“Bosna i Hercegovina ima konstruktivne elemente demokratskog političkog poretka, ali…”; “Opsesije teritorijalizacijom nacionalne egzistencije su najzlotvornija tvorevina nacionalizama na tlu bvše Jugoslavije…”; “U izgradnji građanskog društva vidim jednu od glavnih pretpostavki demokratizacije naših partija…”
Piše: Razgovarao Ibro Čavčić – Novovrijeme.ba
Dr. Esad Zgodić, politolog, redovni profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, proteklih je dana promovirao novu knjigu “Partije i koalicije”. Jedna u nizu, u širem opusu profesorovih knjiga i studija u kojima se hvatao ukoštac s najrazličitijim temama sociološke i politološke naravi. Nekih od tih tema uspjeli smo se dotaći i u intervjuu, kakve su bivstvo savremenih partija i proturječja vezana za njih, teritorijalne opsesije, međunacionalni odnosi, ideologije i dr.
Iskoristili smo ujedno priliku da s ovim vrsnim teoretičarem politike i filozofom porazgovaramo o trenutnoj bh. političkoj sceni, o koaliciji SDA-SBB, te o vještinama, umijeću, političkoj inteligenciji i znanju bh. političara.
NV: Profesore, čitajući Vašu knjigu “Partije i koalicije” čitalac može primijetiti ogromna proturječja u bivstvu savremenih partija i koalicija. One, s jedne strane, ograničavaju, odnosno otežavaju funkcioniranje demokratije, dok je s druge strane, pak, demokratija nezamisliva bez njih. Je li poželjno priželjkivati smrt partija?
Iza te proturječnosti stoje dublje antinomije koje posreduju egzistenciji partija u evroatlanskom svijetu. One, bez obzira na transformacije kroz koje prolaze, na jednoj su strani, po mnogim svojstvima i sa stanovišta praktičnog djelovanja, politički fosili ili još življi dinosaurusi iz 19. i prve polovine 20. stoljeća. Ta postepena anahronizacija političkih partija najbolje se vidi u odnosu evroatlanskog građanstva spram njihovog smisla i svrhe: one njemu nisu tako privlačne, nisu mu tako nužne i ne uživaju u njegovim percepcijama, kako se to predstavlja u političkim teorijama partija i ideološkim predstavama samih partija. Zato ostaje zagonetno kako će u budućnosti partije obavljati svoje, navodno, historijski nužne funkcije bez legitimiteta, kako će, dakle, uz ogromnu izbornu apstinenciju i građansko odbijanje sudjelovati kao njihovi članovi u partijskim djelatnostima bez podrške građanstva, opstati i obavljati svoje političke i društvene funkcije.
Možda će svoj spas u budućnosti naći u radikalnoj transformaciji svog unutrašnjeg bića, a prije svega u unutrašnjoj demokratizaciji i nesputanom otvaranju prema htijenjima i interesima aktivnog građanstva.
Nastavak intervjua čitajte u printanom izdanju Novog vremena ili sepretplatite na elektronsko izdanje.
