U nedjelju sam, s ponosom, sa blizu tisuću Bosanaca i Hercegovaca hodočastio u Kraljevski grad Bobovac. Dugim kolonama su antinacionalisti i antifašisti stizali na Bobovac iz dva pravca, iz Vareša i Kraljeve Sutjeske. Među onima koji su nazočili našem poklonjenju bosanskohercegovačkom kontinuitetu državnosti od srednjega vijeka, preko ZAVNBIH-a i AVNOJ-a, do Dejtona, primijetio sam i izvanrednog kakanjskog načelnika Mandru, ali i premijera Federacije BiH Novalića.
Indikativno, iako je jedan krak dolazaka na kraljevski grad Bobovac išao od njihovog samostana, nisam vidio tamošnje fratre, koji su ranijih godina bili pokretačima i čelnicima pohoda na Bobovac, a bogme i tradicionalno stoljećima bili čuvari Bosne i Hercegovine. Nešto se izgleda ove godine na tom planu poremetilo.
Ipak je bio jedan franjevac, u habitu, dakako: Mirko Majdandžić, legenda među bosanskim franjevcima. Fratar koji je donosio radost gdje god je službovao, podstičući rituale stoljetnog zajedničkog življenja na način bosanskohercegovački. Širio je zajedništvo pjesmom, razgalicom, radom i marom fratarskim.
Fra Mirko je pjesmom čestitao na Bobovcu praznik domovini, održao najkraći ali i najubojitiji govor o blagodeti zajedničkog života tri naroda u Bosni i Hercegovini. Govorio je narodski jasno o tronošcu koji ne može funkcionirati ako se jedna noga pomjeri. Jasno je poručio fra Mirko da nam je živjeti zajedno, ne jedni pored drugih, nego zajedno, kako se u Bosni i Hercegovini stoljećima naučilo živjeti i dijeliti i zlo i dobro.
Bojim se da je fra Mirko jedan od posljednjih Mohikanaca narodnih fratara koji nedvosmisleno govore u zaštitu naše domovine BiH. Neka mi drugi franjevci ne zamjere, ali volio bih da sam ih vidio više među narodom u kojem su bili i Srbi i Hrvati i Bošnjaci. Volio bih jer znam koliki je doprinos franjevaca čuvanju države Bosne i Hercegovine.
Fra Mirko ih je sve dostojanstveno zastupao.
Hvala mu u ime svih bosanskohercegovačkih domoljuba!
Autor Gradimir Gojer
Tacno.net
