Istorijska ličnost ili lik iz bajke: Postoje li uopšte dokazi da je Isus stvarna osoba?
Ovih dana svi će udarati po jajima i šunki, a između zalogaja francuske neko će se možda i prisjetiti što hrišćani zapravo obilježavaju za Uskrs.
No, umjesto da se bavimo pričama o tome što obilježavamo i kakve s tim veze imaju zečevi i jaja, mi smo pronašli tekst koji je napisao dr. Simon Gathercole, profesor s Cambridgea čiji je glavna sfera akademskog interesa interpretacija Novog zavjeta.
Je li Isus bio stvarna povijesna ili samo ideja koja je s vremenom izmakla kontroli?
Koliko sigurni možemo biti da je Isus zaista postojao?
Povijesni dokazi da je Isus iz Nazareta zaista postojao davno su ustanovljeni i rasprostranjeni. Unutar nekoliko desetljeća njegova navodna života, spominju ga mnogi židovski i rimski povjesničari, a spominje se i u mnogim kršćanskim zapisima. Usporedbe radi, u spisima koji su nastali u vrijeme njegova života, kralj Arthur (koji je živio oko 500. godine) se ni ne spominje u povijesnoj građi tog vremena, a prvi zapisi pojavljuju se 400 godina nakon njegova života. Dokazi da je Isus postojao nisu ograničeni samo na kasniji folklor.
Što se nalazi u kršćanskim zapisima?
Prvi kršćanski zapisi o Isusu pojavljuju se najkasnije 25 godina nakon njegove smrti, a detaljni biografski detalji o njegovu životu koji se nalaze u Novom zavjetu 40 godina nakon smrti. Dakle, za života brojnih svjedoka, a ujedno nam daju i opise koji su u skladu kulturom i zemljopisom Palestine u prvom stoljeću. Isto tako, teško je zamisliti zašto bi kršćanski pisci uopće izmislili židovskog spasitelja i to u vrijeme Židovima nesklonih Rimljana pod čijom se kontrolom Palestina nalazila.
Što su nekršćanski autori govorili o Isusu?
Prvi nekršćanski autor koji spominje Isusa je Josip Flavije koji je pisao o judaizmu oko 93. godine. Na Isusa se referira dva puta, a jedan od tih zapisa prilično je kontroverzan budući da se smatra da su kršćanski pisari ispravljali tekst mijenjajući negativne dijelove u pozitivne. Drugi zapis nije pod upitnikom, a spominje Jakova, brata “Isusa, takozvanog Krista”.
Dvadeset godina nakon Josipa imamo i rimske političare Plinija i Tacita. Od Tacita doznajemo da je Isus pogubljen dok je Poncije Pilat bio prefekt zadužen za Judeju, a Tiberije vladar. Plinije pak dolazi s informacijom da su kršćani, za vrijeme u kojem je bio guverner sjeverne Turske, štovali Krista kao Boga. Nitko od ove dvojice nije bio naklonjen kršćanima. Plinije ih naziva “tvrdoglavima”, a Tacit njihovu vjeru naziva destruktivnim praznovjerjem.
Jesu li stari pisci raspravljali o postojanju Isusa?
Zanimljivo, nikada nije postojala debata je li Isus iz Nazareta bio povijesna ličnost. U najranijoj literaturi židovskih rabina, Isus je naveden kao izvanbračno dijete Marije i čarobnjaka. Među poganima, satirist Lucijan i filozof Celzij opisuju Isusa kao nevaljalca, ali nitko od njih nije u pitanje dovodio je li Isus postojao.
Koliko je postojanje Isusa kontroverzno u današnje vrijeme?
Francuski filozof Michel Onfray u svojoj knjizi o Isusu govori kao o običnoj hipotezi, više kao ideji nego stvarnoj povijesnoj ličnosti. Prije deset godina američki projekt “The Jesus Project” imao samo jednu svrhu – ustanoviti je li Isus postojao.
Neki autori ustvrdili su da je Isus iz Nazareta dvostruka izmišljotina kršćana jer niti je postojao Isus niti Nazaret.
Međutim, važno je spomenuti i da su dva povjesničara (Maurice Casey i Bart Ehrman) koja su najviše pisala protiv ovih hiperskeptičnih stavova – ateisti. Kritizirali su ideju o Isusu kao mitu smatrajući da se radi o pseudoznanstvenom pristupu. No, unatoč svemu, nova istraživanja pokazala su da više od 40% odraslih Britanaca ne vjeruje da je Isus bio povijesna ličnost.
Postoji li mnogo arheoloških dokaza?
Teško je u današnje vrijeme pronaći konkretne dokaze koje bismo mogli nazvati autentičnim. Nedavno su se pojavile tvrdnje da je Isus bio praunuk Kleopatre što navodno potvrđuju kovanice na kojima Isus nosi krunu od trnja. U nekim krugovima i dalje postoji interes za Torinskim platnom u koje je navodno bilo umotano Isusovo tijelo. Papa Benedikt XI izjavio je da je to nešto što “ni jedan živući umjetnik nije u stanju stvoriti” i “ikonom Svete Subote”.
Međutim, teško je pronaći povjesničare koji bi tu građu nazvali ozbiljnim arheološkim otkrićima i upravo su zapisi kršćana, Židova i Rimljana najvažniji dokazi koje danas imamo. Na temelju tih zapisa, imamo vrlo malo razloga sumnjati da je Isus živio i umro. Daleko zanimljivije pitanje, ono koje nadilazi povijest i objektivne činjenice jest je li Isus umro i živio.
