Investicije iz islamskih zemalja u RS dočekivane na nož, u FBiH na mač
Kada Ujedinjeni Arapski Emirati investiraju u Srbiji onda se to u bh.medijima protumači naslovom: “Investicije iz islamskog svijeta: Bosni sadaka, a Srbiji milijarde dolara“
Ovaj naslov prenijeli su, svi kao jedan, internetski portali. Pri tome se niko nije upuštao u ozbiljniju analizu, niko se nije zapitao zašto i kako. Paušalna ocjena inače je ono što najbolje prolazi u ovdašnjim medijma, bez ulaska u dubinu i srž problema. Problema koji su na neki način i sami (čast izuzecima) stvorili.
Naime, ustaljena je praksa u nekim medijima da kritiziraju svaku posjetu iole uglednijeg bošnjačkog političara islamskim zemljama, prigovorima da se više trebaju okrenuti ka Zapadu, a malo manje Istoku. Kao da Zapadu imamo šta ponuditi (teško je povjerovati da bismo u Njemačkoj naprimjer mogli izgraditi neku zgradu ili plasirati na ovo tržište neki proizvod kojeg Nijemci već nemaju i nisu izmislili). Zato su nam tržišta i investicije tzv. Trećih zemalja bile i više nego potrebne.
Vratimo se malo unatrag, u prošli mandat, kada je član Predsjedništva BiH iz reda Bošnjaka bio Haris Silajdžić. Silajdžićeve su posjete islamskim zemljama (Libiji, UAE, Kataru, Kuvajtu, Turskoj …) prolazile bez imalo razumijevanja kod domaće novinarske „elite“, koja je i tada (kakve li koincidencije) kao i danas autorski potpisivala glavne naslove, s početka.
Oduvijek je bilo jasno zašto su takve posjete dočekivane na nož u Republici Srpskoj, ali su takvu praksu još jače protežirali i na mač dočekivali urednici federalnih medija.
U to vrijeme Silajdžić je uporno tražio medije gdje bi mogao objaviti informaciju da je izlobirao, obezbijedio, novac za autoput (zenička zaobilaznica) u iznosu od 200 miliona maraka, ili informaciju o obezbijeđenim poslovima za naše firme u Libiji. Elem, upravo je tih 200 miliona KM za autoput došlo iz kredita Saudijskog fonda (40 miliona KM) i sporazuma sa Kuvajtskom investicijskom agancijom KIA (160 miliona KM). U istom tom periodu u Libiji je radilo 17 firmi iz BiH sa ugovorima vrijednim preko milijardu eura.
Istim medijskim akterima to tada nije bila vijest, nego je vijest bila da je Silajdžić nezakonito poklonio konja Gadafiju ili da lično u dogovoru sa Saudijcima štiti vehabije u džamiji kralja Fahda u Sarajevu.
Slično se desilo i sa posjetom katarskog emira, šeika Hamad bin Khalif Al-Thani-ja, Sarajevu. Ova posjeta prošla je u bh. medijima potpuno nezapaženo, mada su opet, svi kao jedan, nekoliko godina poslije prenijeli kako je šeik iz UAE posjetio Srbiju i sastao se sa Aleksandrom Vučićem, što je danas i rezultiralo konkretnim, velikim i dobro urađenim, poslom u Srbiji.
Vratimo se na onih 200 miliona KM za autoput i poslove od milijardu eura u Libiji – taj novac nije bio sadaka, već dobro urađen posao. Druga je stvar što se taj posao pokušavao kriminalizirati kako bi se na političkom planu naštetilo Silajdžiću.
I zašto bi onda neko nama posvetio pažnju kada je nismo ni mi njima, osim što je svaka slična posjeta i namjera investiranja bila popraćena kompromitirajućom medijskom kampanjom; ili zašto bi se neko usudio uraditi ono što je radio Silajdžić jer su na kraju uspjeli oni koji su ga kritizirali, pa je Silajdžić za sve te akcije brutalno kažnjen na izborima 2010. godine.
Zato se svi koji olako iznose ocjene i zaključke, trebaju dobro zapitati na čiju su štetu radili, i kolika je njihova krivica i odgovornost u tjeranju takvih i sličnih investitora iz BIH, prije nego što “zakite“ svoj tekst naslovom: Bosni sadaka, a Srbiji milijarde dolara.
(Vijesti.ba)
