Kada je Austrougarska došla u Bosnu 1878. godine, Bošnjaci su ostavljeni i prepušteni Austrougarima bez ispaljenog metka, a primjera radi, samo 50-ak godina ranije, 5.700 Bošnjaka je za interese Osmanlija ratovalo protiv Safevija u današnjem Iranu. Hiljadama kilometara od svoje zemlje Bosne, a od pomenutih 5.700 vojnika, samo nekoliko desetaka vratilo se kući.
Te 1878. i u godinama koje su uslijedile, zajedno sa Turcima, najbogatiji i najumniji Bošnjaci su se spakovali, a u Bosni su ostali Bošnjaci “bez pameti”, sirotinja, bijeda koja nije imala kuda. Kažem, “bez pameti”, ne glupi, već bez i ono malo razboritih, sposobnih, koji bi (pred)vodili narod kroz izazove i nadolazeće kušnje. No, ni onima koji su otišli, nije bilo nešto bogzna bolje. Turci su ih po dolasku u Tursku poturčili, tj. natjerali da preinače svoja bošnjačka prezimena u turska i prigrle tursku kulturu. Pri tome, nekima su davali banalna i podrugljiva prezimena, koja se i dan danas mogu naći u Turskoj: Kamen, Panj, pa čak i Svinja. Pravednosti radi, to su ipak bili izuzeci, a ne pravilo.
Danas, ti isti Turci će kmečati kako ih neko u EU želi asimilirati, unatoč činjenici da, ti isti “turski mazlumi” po 20 godina žive u EU i nisu savladali osnove jezika zemlje u kojoj žive. Šta bi bilo da ih neko tjera da mijenjaju prezimena, kao što su oni tjerali Bošnjake, Albance i ostale pridošlice “bolesniku na Bosforu”?
Uzgred, mijenjanje imena ili prezimena je i dan danas na snazi, sjetite se Mehmeta Aurelia, tj. Marcosa, koji je zbog državljanstva morao da mijenja ime, kako bi igrao za Tursku.
Da rezimiramo, Turci su iz Bosne otišli bez ispaljenog metka, a Bošnjaci su za Turke stoljećima ranije, ostavljali svoje kosti, od Afrike do Perzije. To su fakti.
Nakon što su nas ostavili na milost i nemilost u Bosni, našu tragediju su unovčili aneksijom Bosne 1908. godine. Od Austrougara su dobili 10,8 miliona tadašnjih dolara. Doslovno, prodali su Bosnu i bošnjačku tragediju.
Da paradoks bude veći, 1915. godine, 16.000 Bošnjaka, većinom iz Sandžaka odlazi da brani Osmansko carstvo i daje svoje živote na Čanakkalama. Ima li bošnjačkom podaništvu kraja?
I tako, prođe od tada i sto godina, a veliki dio Bošnjaka i dalje želi da bude turski podanik, jer kao, ovi današnji nisu isti kao ti od prije 100 i kusur godina.
A ja kažem da su, ovi današnji, njihovi potomci, a politika je uvijek ista (što bi neki rekli- kurva).
Prije mjesec dana ( Apr 21, 2017. izvorni tekst objavljen), u jeku referendumske propagande, zabranili su turskoj ministrici da održi miting u Holandiji, što je ponukalo dopisnika TRT-a iz New Yorka, a kasnije i turske političare da “optuže Holandiju za genocid u Srebrenici”.
Zamislite, koliko treba biti ljigav, bijedan da zbog referenduma i holandske zabrane turskoj ministrici, po ustima uzimaš genocid u Srebrenici, ubirući nekakve bolesničke političke poene. Zašto Turska npr. nije prekinula sve bilateralne odnose sa Holandijom? To bi bio pravi bum.
Naravno, takvo nešto je nezamislivo, čak i onima u Jagomiru. Ipak, “progutali” su zabranu minstrici, jer, ne živi se od nacionalizma, nego od biznisa, a Turci itekako znaju kako napraviti biznis, pokazali su nam to i 1908., a sada su, očito spremni da trguju i genocidom u Srebrenici.
Jadno i bijedno, naročito kada se zna da, Turska nije zvanično nikakvim dekretom niti zakonom u parlamentu, priznala genocid u Srebrenici.
Pa čemu naše oduševljenje na populističke, isprazne izjave u kojim “niko ne smije da nas bije”?!
Treba znati da naše probleme i boljke neće niko riješiti, doli sami mi, ni Bog ni Turska ni Arabija, jer i Allah kaže: “Stanje jednog naroda neće se izmijeniti, sve dok se taj narod sam ne izmijeni”.
Kao što Turci nisu 1992-1995. dolazili u Bosnu da nas brane, ne mislim i ne vidim zbog čega bi danas došli, ali, 16.000 Bošnjaka otišlo je 1915. na Čanakkale, iako iza sebe nisu imali ni državu, niti vojno-ekonomske prilike u poređenju sa Turcima 90-ih. Tužno, jer je prema podacima zemaljske vlade u Bosni 1910. živjelo 612.090 muslimana uz nekoliko desetina hiljada u Sandžaku, ali, ipak, otišlo ih je 16.000.
U periodu od 1992. do 1995. godine, ne dođe ni 16.000, od tadašnjih 70 miliona Turaka. Pa čime su Bošnjake zadužili da im toliko kliču?
Bosnom vladaše i Rimljani i Turci i Austrougari i razni kvazikraljevi i komunisti i svi bijahu i nestadoše, kao da ih nikada nije ni bilo, a ostade Bosna, zemlja naroda, koji ni pred kim, osim pred Bogom, ne povija kičmu. Pa zašto od svoje slobode da pravimo novo podaništvo?
Piše: Resul Mehmedović
Dialogos.ba
