KAKO SMO U VISOKOM OBILJEŽILI MEĐUNARODNI DAN BORBE PROTIV RAKA DOJKE 24.oktobar
Autor: Nevzeta Begić
Kroz svoj politički angažman i kao društveno odgovorna osoba mnoge tekstove i fc statuse sam posvetila upravo ženama, njihovom položaju, pravima i potrebama.
I ovaj put ću iskoristiti medijski prostor sa željom da skrenem pažnju na jednu posebno ranjivu kategoriju žena, to su žene oboljele od raka dojke.
Žene, majke, sestre, kćeri, prijateljice kojima se preko noći se promijenio način života i koje vode razne bitke na putu ozdravljenja.
Nažalost, neke od njih nisu uspjele. Statistički podaci su neumoljivi kada je rak dojke u pitanju i alarmantan je porast oboljenja posebno kod mladih žena u BiH.
Konkretno, šta se u našoj državi, entitetu, kantonu i gradu preduzima vezano za ovu bolest? U preporukama zdravstvenih radnika, prevencija je uvijek na prvom mjestu i ona je ključ u ranom otkrivanju raka i njegovog liječenja. Veliki doprinos u informisanju javnosti, buđenju svijesti o značaju redovnih pregleda i ranog otkrivanja , kao i u samoj borbi za jednak tretman svih oboljelih od karcinoma imaju razna udruženja. Na području općine Visoko , jedno takvo udruženje je Udruženje „Nit života“.
Ovaj put neka mi članice oproste ako sam previdjela , ako nisam upratila njihovu reakciju,aktivnosti povodom ovog datuma . Na internet portalima smo samo mogli čitati aktivnosti udruženja u Sarajevu. Drugih informacija, akcija, poziva na reagovanje od strane bilo koga u Visokom nije bilo.
Te vrijedne, drage žene , možda su se umorile, zastale, možda očekuju podršku, pomoć ,jer ne mogu dalje, ne mogu same?
Zadnju godinu Vijećnićkog mandata sam se istinski zalagala da dobiju adekvatnu prostoriju , u kojoj bi održavale sastanke, radionice u cilju pomaganja na putu ozdravljenja , kao korisne članice društva.
Nažalost, pored bezbroj pitanja, inicijative, lobiranje nije urodilo plodom. Postavila sam se u njihov položaj, kako dalje, jer ako ne možete dobiti adekvatne prostorije za djelovanje, da ne govorim o posebnoj stavki u budžetu, možda je njihova šutnja, pasivnost najbolji nam odgovor spram odnosa prema odgovornim.
Na koji način, kojim aktivnostima je JU „ Dom zdravlja“ Visoko obilježila ovaj datum? Na koji način je popratila ovaj datum naša vlast, razna udruženja(posebno udružeja žena), razne Asocijacije i Forumi žena političkih subjekata?
Zašto se nismo udružili, nešto zajedno uradili, makar u cilju preventivnog djelovanja kada nemamo jedinstvenog sistemskog rješenja za ove bolesnike, sa nivoa države. Zašto zajedno ne lobirati da ove pacijentkinje imaju isti broj grudnih proteza, kao pacijentkinje u Sarajevu. I puno drugih zašto?
Znam, neki će reći da je ovo ideologija, nešto nemoguće. Ne gospodo, nije nemoguće.
Bolest ne bira političko ili bilo koje drugo opredjeljenje i svi to moramo imati na umu. Možda se datumi mogu zanemariti, ali oboljele žene NE.
