Muškarac i ljepota – predrasude i trendovi ???

Midhat Hajdarević 2013-12-07

“Lijepim muškarcima” se danas prije svega smatraju ljudi koji su “u trendu” (glumci, glumice, manekeni…). Oni su najčešće uzori drugim ljudima i diktiraju različite trendove – skoro da utiču na životnu svakodnevnicu svih građana, koji su opsjednuti televizijskim serijalima, zaboavno-revijalnim programima.

Možda je ljepota zaista u oku posmatrača, ali možemo uočiti da su posmatrači vrlo sličnog ukusa.

Ukoliko se ustaljeno poimanje ljepote u društvu ne dostigne na bilo koji način, iako je osoba lijepa, društvo će tu ljepotu odbaciti, odnosno ignorisati. Naročito, takav odnos je evidentan kada je riječ o muškarcima u našem društvu.

Od starogrčkih i rimskih umjetnika, pa sve do danas, cjelokupna zapadna civilizacija ima isti standard za mušku ljepotu. Idelan Rimljanin je bio visok, muževan, dugonog, guste kose. Lice je podrazumjevalo visoko čelo, široko postavljenih očiju, jakih obrva, jakog i pravilnog nosa i profila, manjih usana i jake vilice. Razmislite, ovakav muškarac i danas izaziva utisak lijepog čovjeka kod većine ljudi.

Dakle, na osnovu svega do sada rečenog vidimo da – ako izuzmemo tjelesnu težinu ili modne stilove – standardi ljepote univerzalni su, bez obzira na mjesto i vrijeme.

S druge strane, društvene zajednice koje svoje moralne vrijednosti baziraju na patrijahalnim – malograđanskim normativima, tabuiziraju mušku ljepotu ili je detreminiraju kao društveni porok, koji izaziva jedino, i samo negativne društvene konsekvence.

Naravno, radi se u stoljećima uzgajanom “muškom egoizmu”, koji u svojoj prosjećnosti ne zedaovoljava standarde o koima govorimo ovdje.

“Većina muškaraca” je u granicama nekih i nekakvih prosjeka, ili dobrano ispod, te se po logici stvari “iznadprosjećni” društveno anatemiziraju i kvalificiraju s negativnim predznacima.

U društvima koja njeguju koletivističku svijest i malograđanstvo kao društveno poželjan model ponašanja, svako muško nastojanje da izrazi svoju ljepotu, sklad ili individualne referentnosti se kvalificira “pederlukom”, dok je zapad za takvo što osmislio neologizam METROSEKSUALAC.

(Metroseksualac је neologizam koji je skovao 1994. godine, i prvi put upotrijebio britanski novinar Mark Simpson. Po negovom mišljenju metroseksualac je “urbani mušakarac bilo koje seksualne orjentacije koji ima snažan smisao za estetiku i koji troši vremena i novca na svoj izgled i način življenja.”)

Evidentno je da se kulturološki standardi prema muškosti mjenjaju, sa medijima kao pokretačima promjena – njihov proizvod je stvaranje novog koncepta muškosti.

S ciljem aktueliziranja ove tematike, iz perspektive ovdašnje društvene zajednice, donosimo nekoliko promišljanja na ovu temu. Ista pitanja smo postavili muškarcima koji na bilo koji način rade na aformaciji ili promociji muške ljepote.

Pod pojmom lijep muškarac – šta podrazumjevate?

Mladen Blagojević poznati BiH fotograf iz Doboja

– Ukusi su različiti, o tome ne bi trebalo mnogo diskutovati jer ne postoje pisana pravila o tome šta je lijepo a šta ne kada se govori o muškoj ljepoti. Što se mene lično tiče, kao fotografa koji radi sa muškin modelima i neko ko je bio dio tima koji je birao najljepšeg muškarca Bosne i Hercegovine, mislim da je “lijep muškarac” neko koga je prvenstveno majka priroda a i roditelji nagradili dobrim genima pa se na neki način razlikuje od svakog drugog muškarca na ulici. S druge strane je takođe bitno koliko ta osoba vodi računa o svom fizičkom izgledu (barem što se modelinga tiče) boraveći u teretani. Naravno, i osobnost je veoma bitna, ne samo spoljašni izgled.

Alipaša Selimović – Best Model of the World 2012. godine, koji je završio kao petoplasirani na svjetskom takmičenju za modela godine u Turskoj.

– Ako gledamo sa profesionalne strane, mušku ljepotu i nije tako teško definisati, jednostavno se tebaju zadovoljiti određeni standardi kao što su visina, težina i ostale proporcije. Velika je greška kada ocjenjujemo nečiji izgled prvo krenuti od nekih drugih pozitivnih atributa a ne od ovih gore navedenih – najispravniji način za definisanje nečije ljepote jeste krenuti od ove profesionalne strane. Naprimjer prvo ćemo vidjeti da li ta osoba ima odgovarajuću, visinu, težinu, oblik lica itd. Ako su ovi kriteriji zadovoljeni krećemo ka drugim kvalitetima koji su podjednako ako ne i bitniji od profesijonalnih kriterijuma ali bez njih ne mogu opstati.Ti drugi kvaliteti se obično ogledaju u toj nekoj posebnosti, držanju, pogledu i naravno šarmu.Kada sve ovo imamo onda je to kompletna ličnost i lijep muškarac. Mozda sam malo previše kritičan, ali takav sam i prema samom sebi i zbog toga uvijek težim ka boljem. Ako ne možemo biti savršeni, barem se možemo truditi da iz dana u dan budemo bliže tom savršenstvu.

Visočanin “Amil Amil” (Amil Hodžić) pokušava se aformirati kao muški model. S Mladenom Blagojevićem radi na aformaciji vlastite ljepote, i može se reči da je taj trud zapažen i van granica BiH.

– Pojam lijep muškarac – po meni predstavlja lijepog, zdravog, zgodnog i intelignentnog muškraca koji zna sta želi. Nije dovoljno biti samo lijep, potrebna je kao prvo želja za uspjehom, trud, zalaganje i rezultati moraju doći.

Predrasude o muškoj ljepoti i promovisanju iste, vlastita iskustva?

Mladen Blagojević; Na žalost kod nas na Balkanu i dalje postoje mnoge predrasude po pitanju muške ljepote i to se baš i ne promoviše toliko. I ne samo kod nas, već i u cijelom svijetu! Opšte je poznato da ženski modeli bilo gdje uvijek zaradjuju više nego muški, zato što više poslova ima za ženske modele. Kod nas u Bosni i dalje vlada balkanski mentalitet koji i nije baš otvoren ka promociji muške ljepote… Kao fotograf sam često nailazio na negodovanja od strane nekih ljudi zato što sam radio sa muškim modelima jer se to “kod nas ne radi”! Za mene lično ne postoji razlika između muških i zenskih modela kada je u pitanju fotografski rad. I mislim da u 21 vijeku uopšte i ne bi trebali da pravimo tu razliku.

Alipaša Selimović; Muška ljepota je uvijek iz nekog rezloga bila potiskivana i sputavana. Jako rijetko ćete čuti nekog muškarca da pohvali izgled drugog dok je to kod djevojaka svakodnevna pojava. Ovakvo ponašanje je prvenstveno nastalo iz tog razloga što većina smatra ako pohvali izgled drugog muškarca da bi to moglo navesti njegove prijatelje da pomisle da je on homoseksualac, jer se takvo ponašanje kod nas bez nekog logičnog objašnjenja smatra homeseksualnim, ali to apsulutno nije tačno. Trebamo se riješiti tako zastarjelih razmišljanja i biti objektivni i realni.

Šta je za vas najprijatnije saznanje ili iskustvo u radu na promociji muške ljepote?

Mladen Blagojević; U nekim mojim početcima sam nailazio na dosta odbijanja kad su u pitanju bili muški modeli, jer su svi razmišljali kao što sam malo prije rekao, balkanski mentalitet ” kod nas se to ne radi”! Ali s vremenom su neki ljudi shvatili da biti muški model i nije tako težak zločin, i sada mene više traže muški modeli nego što se ja obraćam njima. Zahvaljujući današnjem svijetu tehnologije, medija i dostupnosti informacija sve više i više se “otvaramo” ka pojmu muškog modela u Bosni i Hercegovini kao nečeg normalnog.

Alipaša Selimović; Svakio posao ima svoje prednosti i nedostatke, pa tako i manekenstvo i modeling. Najveća prednost je u tome što smo uvijek u toj nekoj žiži pažnje kako od strane medija tako i od strane cjelokupne populacije. Uvijek je vladalo i vladat će veliko interesovanje za lijepo i moderno. Na svu sreću mi imamo čast da ove dvije stvari, odnosno ljepotu i najnovija dostignuća i poglede u svijetu mode prvi isprobamo i predstavimo, nadam se na najbolji mogući naćin.

Amil Hodžić: Jedno od finih iskustava je bio i rad sa kompanijom Nerzz Beslagić. Lično mislim, da svaki posao iz kojeg se izađe sa iskutvom više, koje nas nadopunjava u vlastitom sebstvu – jeste prijatno i dobro.

Šta je za vas najlošije iskustvo?

Mladen Blagojević; Kada sam radio Izbor za Mistera BiH prije par godina dobio sam mnogo kritika radi Mistera kojeg smo izabrali na kraju. Naš narod je navikao da prvo negativno kritikuje šta god da se uradi bez ikakvog pokušaja sagledavanja činjenica! Ali ja i dalje stojim iza svoje odluke da smo izabrali najboljeg od ponuđenog! Uvijek se govori da “ima boljih” ali ti “bolji” se nikad ne prijave na izbore pa onda ne vidim poentu u takvoj priči! A s druge strane, uspjeh izabranog Mistera poslije izbora, na domaćoj sceni a i na svjetskom izboru, govori sam za sebe… Tako da i ne volim mnogo da govorim o lošim iskustvima zato što sam navikao da se isključim na negativne komentare i da nastavim da radim svoj posao kako mislim da treba da se radi… jer ga radim zato što volim i radim to za sebe a ne radi nekog drugog.

Alipaša Selimović; U razgovoru sa mojim prijateljima koji nisu u tom nekom svijetu manekenstva i modelinga često nailazimo na tu temu šta je moje najlošije iskustvo i obično ciljaju na to da tamo postoje navalantni homoseksualci koji nas koji smo drugačije opredjeljeni pokušavaju na neki način promjeniti nas i naše opredjeljenje. Ja jednostavno nisam imao takva iskustva. Svi drugačije seksualno opredjeljeni ljudi koje ja poznajem su primjerni gradani i jednostavno nisu takvi kakvim ih većina smatra. To su jednostavno normalni ljudi koji ni u kom slučaju nisu navalantni ni negativni u bilo kojem smislu. Ja često volim reći da su modeli najjači ljudi na svijetu. To je tako iz prostog razloga što se naše fizičke pripreme ne razlikuju ništa od priprema profesionalnih sportista npr. boksera. Tako da se ne moramo brinuti za svoju sigurnost, ha ha ha ha…

Amil Hodžić; Najlošije iskustvo hmm.. Bilo ih je više, ali kao i u svemu loša iskustva su povezana sa lošim ljudima. A oni nisu vrijedni spominjanja.

Da li se manekenstvom ili modelingom može baviti a da se u vlastitim svjetonazorima sačuvaju malograđanski rezoni i najprimitivnije naravi, primjera radi, sve je to pederluk? Koliko je svijet mode uistinu „iskvaren“, predrasude slute da se radi o svijetu zabave, opijata, seksualnih sloboda, … Koliko istine ima u tim predrasudama?

Mladen Blagojević; Malograđanstva i primitivizma će uvijek biti i protiv toga se ne može – na žalost. Ali ako će neko da se boji komentara takvog tipa onda se uopšte ne bi ni trebao baviti modelingom, onda to nije posao za tu osobu i trebao bi da nađe nešto drugo!
Što se bosanske modne scene tiče meni su takve priče smiješne! Takve stvari se možda dešavaju u svjetskim centrima mode kao što su London, Milano ili Pariz. Naša modna scena nije dovoljno razvijena da iko ko je u tom poslu može da živi od toga a kamoli da se dešavaju takve stvari. Naravno, ne kažem da smo mi svi nevini čistunci i da se svi ponašamo uvijek normalno i fino, ali to nema nikakve veze sa modelingom! Većina dizajnera se trudi da sastavi kraj sa krajem da bi imali normalnu kolekciju za fashion week a modeli se bore da bi dobili bilo kakav modni posao pošto na žalost ponuda modela je mnogo veća nego ponuda poslova.

Alipaša Selimović; Na ovo pitanje postoji jako jasan i kratak odgovor. Naime, takvu vrstu razmišljanja kao što je „sve je to pederluk“ i slično slobodno mogu nazvati jako primitivnom i apsolutno neodgovarajućem za današnju kulturu. Ako se želimo baviti ovim poslom, jednostavno takva razmišljanja moramo izbaciti iz svog sistema. Čak šta više, mislim da ako želimo biti uspješni u bilo kojoj sferi modernog života, takve stavove i predrasude jednostavno moramo pokopati. Opet se vraćamo na te predrasude, koje naravno u većini slučajeva, pa tako i u ovom apsolutno nisu tačne. Mislim da je najveći problem u tome što se ljudi uopćeno boje nepoznatog i drugačijeg. Negdje u dubini našeg razmišljanja jeste da sve što je nepoznato mora biti i loše. Pa tako ako govorimo i manekenstvu i modelingu. Ti neki ljudi koji su puni predrasuda umjesto da pohvale izgled manekena i manekenki reći će da je to leglo prostitutki. Ako vide da se dobro provodimo na partijima reći će da je to zbog droge i alkohola itd. Ponekad pomislim da su ovakva razmišljanja proizašla iz ljubomore, odnosno iz neke skrivene želje da nam se približe, ali iz nekog razloga misle da nisu u mogućnosti, za to je onda bolje da nas napadaju tako nekim izjavama koje nemaju veze sa stvarnošću.

Amil Hodžić; Svijet mode jeste iskvaren, taman koliko – koliko i svi drugi segmenti naše društvene zajednice. Svijet zabave, opijata i seksualnih sloboda – sve se to više ne odnosi samo na svijet mode i modelinga. Gdje god se okrenete ljudi rade raznorazne stvari, počevši od vjerskih vođa, političara, pa sve do našeg svakodnevnog okruženja.

Da imate priliku unaprijediti „taj svijet“ šta bi najprije mijenjali i na koji način?

Mladen Blagojević; Kao što rekoh, modna scena kod nas baš i nije razvijena, neke modne agencije samo pokušavaju da iskoriste modele, pogotovo muške modele, da rade za njih besplatno i da ih poslije više nikad ne zovu. Umjesto da oko sebe stvore savršen tim ljudi (kao što to rade naše komšije u Beogradu i Zagrebu) sa kojim bi bilo koji naručen posao uradili do savršenstva. Zbog toga sve više kvalitetnih modela (i muških i ženskih) napušta taj svijet, što ja mislim da je velika šteta. Jednostavno, volio bih da se neko ozbiljno posveti tom poslu i da ga radi kako bi se taj posao trebao raditi, da vodi brigu o modelima a ne da samo gleda na brzu zaradu od danas do sutra.

Alipaša Selimović; Što se tiče svijeta mode u BiH to je za sada na jednom jako zavidnom nivou koji nije ništa slabiji u odnosu na svjetske zemlje. Jedini problem je taj što uvijek fali podrške od strane države. Treba se zahvaliti i na cjelokupnoj podršci do sada, ali mislim da je od krucijalne važnosti da se poveća broj modnih događaja, kao bi se šira populacija još bolje upoznala sa ovim svijetom i riješila negativnog razmišljanja i predrasuda o ovom svijetu.

Amil Hodžić; U Bosni i Hercegovini nema dovoljno kvalitetnih agencija, tako da neke drže monopol. To bi mijenjao.

Da li je dovoljno biti prirodno lijep, zgodan i šarmantan da bi se postigli bilo kakvi rezultati u svijetu modelinga?

Mladen Blagojević; Naravno da nije dovoljno, potrebno je tu puno truda, rada i odricanja da bi se nešto postiglo, ništa neće doći samo, pogotovo ne u Bosni! Mi imamo sve više modela a sve manje poslova! I ako se neko ne potrudi da se istiće u moru modela onda neće ništa ni postići u ovom svijetu. Barem je tako sa mnom. Kada ja angažujem modele za nešto uvijek pokušavam da nađem nekoga ko je drugaćiji od ostalih, ima nešto svoje, nešto posebno, nešto zanimljivo… barem mislim da sam do sada pravio dobre odluke…

Alipaša Selimović; Biti prirodni lijep, zgodan i šarmantan su tako reći neki preduslovi za bavljenje ovim poslom. Međutim sve ovo ipak nije dovoljno za uspjeh. Naime, za uspjeh u bilo kojem poslu pa tako i u ovom zahtjeva mnogo truda i rada a samim tim i odricanja. Ukoliko ne usavršavamo i održavamo ono što nam je priroda dala, vrlo brzo ćemo izgubiti sve. Jednostavno svaki dan je priča za sebe, te svaki nove pobjede i osvajanja.