „Union“ i zgradu Gradske štedionice u Ljubljani, te u Osjeku, Bledu….. Svoje je radove izlagao na svjetskim izložbama u Budimpešti (1896.), Beču (1898.) i Parizu (1900.) kao predstavnik Bosne i Hercegovine.

Umro je u Zagrebu 15. decembra1932. godine. Autor je preko 240 projekata, od kojih je veliki broj izveden.

bh-leksikon.ba