Edin Urjan KUKAVICA: Sretna nam…

Običaj je da se uz kraj prethodne i početak naredne kalendarske godine svode računi, a budući da kod ogromne većine stanovnika Bosne i Hercegovine pojam “računi” izaziva samo glavobolje, svest ćemo račune kod onih kojima je, zbog moralnih visina, ispod časti da vode računa o novcu koji primaju.

Dakle, bh. parlamentarci, koji su među najbolje plaćenim političarima u Evropi, imaju plaće koje se kreću od 3.991 KM do 4.134 KM. No, da ne bude zabune, to je samo osnovica na koju se dodaje obavezni mjesečni paušal od 712 KM, topli obrok od 168 KM, naknada za smještaj od skoro 600 KM, prijevoz, reprezentacija, troškovi mobitela… i brojna prateća posluga.

Mizerna satnica

Istodobno, prosječna plaća u BiH iznosi 825 KM, a prosječna minimalna penzija 235 KM (u FBiH je 310 KM, a u RS 160 KM). Za to vrijeme, parlamentarci iz RS, koji svoje mandate troše na osporavanje države BiH, bez imalo ustezanja, premišljanja i dvojbe, svakog mjeseca od te iste države naplate i do 9.000 KM. Pri tome, gotovo da kao pravilo vrijedi da što su radikalniji u osporavanju države, primanja su im sve veća.

Dakle, bh. parlamentarci primaju plaće sedam puta više od prosječne, što nije slučaj ni u jednoj evropskoj državi: u većini evropskih zemalja – od njih 30, među kojima su Mađarska, Italija, Njemačka, Austrija, Belgija, Švedska, Velika Britanija – taj omjer najviše je tri naprema jedan. Od analiziranih evropskih zemalja, najviše zarađuju parlamentarci u Italiji i Mađarskoj, ali to je donekle razumljivo (naime, Italijani su prvi na svijetu shvatili suštinu politike i u parlament izabrali porno-zvijezdu, i to Mađaricu). Drugim riječima, prosječan radnik u evropskim zemljama radi tri mjeseca da bi zaradio plaću jednog svog parlamentarca. U Bosni i Hercegovini prosječan parlamentarac svakog mjeseca, radio – ne radio, primi šestomjesečnu platu prosječnog radnika ili 20 prosječnih penzija.

Prošle godine je za naknade članovima takozvanih privremenih komisija i za razna druga “radna tijela” u državnim institucijama iz budžeta BiH isplaćeno više od dva miliona maraka. Naime, prema zvaničnim podacima, na nivou zajedničkih institucija BiH trenutno djeluju čak 84 različite privremene komisije, koje se dodatno plaćaju, iako se te aktivnosti obavljaju tokom radnog vremena njenih brojnih članova. Paradoksalno napose, pogotovo u posljednjih nekoliko mjeseci i dana, najviše novca, godišnje čak skoro 300.000 KM, po tom osnovu isplatilo je Ministarstvo pravde BiH, u kojem trenutno djeluje desetak ad hoc komisija. Doduše, u parlamentu trenutno rade (samo) tri privremene komisije te, da bi nadoknadili taj manjak komisija, neki poslanici su angažirani u sve tri.

Svaki član parlamentarne komisije, osim na redovnu plaću, ima pravo i na mjesečnu naknadu po tom osnovu od prosječnih 498 KM, što je, kako tvrde neki poslanici, ključni razlog zašto se svi oni utrkuju da budu članovi što više komisija i radnih grupa. Osim toga, za isplate nisu presudni ni broj sastanaka niti radni učinak, jer se naknade isplaćuju svakog mjeseca dok komisija postoji.

Kada radniku u BiH umre član porodice, osim na tugu, prosječan radnik u ovoj zemlji, zahvaljujući cijenama sahrana i dženaza, može računati i na dugoročni kredit. Tugu parlamentarca u slučaju smrti bračnog/vanbračnog supružnika, bračne i vanbračne djece, usvojene djece, pastorčadi i djeteta na uzdržavanju, oca, majke, očuha, maćehe, usvojitelja ili hranitelja… donekle ublaži nadokanda u iznosu koji radnik ne može zaraditi za cijelu godinu – od skoro 12.000 KM. No, ako nizašta drugo, ovi podaci makar mogu poslužiti da naslutimo kako su tako brzo rasprodani novogodišnji aranžmani za Budimpeštu, Bratislavu, Beč, Prag, pa i za Siciliju, a naročito za popularni Istanbul, i najskuplji, ali i najprodavaniji Dubai (1.199 KM).

Penzioneri: Mogli su samo sanjati o novogodišnjim aranžmanima

Idemo dalje, bruto satnica u nekim od evropskih zemalja iznosi koliko dnevnica radnika u BiH, odnosno za bruto satnicu od 25 eura, koliko je plaćen prosječan radnik u skandinavskim zemljama, sretan radnik u BiH mora raditi skoro cijeli radni dan. Podaci se znakovito mijenjaju kada se zna da je najniža, odnosno uobičajena neto satnica u Federaciji BiH, 2,15 KM, a dnevnica, dakle, 13 KM. Srećom, u odnosu na godišnji prosjek broja zaposlenih u 2013. godini, došlo je do povećanja broja zaposlenih za 0,3 posto, s tim da se računaju i oni zaposleni na svim razinama administracije ove (nazovi) države.

Obespravljeni radnici

Ni na lokalnijoj razini nije tako loše, kao što, možda, nekome na prvi pogled izgleda. Naprimjer, premijer i ministri jednog prosječnog kantona za šest mjeseci koštaju budžetske korisnike skoro 227.000 KM – od toga premijer samo za plaću 22.518 KM i 1.152 KM naknade za topli obrok, a svaki od njegovih ministara, također eksperata, za isti period koštao je između 18 i 20 hiljada KM, plus naknade za topli obrok, članstvo u raznim komisijama, odborima te profesure na univerzitetima.

Bh. parlamentarci primaju sedam puta više plaće od prosječne, što nije slučaj ni u jednoj evropskoj državi

Problem je u tome što su taj premijer i ti ministri, sve birani eksperti, kao jedino, solomonsko rješenje za obespravljene radnike nekadašnjih privrednih giganata, a sada listom uništenih preduzeća, uspjeli smisliti samo da se tim radnicima ima isplatiti po 220 KM u novcu i 180 KM u hrani. Drugim riječima, kada bi se sve te pare skupile na jednu gomilu, za njih bi se taman moglo onoj šestorici-sedmorici koji su imali pasoš pa su mogli prijeći u Hrvatsku, uplatiti po osam dana u Dubaiju.

Radnici, nezaposleni, penzioneri… većina stanovnika Bosne i Hercegovine, sretna nam…

Autor: Piše: Edin Urjan KUKAVICA – avaz.ba