Kolumne

Izbori u Francuskoj – Kako je moguće pobediti populizam u današnjem svetu

IGOR BESERMENJI: IZBORI U FRANCUSKOJ – FENOMEN MAKRON

Kako je moguće pobediti populizam u današnjem svetu

U godinama kada centristička politika biva oštro kritikovana, kako od strane levičarskih, tako i desničarskih krugova, činilo se da je sve teže zamislivo da politika centra na velikoj sceni može da dobije širu podršku građana. Nije prepreka bio samo nagli uspon populističke desničarske politike i njenih kandidata, koji su sa sve većom lakoćom i bez jasnih posledica po sopstveni kredibilitet u očima građana koji su ih birali, taj uspon gradili na iznošenju stavova koji su neretko bili i na samoj granici neofašističkog ludila. Levica u Evropi je, s druge strane, boreći se da ukaže na manjkavosti liberalnog kapitalizma, za šta je imala nekakav realan prostor, sve češće počela da ulazi u borbu sa samom sobom i sada se već čini da je još uvek na nepreglednom putu čišćenja sopstvenih redova i internih konflikata koji proizilaze iz preispitavanja sopstvene održivosti u vremenu zaoštravanja tenzija kakve svet nije iskusio još od Hladnog rata, što je u ovom trenutku čini zaista nemoćnom da vodi i lokalne borbe protiv populizma ultradesničarskih organizacija.

Međutim, najočiglednija otežavajuća okolnost za centar u Evropi danas je kriza u kojoj se našla Evropska unija, jer je osim problema socijalne nejednakosti i narastajućeg nezadovoljstva građana svojim ekonomskim standardom trebalo odgovoriti i na pitanja koja se tiču problema održivosti stanja u EU i Evrozoni kakva postoje danas. Imajući sve ovo u vidu, do pre nekoliko meseci mnogima nije delovalo zamislivo da će već ove godine u jednoj od zemalja-stubova Evropske unije uspeti da se konstituiše politika koja će uspeti da se uhvati u koštac sa populizmom i načinom na koji on koristi kartu antiimigracione politike podilazeći strahu građana; te istovremeno ostane snažno i jasno na liniji odbrane argumenata za opstanak Francuske u Evropskoj uniji.

Ipak, već neko vreme istraživanja pokazuju da kandidat centra ispred mladog političkog pokreta-stranke „En Marche“, u slobodnom prevodu „U pokretu“ ili „Napred“, Emanuel Makron, ne samo da je uspeo da za kratko vreme postane najpopularniji političar u Francuskoj, već je od početne nade za spas od desničara izrastao u favorita za pobedu na predsedničkim izborima u Francuskoj zakazanim za april, odnosno maj ove godine. I dok je jačanje podrške za ultradesničarku Marin Le Pen uglavnom bilo komentarisano kao zabrinjavajuće, ali ne i kao realna pretnja za ove izbore, jer su istraživanja već dugo ukazivala na njen gotovo sasvim izvestan poraz u drugom krugu bez obzira na protivkandidata, proevropski i društveno-progresivni krugovi imali su razloga za brigu zbog velike podrške drugom kandidatu desnice i bivšem premijeru Fransoi Fijonu, koji je ubrzo bio viđen za pobednika.

Tačka preokreta bio je skandal oko pronevere novca građana Francuske (suma od preko milion evra), koji je navodno isplaćen na ime izmišljenih poslova njegovoj supruzi i deci, a zbog kojeg se Fijon sada suočava sa potencijalnom kaznom od deset godina zatvora i milion evra u novcu. Pod teretom pokretanja istrage, njegova popularnost je značajno opala. Sa druge strane, levica je samoj sebi stala na put zbog nemogućnosti da postigne dogovor oko jednog kandidata, pa sada ni Benoa Amon ni Žan Luk Melenšon nemaju izgledne šanse za odlazak u drugi krug izbora.

Makron izbija u prvi plan u kampanji i porast njegove popularnosti se može definisati gotovo kao meteorski, s obzirom da je prema januarskim istraživanjima bio na oko 12 procenata podrške, a danas je na između 24 i 27, što ga stavlja rame uz rame sa procentima Le Penove, a u slučaju borbe sa njom u drugom krugu, predviđa mu se ubedljiva pobeda.

Evropska unija vidi u Makronu prostor za malo svežeg vazduha u toj zemlji, posle kontradiktornih izjava Fijona o EU i otvoreno antievropski orijentisane Le Pen. 39-godišnji Makron je bivši ministar ekonomije koji sebe opisuje istovremeno kao ekonomskog liberala i levičara u pogledu socijalne politike, i viđen je kao proevropski kandidat koji se zalaze za opstanak EU, nastavak njenih integracija, dalje reforme na tržištu rada, nema ni naznake neprijateljskih stavova prema imigrantima i predstavlja opoziciju populističkoj antimuslimanskoj groznici.

Hopi Sen, bivši koordinator kampanja za Laburističku partiju, u kolumni za Britanski Gardijan piše da je Makron svetao i jedinstven primer čoveka koji u eri kada je postalo nepopularno braniti EU i politiku imigracije i multikulturalizma, radi upravo to i uspeva da pobeđuje, te ga navodi kao uzora za – iako kaže da je tako nešto gotovo nemoguće – neke buduće uspešne kandidate slične njemu koji bi se pojavili u Velikoj Britaniji. Ali, možda još važnije, Sen navodi da je jedan od glavnih faktora koji su Makrona učinili političkom senzacijom to što su ljudi u njemu videli čoveka koji bez straha u eri populizma brani nepopularne stavove i ne usteže se da popularnost ličnosti reflektuje na pokret koji vodi, a koji je predstavljen njegovim inicijalima (EM!), za uzvičnikom na kraju. Drugim rečima, kada je reč o maksimizaciji lične harizme i popularnosti, Makron na neki način pobeđuje populiste na primarno njihovom terenu, ali to radi iskrenošću u stavovima za koje se zalaže, energijom mladog čoveka i iskustvom u politici koje je impozantno (političar, bivši bankar, minisar ekonomije, politički savetnik…) za nekog ko još uvek nema ni 40 godina.

Čini se da Makron pobeđuje politikom prijateljstva na svim stranama, u čemu nikada ne bi uspele ni levica ni desnica. Istovremeni prijatelj biznisa i investicione logike, socijalno ugroženih grupa, građana koji ne žele da se njima manipuliše strahom, mladih, neopredeljenih, imigranata, LGBT populacije, Evropske unije, nova je nada za Francusku i Evropu. Sam Makron negira da je predstavnik centrističke vizije sveta, već kaže da je političar leve orijentacije otvoren za neke ideje desnice. U nestabilnim vremenima u kojima je prioritet zaustaviti agresivni nalet desničarskog populizma i njegove neretko sasvim zastrašujuće karaktere, pobeda mladog i harizmatičnog „genija za ljudske odnose“, kako ga profiliše Gardijan, koji se protivi rigidnoj, zatvorenoj i beskompromisnoj programskoj politici i koji je otvoren za fleksibilnost politike u svrhu pronalazenja najoptimalnijeg konkretnog rešenja za rešavanje narastajućih problema građana, najbolje je što Francuskoj i Evropi danas moze da se desi. Ovakav pristup politici potvrdio je i tokom kampanje, formirajući grupu mladih volontera koja je išla od vrata od vrata građana Francuske, pitajući ih ne za koga će glasati, već šta su njihovi problemi i kako oni misle da ih treba rešavati.

(Autonomija)

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close