Još malo,”kratko ali slatko” o TTIP-u
Piše: V.Premzl
EU komisija ima ekskluzivno pravo donošenja odluka o trgovinskoj politici, sklapanju međunarodnih ugovora, a ne pojedine države članice.
Opseg isključivih ovlasti EU ne pokriva samo trgovinu robama, redoslijed:
-usluge
-poslovni aspekti intelektualnog vlasništva
-izravna strana ulaganja i dr.
EU ima isključivu vlast i u drugim područjima koja mogu biti povezana s trgovinskom politikom kao što su transport, kretanje kapitala, itd.
Pravila trgovinske politike su utvrđena u članku 207. Ugovora o funkcioniranju Europske Unije ( PDF: UEFU)
VIDEO: How the EU negotiates trade deals
TTIP
Sada znamo koja će institucija donijeti odluku „biti ili ne biti“. To smo utvrdili, idemo dalje.
Mnogi još uvijek nisu dovoljno upućeni o kakvom se sporazumu radi što nije neobično, jer se primjerice u Hrvatskoj, o tome se vrlo malo može pročitati u medijima.
Joseph E. Stiglitz: „Oni se žele riješiti zakonskih regulativa koje im smetaju. Oni ne kažu, OK, hajmo usuglasiti standarde intelektualnog vlasništva na način da se svima omogući i olakša pristup generičkim lijekovima, valja spustiti cijene, poboljšati zdravstvenu zaštitu. No, to nije ono o čemu „oni“ pričaju. Njihov je cilj povećanje cijena, onemogućavanje pristupa generičkim lijekovima.. Čak se i predsjednik Obama tome usprotivio, ali njegov ministar trgovine, Američko trgovinsko predstavništvo (USTR), polazi od stavova koji su ekstremni čak i za Sjedinjene Države i insistira na provođenju TTP-a i TTIP-a.
Jasno je da se radi isključivo o usklađivanju stavova koji idu u korist velikih farmaceutskih korporacija i njihovih profita, a protiv naroda SAD-a i Europe. Sve se to ne bi događalo da se o tim pitanjima povela otvorena rasprava u Senatu i Europskom Parlamentu. Oni to ne bi prihvatili. Upravo zbog toga se dogovori provode u tajnosti i namjerno zaobilaze demokratski procesi.“
Jedna od stavki koje obuhvaća taj sporni dokument od ne znam koliko tisuća stranica je i privatizacija sudstva.
Pravosudni sustav je jedno od najvažnijih javnih dobara. Sudstvo se ne smije privatizirati i to je od suštinskog značaja. Svi ćemo se složiti da taj javni pravosudni sustav često nije dovoljno efikasan, razlozi mogu biti i jesu različiti, ali ovdje se radi i o novim zakonima, te kako će ih pravni sustav interpretirati.
Zamislite zakon koji kaže kako je svaki zakon koji štiti javni interes loš, pa tvrtke imaju pravo na nadoknadu za izgubljeni profit zbog takvih zakona.
Razmislimo o tome. Vratimo se unatrag 40 godina kada smo saznali da je azbest izuzetno opasan po ljudsko zdravlje. Što se tada dogodilo? Proizvođači azbesta su morali platiti za štete koje su počinili, a mi smo preuređivali svoje domove i rješavali se tog otrovnog materijala. Korištenje azbesta je zabranjeno.
Što bi se dogodilo u istoj situaciji, ali pod drukčijom zakonskom regulativom? Njemačka ili neka druga vlada bi morala nadoknaditi proizvođačima azbesta gubitak profita, jer ne bi postojao zakon koji bi rekao da tvrtke ne smiju ubijati ljude.
To zasigurno ne može biti ispravan zakonski okvir.
Ja ne želim TTIP „u svoju butigu“, a vi? 16 parlamenata država članica EU je zatražilo da njihovi izaslanici budu prisutni tijekom pregovora o TTIP-u, među njima i slovenski. Hrvatski nije.
