Svi aspekti “šokantnog” zbližavanja Rusije i Saudijske Arabije

Sredinom lipnja je Saudijska Arabija najavila izgradnju 16 nuklearnih reaktora, rekao je voditelj “Rosatoma” Sergej Kirijenko u intervjuu za televiziju “Rusija 24“.

Saudijska Arabija ima ogroman porast unutarnje potrošnje energenata i kako ne bi dovela u pitanje prihode od izvoza nafte odlučila se na nuklearnu energiju. U ranijim planovima se pregovaralo s Japanom, ali je nakon havarije na japanskoj nuklearnoj elektrani Fukushima Saudijska Arabija odustala od suradnje s japanskim izvođačima.

Saudijci su s Rusijom dogovorili posao koji bi mogli dosegnuti troškove od 100 milijardi dolara. Sergej Kirijenko je rekao da su Rusija i Saudijska Arabija potpisali međuvladin sporazum o suradnji u području nuklearne energije u mirnodopske svrhe, što je bio glavni preduvjet moguće suradnje. Ovaj dokument po prvi put u povijesti rusko-saudijskih odnosa stvara pravni temelj za suradnju između dviju zemalja u području nuklearne energije, uključujući izgradnju nuklearnih elektrana i pružanje potrebnog nuklearnog goriva za elektrane i istraživačke reaktore. Sporazum obuhvaća i pitanja radioaktivnog otpada, proizvodnju radioaktivnih izotopa i njihovu primjenu u industriji, medicini i poljoprivredi.

Mediji navode kako je suradnja Rusije i Saudijske Arabije je proširena na Međunarodnom gospodarskom forumu održanom prije dva tjedna u Sankt Petersburgu, nakon čega se uvelike nagađalo o mogućem dogovoru Moskve i Rijada o utjecaju na cijene energenata u svijetu, ali ne samo.

Posebna se pozornost se posvetila posjeti vrlo utjecajnog saudijskog princa i ministra obrane Muhameda bin Salmana Moskvi. Princ je pozvao ruskog predsjednika Vladimira Putina da posjeti Rijad i poziv je prihvaćen.

S druge strane, ruski predsjednik je pozvao kralja Salmana u Moskvu, što je također prihvaćeno. Nakon tog sastanka su mnogi stručnjaci počeli govoriti o prvom koraku u formiranju partnerstva između dviju najvećih zemalja proizvođača nafte.

Nije jasno kako će se to partnerstvo razvijati, ali se nagađa da bi Rusija na kraju mogla dobiti pravo glasa na političke odluke skupine OPEC, kao i pravo odlučivanja u promjenama o razini proizvodnje sirove nafte u svijetu.

Ako bude tako, onda to može značiti ne samo stabilne, nego i više cijene nafte u vrlo kratkom roku.

Poznati indijski novinar i bivši veleposlanik Melkulangara Bhadrakumar je prvi ukazao na nekoliko zbližavanja Rusije i Saudijske Arabije, prenosi ruski Financijski Vjesnik.

Prvo, kako Sjedinjene Američke Države smanjuju ovisnost o nafti s Bliskog istoka, smanjuje se u američka uloga u toj regiji. U isto vrijeme Washington ipak želi biti aktivan u tom području koje sada počinje ogromnu ekonomsku transformaciju. No, Saudijcima trebaju novi prijatelji.

Pepe Escobar za Asia Times piše kako je posjet saudijskog princa Moskvi prvi signal kraja svjetskog rata u trgovini naftom u kojem je glavni akter uvijek bila Saudijska Arabija.

“Činjenica je da su ministri energetike Rusije i Saudijske Arabije razgovarali i potpisali ugovor o suradnji, te šest nuklearnih tehnoloških sporazuma, kao i da su Putin i princ razgovarali o cijenama nafte. Može li to značiti kraj rata cijena nafte kojeg je pokrenula Saudijska Arabija?”, pita Escobar.

Trgovci nafte se svakako nadaju povećanju cijena, a saudijski ministar nafte Ali Al-Naimi je pozdravio jačanje bilateralne suradnje između Rijada i Moskve, rekavši “kako će to dovesti do stvaranja korisnog naftnog saveza između dviju zemalja na međunarodnom tržištu nafte”.

Međutim, postoji i drugi faktor, a to je da se Saudijska Arabija i Rusija teško mogu nazvati dugogodišnjim saveznicima. Stoga mnogi jednostavno ne vjeruju da su se Saudijci iznenada odlučili okrenuti protiv svojih starih saveznika, kao i da im neće biti lako pobjeći iz “zagrljaja” Sjedinjenih Država.

S druge strane, kada je Rusija u pitanju, političke nesuglasice o nekim pitanjima nikada nisu kočile gospodarsku suradnju. Na sastanku su predstavnici Rusije i Saudijske Arabije potpisali niz sporazuma, a Rusija je također pristala na izgradnji željezničkih pruga i podzemnih željeznica u Saudijskoj Arabiji.

Iako su ranije Saudijci izrazili želju da kupe oružje u ​​Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Državama, na susretu je bilo riječi o opskrbi ruskim oružjem. Naravno da se SAD ne žele tako lako odmaknuti i dopustiti Rusiji da postane glavni saveznik Saudijske Arabije. Osim toga, Saudijska Arabija i Rusija imaju različita mišljenja o Iranu, Siriji i Jemenu, što ozbiljno ograničava mogućnost stvaranja takozvanog “naftnog saveza”.

Međutim, savez je Saudijskoj Arabiji potreban kako bi se, kada bude potrebno, mogle podići cijene nafte.

Smanjivanjem cijena Saudijci mogu upravljati i sami, za što im je dovoljno  povećati proizvodnju za 1,5 milijuna barela dnevno. No, kada ih treba povećati, Rijad se mora dogovoriti s glavnim zemljama proizvođačima nafte. No, nisu sve zemlje skupine OPEC spremne slijediti Saudijsku Arabiju i tu ključni saveznik može biti samo Rusija.

Cijene nafte rastu od početka godine, a mnogi stručnjaci su uvjereni da će se taj proces nastaviti. Analitičari i ekonomisti ne isključuju da ćemo do kraja godine Brent koštati 82-85 dolara po barelu.

Rastući utjecaj Rusije

Općenito, za Zapad i Ameriku su vijesti s Međunarodnog gospodarskog foruma iz St. Petersburga bile šokantno iznenađenje.

Indija, primjerice, koja se smatrala dugogodišnjim saveznikom Sjedinjenih  Država, iako je dio skupine BRICS, potvrdila je da će potpisati sporazum o slobodnoj trgovini s Euroazijskom ekonomskom unijom (EEU).

Rusija i Kina su se dogovorili da bi EEU trebala biti središnji dio “Novog puta svile”, tako da je Indija, unatoč protivljenju pojedinih političkih snaga u zemlji, krenula prema većoj integraciji s Kinom i Rusijom.

Osim toga, potpisani su neki zanimljivi energetski sporazumi, uključujući i onaj kojim British Petrol planira kupiti veliki udio u poljima u vlasništvu Rosnefta. Drugi ugovor je potpisan od strane Gazproma i riječ je o proširenju “Sjevernog toka” kojeg će ruska kompanija zajedno udvostručiti u suradnji s kompanijama Royal Dutch Shell, njemačkoim E.ON-om i austrijskim OMV-om.

Očigledno je da su naftni divovi zapadne Europe zaključili da sankcije ne trebaju spriječiti suradnju s ruskim energetskim kompanijama, a najzanimljivije je da SAD o svemu tome najradije šute.

No, vraćajući se na rusko-saudijsku suradnju, koju su mnogi prokomentirali kao “izdaju”, treba napomenuti nekoliko stvari.

Istina je da je Rusija odlučila Saudijcima prodati oružje, ali da to nije učinila Moskva, učinio bi netko drugi. No, neće to ići tako brzo kao što pišu mediji.

Čak je i iranski PressTV tu vijest popratio s prilično mlakim i kratkim člankom u kojem samo potvrđuje kako je Rusija objavila svoju spremnost za isporuku taktičkih raketnih sustava Iskander Saudijskoj Arabiji i potvrdio da je još dug put do stvarne isporuke.

“Ako, recimo, pokrenemo pregovore danas, oni će sigurno potrajati neko vrijeme”, za agenciju Tass je izjavio Igor Sevastjanov, zamjenik generalnog direktora ruske državne kompanije za prodaju oružja Rosoboronexport Trading Corporation.

“Mislim da će je, ako Saudijska Arabija želi kupnje ovu opremu, Rusija isporučiti”, dodao je Sevastjanov, koji je dodao da postoji određeni broj postupaka  koji se moraju provesti prije početka isporuke takvog oružja.

Saudijskom izaslanstvo su u Rusiji predstavljeni i brodovi obalne straže i druga patrolna plovila.

Istina je da razvoj ove suradnje dolazi u trenutku agresije Saudijske Arabije na Jemen i da su u trenutku najžešćih napada Rusija i Saudijska Arabija potpisali sporazum o suradnji u području nuklearne energije, ali je isto tako istina da to teško može utjecati na tijek sukoba.

Američka reakcija

Sastanak čelnika Saudijske Arabije i Rusije nikako nije mogao proći neopaženo u Washingtonu. Međutim, Rusija je pod režimom zapadnih sankcija, a Rijad također nije zadovoljan politikom Washingtona. Osim toga, obzirom na “normalizaciju” odnosa između Teherana i Zapada, Saudijska Arabija je krenula u diplomatsku ofenzivu i pod svaku cijenu odlučila zadržati svoj ​​utjecaj u regiji i svijetu.

Rusija je tradicionalno uvijek bila aktivna na Bliskom istoku, a ovdje su Saudijci ti koji bi mogli pokušati tržiti neke “ustupke”. Međutim, nije jasno koji bi to “ustupci” bili u pitanju, jer ako je riječ o Iranu, odgovor Teherana će biti neizbježan.

Teheran će svakako ojačati svoj regionalni utjecaj nakon ukidanja sankcija i normalizirati odnose s Europom. No, od Irana se još više očekuje od uključivanja u proces euroazijskih integracija, što sugerira blizak odnos s Kinom i Rusijom.

Još jednom treba spomenuti da se stav Irana i Rusije u potpunosti protivi onom kojeg ima Saudijska Arabija.

Brojni analitičari pretpostavljaju kako Saudijska Arabija jednostavno pokušava što je više moguće izvući se iz američkog “pritvora” i to uz podršku drugih aktivnih igrača u regiji.

Rusija i Kina su posljednjih nekoliko godina značajno povećale svoj ​​utjecaj na Bliskom istoku, a Washington je među gubitnicima. U stvari, ako Rusija bude mogla podržati Saudijsku Arabiju i djelovati u interesu Irana i Sirije, to će biti povijesni zaokret na Bliskom istoku, kao što je to bilo okretanje Rusije prema Aziji ili pristupanje kineskom projektu  “Novog puta svile”.

Kako će na takve akcije odgovoriti SAD, nije jasno, iako je najvjerojatniji scenarij uvođenje novih sankcija koje će biti “učinkovitije” od prethodnih.

Nakon posjete saudijskog princa i ministra obrane Muhameda bin Salmana Moskvi, te jačanja gospodarske suradnje između Rusije i Saudijske Arabije, počelo se nagađati hoće li ovog tjedna iranski predsjednik Hassan Rohani uopće sudjelovati u radu godišnjeg skupa Šangajske organizacije za suradnju i skupine BRICS, dva skupa koja će se paralelno održati u ruskom gradu Ufi od 8. do 10. srpnja.

Noćas kasno je i službeno potvrđen dolazak iranskog predsjednika, koji će sudjelovati u radu SCO, a s Vladimirom Putinom će održati i bilateralni susret na marginama summita, prenose ruske Ufa Vijesti.

Dolazak iranskog predsjednika Hassana Rohanija je potvrdio glasnogovornik ureda ruskog predsjednika, Dmitrij Peskov, koji je novinarima rekao da će iranski predsjednik posjetiti i džamiju Ihlas u Ufi o čemu ga je obavijestio imama džamije Mohamed Galljamov. Imam džamije u Ufi je potvrdio mogućnost bilateralnog sastanka Vladimira Putina i Hassana Rohanija u zidovima muslimanskog hrama.

Mnogi dvostruki summit u Ufi (BRICS/SCO) smatraju povijesnim, jer će se na njemu raspravljati o punopravnom članstvu i pridruživanju Irana, Indije i Pakistana Šangajskoj organizaciji za suradnju, te jačanju veza skupina BRICS i EEU. Iran zbog za sada još uvijek neizvjesnog ishoda pregovora o nuklearnom programu ne želi propustiti priliku koja mu se nudi, jer u slučaju negativnog razvoja događaja budućnost ima samo unutar euroazijskih integracijskih procesa.

Saudijski mamac za Rusiju

Ruski analitičar Vladimir Efimov za portal Iran.ru piše da je dolazak velikog i reprezentativnog izaslanstva Saudijske Arabije u St. Petersburg, kojeg je predvodio zamjenik prijestolonasljednika, ministar obrane i sina trenutnog kralja, princ Muhamed bin Salman, kao i atmosfera u kojoj je izaslanstvo primio predsjednik Vladimir Putin, a potom i potpisani sporazumi vrijedni nekoliko desetaka milijardi dolara izazvalo mnogo glasina i tračeva o tome zašto se sve to dogodilo. No, prema njemu je sve to dio jedne velike igre i mamca Saudijske Arabije kojeg je bacila Rusiji.

“Poznato je da je Rijad nikada nije gajio bio simpatije prema za Moskvi, a osim toga, više puta su takvi susreti proglašavani “povijesnima “, uključujući i posjet Vladimira Putina u Saudijskoj Arabiji 2007. godine, da bi na kraju rezultat bio da su se svi sporazumi pretvorili u ništa. Štoviše, tijekom Arapskog proljeća su ruski i stav Saudijske Arabije bili dijametralno suprotni. Moskva se protivila svrgavanju režima u Siriji, Libiji, Jemenu i drugim zemljama, dok Rijad ne samo da je poticao rušenje legitimnih vlada, nego je se oglušio na ruske poruke da prekine s praksom nekažnjavanja islamističkih ekstremista. Dakle, što se dogodilo danas? Otkuda takvo iznenađenje, čak i na obje strane?”, piše Vladimir Efimov.

Treba podsjetiti na oštru reakciju Moskve u odnosima dviju zemalja, kada je ruski predsjednik nakon terorističkih napada u Pjatigorsku i Volgogradu poručio da će i za najmanji teroristički čin tijekom Zimskih olimpijskih igara u Sočiju izravno odgovornom smatrati Saudijsku Arabiju. Svi se dobro sjećaju kako su ZOI prošle u najboljem redu, ali i sudbine “princa džihada” Bandara bin Sultana, koji je kasnije smijenjen s dužnosti šefa saudijskih obavještajnih službi.

Efimov također podsjeća da se nakon 2007. i Putinove posjete Rijadu, te svih silnih potpisanih sporazuma zapravo nije dogodilo ništa posebno. Dinastija Al-Saud nije dala nikakve milijarde, stoga svi potpisani memorandumi o namjeri stranaka u vojno-tehnološkoj suradnji, suradnji u području nafte, nuklearnoj energiji i ulaganjima nisu ništa više od obične izjave. Sam ugovor se ne može smatrati opipljivim i stvarnim rezultatom, jer je on u ovom obliku samo komad papira.

Međutim, onoga trenutka kada je Moskva u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda glasovala u korist nacrta rezolucije zapadnih sankcija protiv Irana, Rusija je bila zarobljena.  Rezultat toga je bio da je Rusija izgubila priliku za razvoj suradnje s Teheranom, a da od Rijada u zamjenu nije dobila ništa i de facto se našla na strani američke i politike Saudijske Arabije.

O ostvarenju tog plana je sudjelovao  princ Bandar bin Sultan, koji je u to vrijeme bio zadužen za saudijske tajne službe. On je uoči Olimpijskih igara u Sočiju dva puta došao Putin s novčanim ponudama, kada je “nespretno” izjavio “da će on osobno spriječiti terorističke napade na ruskom teritoriju tijekom Olimpijade”. Međutim, nije uspio u svom naumu i Vladimir Putin nije prihvatio saudijsku financijsku ponudu. Tu su i nikada zaboravljena dva spomenuta teroristička napada nekoliko tjedana uoči otvaranja Olimpijskih igara.

Dakle, što će se sada dogoditi? Je li se Rijad odlučio “popraviti“ i promijeniti svoj stav prema Rusiji? No, što onda reći o nastavku politike u kojoj novi kralj Salman i dalje insistira na svrgavanju vlade u Damasku ili na zračne udare protiv Jemena?

Vladimir Putin itekako dobro vidi da je agresivnost novog vodstva Kraljevine Saudijske Arabije (KSA) samo narasla. Pogotovo od kada je kralj Salman za ministra obrane postavio svog omiljenog sina Muhameda, nedavnog gosta u  St. Petersburgu.

Muhamed bin Salman je najviše zagovarao početak vojnih operacija protiv Hutija u Jemenu, iako sa svoje  33 godine nema nikakvog iskustva vojnog zapovjedništva.  Što se tiče Sirije, situacija je ista, kao i kada je u pitanju Iran. Neprijateljstvo novog saudijskog vodstva prema Teheranu se samo povećalo.

Sadašnji vladari u Rijadu su napravili sve da osujete dogovor o iranskom nuklearnom programu između “šest” međunarodnih posrednika i Irana, iako se na kraju sve svodi na postizanje sporazuma između Teherana i Washingtona, jer je ostalih pet zemalja uglavnom spremno na konačno usvajanje sveobuhvatnog sporazuma.

“Uvrijeđeni” kralj Salman nedavno čak nije prisustvovao sastanku Obame s čelnicima zaljevskih zemalja u Camp Davidu. Čime je navodno htio pokazati svoje neslaganje s politikom Washingtona.

Očito je da neki analitičari u Rusiji, koji se nadaju da će zemlja dobiti saudijske milijarde, krenuli putem onoga što  bi se moglo nazvati potragom za zajedničkim jezikom.

To se moglo tumačiti iz saudijskog izaslanstva u kojem su bili ministar vanjskih poslova Adil Al-Jubair i ministar nafte Ali Al-Naimi, te gomila drugih visokih dužnosnika, ulagača i osoba vojnog i ekonomskog profila.

No, glavna stvar je da se tako pompozna posjeta dogodila u uvjetima u kojima SAD i EU ne samo da uvode, nego i jačaju ekonomske sankcije protiv Rusije. To je sve “stručnjake” potaknulo na razmišljanje da se rusko vodstvo  ne okreće Rijadu, nego se Rijad više ne slaže s Washingtonom, jer su Saudijci, kako kažu, razočarani Amerikom koja je započela proces obnove odnosa s Teheranom.

Konačno, nakon što je poražena u mnogim područjima – od Jemena do Sirije, Iraka i Irana – Saudijska Arabija je očito postala svjesna da SAD više nisu jedini veliki igrač na Bliskom istoku i da je nužno naći nove partnere. S druge strane, činjenicu da je Rusija u slučaju Sirije, Jemena, Iraka i Irana počela igrati sve važniju ulogu nemoguće je ignorirati.

Usput, arapski stručnjak Abdel Rahman Al-Rashid za saudijski list koji izlazi u londonu, Al-Sharq Al-Awsat, zaključuje: “Saudijska Arabija želi dovesti Rusiju na svoju stranu, jer je Rusija postala važan čimbenik za sve poslove u regiji, od Sirije, Jemena do Libanona, a sve kako bi postigla vojnu ravnotežu s Iranom. No, taj naum zahtijeva koncentraciju i stalni posao.”

U posljednjoj rečenici Abdel Rahman Al-Rashid govori u običnim jezikom i upozorava ” da Moskvu treba pokušati kupiti s puno novaca da bi se opće razmišljalo da ona prekine pomagati spomenutim zemljama” .

Sasvim je jasno, i to u određenoj mjeri, da je ova vrsta “demarša” Rijada u St. Petersburgu saudijska reakcija na promjene u američkoj politici na Bliskom istoku. Kralj Salman se ne može pomiriti s činjenicom da Washington uopće pregovara s Iranom, ali i da ne želi  poslati vojsku u pomoć svom glavnom savezniku, Kraljevini Saudijskoj Arabiji, koji je doslovno zaglibio u Jemenu i Siriji.

Samo netko neupućen u inozemne poslove može ozbiljno vjerovati u saudijsko-rusko zbližavanje, jer je naprosto riječ o reakciji KSA na američku politiku u regiji. No, korištenje ove pretpostavke za vanjsku upotrebu je itekako moguće, pogotovo kada je u pitanju angažman Amerikanaca u Rijadu u druge anti-ruske zavjere.

Iz raznih razloga je teško povjerovati u ozbiljnost onoga što se sada događa između Moskve i Rijada,  ali je dovoljno spomenuti samo dva:

1. Saudijska Arabija nije samostalna regionalna sila, koja bi na taj način mogla jednostavno skupila i “bacila” Rusiji stotine milijardi dolara. U Rijadu razumiju da ih SAD mogu “progutati”, jer je  cijeli financijski sustav KSA vezan za američki FED. Washingtonu je dovoljno da podigne prst i da KSA ostane bez novca. Za bilo kakva veća plaćanja unaprijed i sve takve transakcije Ministarstvo financija KSA treba odobrenje Federalnih rezervi. Saudijske financije kontroliraju američki savjetnici, koji fizički zapravo sjede u svim saudijskim državnim institucijama koje imaju veze s tokovima novca, uključujući Ministarstvo nafte.

Svejedno, u Moskvi se dalje nalaze oni koji misle da će Amerikanci pomoći Saudijcima da daju novac Rusiji i to pod sadašnjim uvjetima ekonomskog rata koji je Washington objavio Moskvi.

Zar je moguće da u ruskoj političkoj eliti još uvijek postoje oni koji naivno vjeruju da trenutni napori Zapada nisu usmjereni na gušenje Rusije u cjelini, nego prije svega na svrgavanje Vladimira Putina i da je svo ovo vrsta igre, a ne strateški cilj?

Uostalom, ako SAD ne uguše Rusiju, neće moći zaustaviti rast Kine, uključujući i u vojnoj sferi. U ovom trenutku, Kina nije Rusija i njen nuklearni potencijal nije prijetnja Americi. Tek ako se slomi Rusija slijedi glavni dio strategije Sjedinjenih Država, a to je gušenje Kine.

I onda odjednom “pobožni” Saudijci, navodno ljuti zbog Obamine politike, iznenada dolaze i na pladnju donose 100 milijardi dolara u Rusiju, valjda kako bi zaustavili pad ruskog gospodarstva!

Ne treba zaboraviti da Washington u roku od nekoliko dana može promijeniti sve “nove” vladare u Rijadu i to ne samo riječima. Potrebno je barem podsjetiti da su moćne američke snage doslovno opkolile KSA. Amerika ima najveću regionalnu zračnu bazi u El Udeidu u Kataru, bazu američke Pete flote u Bahreinu, 45 000 američkih vojnika je u Kuvajtu, atisuće američkih vojnika je u drugim zaljevskim zemljama, uključujući i samu Saudijsku Arabiju.

U vladajućoj obitelji Al Saud je sve više onih koji su nezadovoljni trenutnim vladarima pred kojima se moraju neprestano klanjati.

Saudijska vojska je slaba. Ako ćemo pravo, ona je poražena u Jemenu i Huti su uz potporu svojih kolega šiita iz Najrana zauzeli dio saudijskog teritorija i nekoliko velikih vojnih baza. Dakle, nekoliko stotina pripadnika američkih specijalnih snaga uz potporu pro-američkog klana dinastije Al Saud vrlo brzo i lako mogu postaviti novog kralja u Rijsdu, za što im treba najviše nekoliko sati.

Dakle, posjeta Muhameda bin Salmana Rusiji i njegova velikodušna obećanja su samo dobro planirana i koordinirana akcija s Washingtonom u ratu protiv Rusije. Saudijci nemaju što izgubiti, čak i ako dopuste da se nešto novca uloži u Rusiju, posebno u nuklearnoj industriji. No, sve je to jako malo, a nakon saudijskih ulaganja u nuklearnu tehnologiju u Rusiji Amerikanci će imati pristup najnaprednijoj svjetskoj nuklearnoj tehnologiji Moskve, kojoj ranije nisu uspjeli pristupiti.

Dakle, saudijski novac uložen u nuklearnu energiju se može višestruko vratiti. Uostalom, Washington je uvjeren da će za godinu i pol u Rusiji doći do promjene vlasti i da će u Kremlju biti  pro-američki predsjednik.

Nove ruske vlasti neće se izvući iz kandži Zapada kao što je to učinio Vladimir Putin u posljednjih 10 godina. Ovaj put Amerikanci misle da će doći u Rusiju na duže vremena i da će izravno kontrolirati sve – od energije do vanjske politike. Očigledno su neki u Moskvi počeli zaboravljati kako im je bilo pod Jeljcinom. Tako da Rijad lako može obećati milijarde dolara, a Rusiji ne dati ništa.

2. Rusija je bila, jest i vjerojatno će biti najgori neprijatelj vehabijskog režima Saudijske Arabije i svi se sjećaju kako su se prema dinastiji Al Saud ponašali Sovjetski Savez i kasnije Rusija u Afganistanu, Siriji, Libiji, Jemenu, Iraku i Iranu. Rusija se jednostavno ne uklapa u planove Rijada. Štoviše, samo ometa Saudijsku Arabiju u Siriji i Jemenu, Iraku i Iranu. Doista, u tim zemljama, šiiti koji su na vlasti, najvažniji su neprijatelji KSA. A onda Rusija svojim postupcima zbunjuje sve igrače. Ne treba zaboraviti da Saudijska Arabija djeluje i na Sjevernom Kavkazu gdje provodi radikalnu politiku sukobljavanja s Moskvom, jednako kao u slučaju središnje Azije.

O razvoju saudijsko-ruskih odnosa su pisali svi saudijski mediji. Saudijski Al-Sharq Al-Awsat piše: “Želja Saudijske Arabije u razvoju kontakata s Rusijom u nuklearnom sektoru znači da se zemlja odlučila pridružiti klubu nuklearnih sila. Potpisivanje saudijsko-ruskog “sporazuma o mirnom korištenju nuklearne energije” je novi dokaz te namjere. Prije mjesec dana je saudijski ministar obrazovanja odlučio poslati tisuće studenata u inozemstvo na studij u području energetike, uključujući i nuklearnu. Naravno, nemoguće je zamisliti da će Saudijska Arabija radikalno promijeniti svoj stav u području savezničkih odnosa sa Sjedinjenim Američkim Državama.”

Mileći na  vrijeme trajanja sastanka princa Mohameda bin Salmana i Vladimira Putina, saudijski Al-Watan piše “kako su se Saudijska Arabija i Rusija zbližile u samo dva sata”.

Međutim, saudijski mediji nisu govorili o onome što bi se moglo nazvati “probojem” u bilateralnim odnosima i sve je ostalo na mišljenjima stručnjaka, što je i razumljivo.

Član saudijske delegacije, predsjednik Vijeća gospodarskih komora, Abdul Rahman Al-Zamil, rekao je da je Saudijska Arabija zainteresirana za “korištenje ruskog iskustva i ruske tehnologije, jer je Rusija ostvarila značajan napredak na tom području”.

Međutim, prema njegovim riječima, zbog potrebe za novim izvorima električne energije saudijska strana “poduzima slične inicijative u vezi s drugim međunarodnim organizacijama, a već je ostvarila značajan napredak na tom području”. Dakle, može li se to smatrati probojem? Malo je vjerojatno.

Saudijski ministar nafte je bio još otvoreniji i za Al-Sharq Al-Awsat je napisao je KSA suočena s važnim ciljem, vezati politiku nafte u Rusiji uz vlastite interese, uključujući i mogućnost povratka Irana na svjetsko tržište nafte.

Hoće li Rusija imati Saudijsku Arabiju za partnera? Malo je vjerojatno. Nema sumnje u održavanje visoke razine partnerstva Saudijske Arabije sa Sjedinjenim Državama, kao ni bilo kakve naznake da će razvoj odnosa s Rusijom nadilazi tradicionalnu saudijsku diversifikaciju gospodarskih odnosa s inozemstvom. Štoviše, to će se dogoditi samo u najboljem slučaju.

No, ono što je zanimljivo. 19. lipnja novine Al-Hayat, koji se također financira kuća Al Saud, pišu da su tijekom zatvorenog dijela sjednice princ Mohamed bin Salman i predsjednik Vladimir Putin “pojasnili u detalje o situaciji u Jemenu, Siriji, Iraku i Libiji, kao i da su govorili o drugim regionalnim i međunarodnim pitanjima “.

Saudijski ministar vanjskih poslova Adil Al-Jubair je rekao da je “posjet prijestolonasljednika Rusiji pomogao u rješavanju mnogih izazova s ​​kojima se u regiji suočava Saudijska Arabija i da će to doprinijeti razvoju sveobuhvatnih odnosa s Rusijom”.

To se može tumačiti na samo jedan način. Rusija će vjerojatno izaći u susret saudijskoj strani u nekim koncesijama vezanim za politička pitanja na Bliskom istoku. Dokaz tome je da je prema posljednjim izvješćima odgođen posjet delegacije Ruske Federacije Hutima i pristalicama Alija Abdullaha Saleha u Jemenu.

Međutim, svi se slažu da će sve pojasniti atmosfera i način na koji će proteći sastanak između Vladimira Putina i Hassana Rohanija u Ufi i da o tom susretu  ovisi što će se u bliskoj budućnosti dogoditi u Siriji i Iraku.

Nakon svega navedenog reći da će Rusija naivno  ustupiti najsofisticiranije oružje, nuklearnu tehnologiju i sa saudijskim milijardama sudjelovati u istraživanju svemira, sva tri područja u kojima Sjedinjene Države žele znati sve detalje o ruskoj naprednoj tehnologiji, je potpuno neozbiljno. Izgleda da je vjerojatnije ono što piše ruski analitičar Vladimir Efimov i da su Saudijci Vladimiru Putinu bacili mamac u obliku desetina i stotina milijardi dolara, a hoće li ga ruski predsjednik progutati saznat će se kroz nekoliko dana.

Jednako kao što je posjet saudijske delegacije Rusiji bio veliko iznenađenje, više je onih koji vjeruju da će još veće iznenađenje biti dvostruki summit BRICS/SCO koji počinje prekosutra. Stoga je bespredmetno donositi preuranjene zaključke i vjerovati baš u sve što pišu saudijski i zapadni mediji.

“Trokut Rusija-Kina Indija” – Još 52 dana do mogućeg ostvarenja najgore noćne more Washingtona

“Čudna preslagivanja” u Aziji poslovne prirode ili slijede tektonske geostrateške promjene?

altermainstreaminfo.com.hr

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close