Magazin Dani prošle sedmice je u okviru članka o uspješnim investicijama objavio razgovor sa Izudinom Ahmetlićem, vlasnikom i direktorom HIFA OIL. Razgovor prenosimo u cjelosti.
Privrednici su tu da “daju golove ” i njihova uloga se zna. Ne budu li to radili tržište će ih poslati na “klupu”.
HIFA OIL je lider u prometu nafte i naftnih derivata u BiH, sa 20% udjela na domaćem tržištu bijelih naftnih derivata, a prva je i u distribuciji crnih derivate na domaćem, i tržištima regije u oblasti asfaltgradnje u Austriji, Sloveniji, Hrvatskoj i u drugim zemljama regiona. Zajedno sa kompanijama kćerkama EURO ROAL, EURO METALI, EURO STIL, EURO POWER, PETROBIT, BITROL Slovenija, te njemačkim LB.Profile, HIFA OIL zapošljava ukupno 257 radnika. Ovu godinu smo započeli našom prvom inozemnom akvizicijom u okviru koje smo našoj grupaciji pripojili jednog od lidera njemačke industrije PVC profila. Namjeravamo provesti još jednu akviziciju koja bi dalje osnažila tržišnu poziciju naše kompanije kćerke EURO METALI. Planirali smo također modernizirati najveće privatne naftne terminale u BiH, kao i izgradnju benzinskih pumpi u vlasništvu HIFA OIL.
Kako pokrenuti 11 milijardi KM koje građani štede u bankama i uložiti ih u biznis?
Poslovni ambijent jedne zemlje se izgrađuje godinama, a njegovi akteri su svi od države, preko privrede, do građana i medija. Moje mišljenje je da je naš poslovni ambijent i dobar koliko se njegovi akteri trude da ga ocrne. Nije rješenje da pričamo o negativnostima koje umanjuju ili ne potiču investcije u krajnjem povećanje potrošnje. To tako ne funkcioniše. Ni Njemačka to ne bi podnijela. Odgovornost je na svima nama da poboljšamo ambijent za poslovanje, uložimo zajedničkog napora i sredstva koja građani štede ili investitori imaju za investcije plasiramo što prije u projekte koji imaju svoj smisao.
Jesu li banke otvorile svoje sehare i smanjile kamate i time potakle domaće privrednike da se povoljnije zadužuju za razvoj biznisa?
Na kreditni rejting kompanije utiče mnogo faktora. Bonitet i likvidnost kompanije su možda najvažniji. Međutim, korporativna filozofija, način upravljanja, odnos prema radnicima, odnos prema kupcima, povjerenje koje se gradi godinama zapravo su faktori koji odlučuju. Upravo je bankarski sektor u Bosni i Hercegovini jedan važan segment koji bi trebao aktivno doprinijeti poboljšanju poslovnog ambijenta. Stabilno poslovanje bankarskog sektora , ako izuzmemo nekoliko izoliranih slučajeva u RS-u, te jaka konkurencija, doprinijeli su kvalitetu na tržištu. Banke su uvijek spremne za saradnju, međutim s jednom dozom obazrivosti kod odobravanja sredstava. Postoji manji broj kvalitetnih projekata koje banke prate, ali isplativija je varijanta ulaganja u državne obveznice i krajnje klijente gdje su kamatne stope veće i djelimično opravdanije ulaganje banaka u dijelu rizika kojeg preuzimaju.
Dugoročno posmatrano, mislim da bi trebalo sve više raditi na izgradnji većeg partnerstva sa domaćim kompanijama, bilo na domaćem ili na inozemnim tržištima, odnosno malo više otvaranja I jačanja domaćih kompanija.
Šta očekujete od entitetskih vlada i Vijeća ministara BiH kako bi se vaš, ali i ostali biznisi domaćih privrednika još više pokrenuli?
Ako bismo sliku posmatrali u cjelini, očekujem efikasnost. Na momente imamo dobre primjere i rezultate, u kojima nas pozitivno iznenadi ažurnost i posevećenost poslu. Ipak, moramo svi zajedno nametnuti standarde ponašanja i poslovanja, kako bismo osigurali kontinuitet, ali i jaču kontrolu i nadzor nad javnom potrošnjom.
Dalje, administracija na lokalnoj razini je u direktnom kontaktu sa privredom i građanima, razumije njihove potrebe, i onda nudi jako dobra rješenja. Možda se upravo u tome i krije način za poboljšanje rada administracije, odnosno u davanju većih ovlasti lokalnim razinama vlasti.
Da li se poslovni ambijent u BiH počeo popravljati zahvaljujući provođenju Reformske agende ili je sve stvar domišljatosti vas kao poslodavca da sami sebi pravite prilike i “dajete golove”?
Privrednici su tu da “daju golove ” i njihova uloga se zna. Ne budu li to radili tržište će ih poslati na “klupu”. Reformska agenda je jednim dijelom doprinijela poboljšanju poslovnog ambijenta, prije svega u psihološkom smislu. Počelo se konačno pričati o ekonomiji. U jednom trenutku fokus javnosti bio je okrenut ka onome “od čega se živi”. U međuvremenu, taj se fokus izgubio, i biće dobro ukoliko bi se ponovno vratio. Naravno proces treba da bude maksimalno transparentan u svakom svom dijelu. Vjerujem da bi to pomoglo bržoj provedbi Reformske agende, jer ostalo je da se uvede jako puno mjera koje bi direktno trebale pogodovati daljem poboljšanju poslovnog ambijenta, i koje bi u znatno većoj mjeri potaknulo privrednike da ulaze u neke investicijske cikluse koji su za sada još uvijek na čekanju. To onda podrazumijeva još veći ekonomski rast i povećanje zaposlenosti.
Da li će radnicima koji rade u realnom sektoru najavljeno rasterećenje privrede donijeti veće plate, a privrednicima veći profit?
Svi očekujemo da se to desi. Radnici i privrednici su najveće patriote ove zemlje. Oni su to zaslužili. Nema sreće bez zadovoljnog radnika sa zaradom od koje može dobro živjeti, školovati svoju djecu, i planirati budućnost. Također, živimo i poslujemo u doba tržišne ekonomije, nema razvoja i privrede bez profita. Kakav god da je poslovni ambijent nama je raditi i razvijati državu. Kada akviziramo u stranim zemljama, činimo to kako bismo jačali tržišne pozcije naših domaćih kompanija i brandova. Tada smo u stanju odgovoriti svjetskoj tržišnoj utakmici, a to znači da će tek tada naši radnici biti u poziciji da zarađuju više i da žive bolje. Upravo je HIFA OIL u ovih 15 godina sa rastom i razvojem respektabilnim i u evropskim razmjerama, primjer da je uspjeh moguć, i da smo u stanju kao kompanija sa svim njenim uposlenicima odgovoriti zahtjevima evropskih i regionalnih tržišta na kojima smo itekako prisutni. U uvjetima vrlo snažne konkurencije u stanju smo ponuditi novu vrijednost koju ova tržišta prepoznaju. A vjerujte to ne bismo bili u stanju bez znanja i posvećenosti svih naših radnika. Ljudi čine kompaniju. Ako su oni zadovoljni i ako je zapravo zadovoljen princip pravde i pravedne naknade, imat ćemo uspješne kompanije. Trenutno je velika razlika između plaća radnika u realnom sektoru i plaća u državnoj administraciji. Po mom mišljenju, ovdje nije zadovoljen princip pravde. Radnici u realnom sektoru su puno efikasniji i produktivniji. Tu se mora postići pravdeno rješenje. S druge strane, ogromna većina privrednika njihove profite reinvestira ponovo u postojeće ili nove biznise, otvarajući tako nova radna mjesta. Svi mi u realnom sektoru, dakle i radnici i privrednici, smo svjesni pravila slobodnog tržišta i otuda naš uspjeh. Dakle, ako je opredjeljenje državne administracije da uspije, realno je da se barem i tu shvati princip tržišne ekonomije koja je zasnovana na rezultatima rada i poslovanja.
