Mile Lasić: BiH uoči dolaska papa Franje
Je li papa Franjo dolazi 6. lipnja o. g. u pastoralni ili u državni posjet Bosni i Hercegovini u svojstvu dvostrukog suverena (prvog čovjeka Svete Stolice i grada – države Vatikan) razjašnjeno je protokolarno pitanje. Kardinal Vinko Puljić, nadbiskup vrhbosanski i predsjednik Crkvenog odbora za pripremu pohoda pape Franje BiH, precizirao je početkom veljače o. g. da papa Franjo dolazi prvo kao poglavar Katoličke crkve (KC), a onda i kao državnik, te da će se susresti i s predstavnicima KC, biskupima i državnicima BiH.
(AUTOR:
Nisam siguran da se političare u BiH smije zvati ”državnicima”, no onaj među njima koji je predsjednik Organizacijskog odbora za doček poglavara Vatikana Njegove svetosti pape Franje je već izračunao kako BiH ”profitira” od dolaska pape Franje u Sarajevo i prije nego što je Papa stigao u BiH. ”Sa svim što je do sada urađeno na organizaciji posjete Svetog Oca, a što je trebalo pokriti kroz državnički protokol, možemo biti zadovoljni”, kazao je ponizno i umilno Dragan Čović, član Predsjedništva BiH, ”i informacije koje dobivamo u suradnji s crkvenim odborom daju mi za pravo tvrditi kako su pripreme u završnoj fazi”.
Hrvatski član Predsjedništva BiH Dragan Čović je ”makijavelista” velikog formata i vrlo ”praktičan um”, pa je izračunao kako je prvi ”profit” od posjeta Svetog Oca već evidentan, jer od trenutka objave njegovog dolaska BiH se konstantno pozitivno spominje u svjetskim medijima. Drugi je ”profit” u tomu što su u organizaciju posjeta pape Franje uključeni pripadnici svih naroda i to rade s velikim zanimanjem, a treći ”profit” od Papina posjeta je, po Čoviću, što navodno relaksira odnose među narodima u BiH, što je i dugoročna dobit.
Sve mi se nešto čini da bi o ”profitima” od posjeta pape Franje bilo umjesnije govoriti nakon Papina posjeta BiH. ”Profitirat” će, već je izvjesno, svi političari, a ne samo hrvatski, jer će iskoristiti njegov dolazak da se s njime uslikaju za sutrašnje izborne plakate i da zabašure svoj višedecenijski politički nerad, tj. neetičan rad u vlastitu korist. Svi licemjeri u BiH, a ne samo licemjerni hrvatski političari, kako se sugerira u nekim ne malo nadmenim dobrodošlicama papi Franji, željeli bi iskoristiti Papin planetarni ugled za svoje poglede i koncepte.
Nikakve potrebe nema dovoditi u sumnju, pak, iskrenost koju je poglavar Islamske zajednice u BiH, reisu-l-ulema Husein Kavazović predočio u susretu s vrhbosanskim nadbiskupom kardinalom Vinkom Puljićem odmah po pristizanju osobne najave pape Franje da će 6. lipnja o. g. posjetiti BiH. Kako je s njihovog susreta priopćila KTA, reisu-l-ulema je prenio kardinalu da se raduje posjeti pape Franje, dodavši: “Tako je bilo kada nas je posjetio veliki prijatelj BiH papa Ivan Pavao II., a isto vrijedi i za papu Franju. To je ne samo moje stajalište, nego stajalište cijele Islamske zajednice u BiH”.
S tiskovne konferencije kardinala Puljića, u svojstvu predsjednika Crkvenog odbora za pripremu pohoda pape Franje BiH, održane u Sarajevu 13. svibnja o. g., vrijedi izdvojiti, pak, zahvalu novinarima što prenošenjem informacija u javnosti pridonose izgradnji ”benevolentne klime”, te poruku da je ”BiH jedna zemlja, a Sarajevo njezin glavni grad”. Tim riječima je kardinal vješto otklonio pitanja o odnosu pape Franje prema Međugorju.
Mic po mic, ali svima je postalo jasno da 266. poglavar Katoličke crkve ne dolazi u obilazak prepolovljenom katoličkom puku u BiH (banjolučka je biskupija pak pred iščežnućem!), nego i u posjet svim ljudima dobre volje svih vjerozakona i svjetonazora i u međunarodnu priznatu i unutarnje nepriznatu državu BiH, onu koju je tobož ”posljednja bosanska kraljica” Katarina, kći humskog silnika Stjepana Kosače, ostavila u amanet baš Svetoj stolici u momentu pada Kraljevine Bosne pod osmanlijsku upravu 1463./1482. Dakako, svim dobronamjernima je jasno da papa Franjo dolazi u BiH da pomogne, ako je uopće moguće pomoći unutarnje nepriznatoj zemlji.
Među kulturološki upućenijima kad se spomene kraljica Katarina, lik enormnog simboličkog značenja, ožive bez napora scene i iz romana-prvijenca Ivana Lovrenovića ”Putovanje Ivana Frane Jukića” (Prva književna komuna, Mostar, 1975.), jer se ovaj roman izdvojio ozbiljnošću rekonstrukcije duhovne situacije u BiH sredinom 19. stoljeća. Listao sam u pripremi ovog teksta i monografiju o Jukiću iz pera T. Alaupovića (iz 1907.), ali baš Lovrenovićevim posredstvom čitateljima u duši dugo odzvanja Jukićev izljev gnjeva zbog tužne sudbine posljednje bosanske kraljice, sužnja u Rimu.
Iako se u potonjim stilizacijama tragični lik kraljice Katarine sveo na odanost Svetoj Stolici, usud ove žene i majke je velika metafora i za njezine obje zemlje Bosnu i Huma, to jest BiH.
”Kakva li odanost ‘Svetoj stolici’ i ‘potvrda stoljetnih neraskidivih veza između napaćenog bosanskog puka i Svetog oca’“, urla gnjevni Ivan Frane Jukić u Lovrenovićevoj obradi, “tu ženu su u samrtnom strahu protjerali; uostalom, ne tako brzo te ne bi stigla ponijeti sa sobom svoje kraljevske dragocijenosti i svoju kraljevsku blagajnu. Toj ženi su i djecu oteli i odveli ih u Stambol, i nikad ih više nije vidjela, rođenu djecu… Ta žena je, čim je došla, morala potpisati, čujete li, potpisati, da sve svoje, i ovdje i tamo u Bosni – i blago i političke nasljedne vladarske kompetencije – ostavlja svojim ‘zaštitnicima’, da bi je, zauzvrat, pustili da živi, uostalom, kao emigrant, kao politička valuta…”
I dok se u Vatikanu mnogo toga promijenilo, pa je bilo moguće da netko kao papa Franjo dođe na čelo Svete Stolice probudivši nadu, u BiH je vrijeme stalo u predmodernom dobu ili se BiH u njega sunovratila neuspješnim tranzicijama, koje su završile u demokraturi.
Ako uzmete u ruke baš Jukićev spis ”Želje i molbe kristjanah u Bosni i Hercegovini”, uvidjet ćete bez napora u njemu prvog par excellence prosvjetitelja u BiH i pledoaje za prvi ustav u BiH. U prvoj od čuvenih 28 točaka njegovih ”želja i molbi” Jukić veli: ”Da se više ne zovemo raja, već građani i državljani!” Nažalost, BiH nema ni danas voljom njezinih građana prihvaćeni, moderni proeuropski ustav.
Jednako kako od tobožnjeg amaneta kraljice Katarine Svetoj Stolici nije bilo vajde ni za koga, tako je i s tobožnjim amanetom rahmetli Alije Izetbegovića u bolesničkoj postelji u Sarajevu, kad je tobož prepustio skrb o BiH tadašnjem turskom predsjedniku Recepu Tayyipu Erdoganu. Ovo bi bilo neukusno spominjati da se Erdogan nije pojavio u Sarajevu baš uoči dolaska pape Franje u BiH kako bi podgrijao iluzije o turskoj važnosti u BiH. Takvo što njeguju i turkofili u BiH i ideolozi neoosmanske ”strategijske dubine” na Bosforu, dok se zbog tog nerviraju bošnjački sekularni intelektualci.
Dakako, vjerojatniji su bili prozaičniji motivi ovog Erdoganova dolaska: podržati Bakira Izetbegovića uoči kongresa u SDA (Stranka demokratske akcije) kako bi se konačno riješilo pitanje obiteljskog političkog nasljeđa među Bošnjacima.
I, doista, Alijin sin Bakir je 26. svibnja o. g. uvjerljivom većinom izabran na čelo stranke koju je osnovao njegov otac Alija, kao njezin treći predsjednik od osnutka. Ali, nije to jedini srednjovjekovni element u političkom životu BiH; ne podsjećaju li na poluprotektoratsku situaciju i predmoderna vremena u BiH i povlašćene protektorske pozicije PIC-a (Vijeće za implementaciju mira) i OHR-a (Ured visokog predstavnika)?
No, vratimo se Papinom posjetu. Zavladala je ”papa-manija”: u svim medijima se pojavljuje lik pape Franje i bilježi sve što je vezano uz njegovo ime. U ovoj su funkciji i web stranica www.papa.ba, muzički i video spotovi, popularni jinglovi, video linkovi i specijalne radio i tv emisije. Dakako, sve u svojim rukama čvrsto drži Crkveni odbor, uključivo i agitaciju tijekom misa u crkvama i na grobljima (”blagoslov polja”) za odlazak u Sarajevo na misno slavlje na stadionu Koševo, na kojemu se očekuje preko 65.000 vjernika i gostiju.
Izvještava se i o pikanterijama, primjerice da su otac i sin iz Zavidovića, stolari Edin i Salem Hajderovac izradili stolac za papu Franju, da su zagrebačke obitelji Šafran i Tržec poklonili zvono, izrađeno u staroj zagrebačkoj zvonoljevaonici i teško preko 300 kg, koje trajno seli u Sarajevo kako bi uveličalo dolazak i podsjećalo na boravak pape Franje u BiH. Tu je i pričica o mjesnom poštaru i uzgajivaču golubova iz Mostara po imenu Marin Cvitanović koji je ukrižao baš golubove koji su pušteni u čast Ivanu Pavlu II. tijekom njegova posjeta Splitu, pa bi njihovi potomci, tri bijele golubice, trebali poletjeti i papi Franji u čast.
U Večernjem listu, izdanju za BiH, moglo se pročitati kako će papu Franju pjesmom dočekati najveći crkveni zbor u povijesti BiH. Oko 1650 pjevača će liturgijsko-crkvenim pjesmama uveličati jednu od najvećih svečanosti u poslijeratnoj BiH. Najvećim crkvenim zborom dirigirat će velečasni Marko Stanušić, a na repertoaru bit će gregorijanski koral (izbor kanoniziranih napjeva), pučka popijevka i sveta orguljska glazba, dok će zbor u određenim pjesmama pratiti i Vojni orkestar Oružanih snaga BiH. Uz zborove iz BiH sudjelovat će i zborovi iz Zagrebačke, Đakovačko-osječke, te ponajviše iz Splitsko-makarske nadbiskupije, kao i Ekumenski muški zbor katedrale u Beogradu.
Papa Franjo je inače pozvan već prošle godine u posjet Sarajevu tijekom vrlo šlampavog obilježavanja stogodišnjice ubojstva Franja Ferdinanda, događaja koji je bio povod početku Prvoga svjetskog rata, ali je taj poziv mudro ignorirao.
Inače, njegov prvi dolazak u BiH neće biti i njegovo prvo putovanje u jednu balkansku zemlju, s obzirom na to da je u rujnu prošle godine posjetio Albaniju. Bit će to i treći dolazak u BiH jednog pape, jer je Ivan Pavao II. boravio dva puta (1997. u Sarajevu i 2003. u Banjaluci u povodu beatifikacije vjernika laika Ivana Merza).
Tijekom 2015. godine predviđeno je desetak putovanja pape Franje u zemlje Latinske i Sjeverne Amerike i Afrike. Znade se da je u siječnju o. g. posjetio Šri Lanku i Filipine, te da će već u srpnju posjetiti Ekvador, Boliviju i Paragvaj, a u rujnu SAD. Izrazio je želju da do kraja godine posjeti i Srednjoafričku Republiku i Ugandu. Iz svega se dade zaključiti da papa Franjo ide u posjete onim zemljama koje trebaju pomoć za rješavanje ozbiljnih političkih problema. Otuda i pitanje: hoće li ga u BiH umjeti saslušati i razumjeti?
Netko je po izboru pape Franje kazao kako je Vatikan ovaj put pohodio ”Duh sveti”, jer su kardinali izabrali najboljeg među njima. I doista, ne mora se biti ni kršćanin, ni katolik, ni vjernik da biste cijenili ovog čovjeka zbog puno vrlina, posebice veoma dostojanstvene ophodnje sa siromašnima ili drugim osjetljivim skupinama i identitetima. Nije li papa Franjo progovorio prošle godine kao borac za ljudska prava, kazavši: ”Ako je netko gay i traži Gospodina i ima dobru volju, tko sam ja da mu sudim?”
Papa Franjo je tijekom kratkog pontifikata već oduševio i liberalne kršćane i liberalne vjernike islamskog i židovskog vjerozakona, kao i agnostike i ateiste, zamjerivši se, pak, konzervativnim strukturama unutar Katoličke crkve, kao i silnicima i despotima, zbog čega se i treba bojati za njegov život. On je, doista, referentni ”kontrapunkt” nesrećama u svijetu, pa je ”prisilio” čak i nas skeptične intelektualce, profesore humanističkih znanosti diljem svijeta da ”molimo” za njega.
I osobno nerijetko započinjem predavanja pozivajući se na njegova upozorenja o opasnostima WWIII, jer se u 80 zemalja vode ratovi, ili poticajna razmišljanja o potrebama novog detanta i svjetskog ethosa u svjetskoj politici.
Izgleda kao da je papa Franjo među rijetkima koji je razumio Deklaraciju o svjetskoj etici Parlamenta svjetskih religija, od 4. rujna 1993. , u kojoj se izrijekom govori o potrebi novog svjetskog poretka utemeljenog na svjetskoj etici, na načelima koegzistencije, međusobnog uvažavanja i mira (deklaracija se upravo u rubrici Feljton prikazuje na ovome portalu).
Utoliko je i njegov posjet BiH ”misija mira” i razlog za nadu. Ne reče li kardinal Puljić: ”Ovoj zemlji treba sunca! Dajte joj sunca”!
