Novovrijeme.ba Uspoređujući ljudski mozak s kompjuterom, vjerujemo da ćemo bolje objasniti mozak, ali i brzinu, odnosno kapacitet obrade podataka unutar njega. Poznati neurohirurg Mahmut Gazi Yaşargil jedan je od onih koji se protive ovakvoj vrsti komparacije. Yaşargil kaže: “Mozak se po nekoj navici danas uspoređuje s kompjuterom. Međutim, kompjuter nema ni mali dio mogućnosti kojima raspolaže ljudski mozak. Kaže se da u svijetu postoji 500 miliona telefona. U našem mozgu stalno djeluje više od bilion telefona. Mi još nismo u stanju potpuno razjasniti način funkcioniranja neurona.”
Mnogo je nepoznanica koje se odnose na rad ljudskog mozga. Koliko se tih nepoznanica zaista odnosi na sam mozak, a koliko na neke ljudske dimenzije koje nije moguće vidjeti ili izmjeriti?
Kompjuteri su uređaji proizvedeni i programirani na način da složene matematičke i logičke probleme rješavaju jednostavno, bez greške i s velikom brzinom, uz mogućnost da usput pohrane veliku količinu podataka. Međutim, oni ne posjeduju emocije, predosjećaje ili instinkte. Pogriješi li proizvođač ili korisnik, pogriješit će i kompjuter.
Određeni tekst, sliku ili videosnimak moguće je za vrlo kratko vrijeme pohraniti u memoriju kompjutera, a onda taj materijal pozvati natrag i ponovo ga učitati u identičnoj formi. Korisnik ima mogućnost, ako to želi, obrisati dio određenog zapisa ili cio zapis. S obzirom na to da su kompjuteri produkt ljudskog rada, nama su u potpunosti poznati principi i zakoni njegovog funkcioniranja.
Mozak nije poput kompjutera
Strukturu moždanih neurona, njihov obrazac ponašanja i protok informacija između njih, nešto je što u dobroj mjeri poznajemo. Međutim, sve to nije dovoljno da u potpunosti razumijemo mozak. Naučnici su uspjeli otkriti način na koji se mokraća, koja ima triput veću gustoću od krvi, kreće kroz bubrege, te koji su to mehanizmi koji pomažu da se iz organizma izbaci višak tvari, odnosno one koji su štetne za ljudsko tijelo. Konzumiranjem diuretika moguće je pospješiti izbacivanje mokraće iz tijela. Beta-blokeri su lijekovi koji pomažu u reguliranju otkucaja srca, dok su aspirini i heparini lijekovi koji smanjuju stepen zgrušavanja krvi. Međutim, slični recepti ne važe za mozak. Usprkos velikom broju eksperimenata, teorija, istraživanja i hipoteza, naučnici još nisu otkrili na koji način se vrši memoriranje i ponovno prisjećanje u ljudskom mozgu.
Doživimo li neki ozbiljan problem sa svojim prijateljima, sa supružnikom, šefom ili kupcem, ponekad će nam biti potrebno nekoliko sati, dana, pa čak i sedmica da iz glave izbacimo nelagodu koju osjećamo zbog toga. Istovremeno, svaki neželjeni podatak možemo za samo nekoliko sekundi izbaciti iz memorije kompjutera. I šta mislite, hoće li kompjuter biti sretan ili tužan zbog toga?
Ljudski mozak posjeduje svojstva koja ne dozvoljavaju njegovo izjednačavanje, odnosno svođenje na nivo kompjutera. Jedan pogled u cvijet dovoljan je da nas svojom bojom, mirisom i izgledom odvede u neki novi svijet. U susretu s nekom tužnom situacijom, čovjek vrlo često ne može zaustaviti suze, kao što ne može sakriti osmijeh kad mu se desi nešto krajnje pozitivno. Zato je vrlo težak zadatak razumjeti funkcije mozga, ali i duše koja mozak koristi poput neke mašine za izvršavanje određenih radnji.
Medicina i ljudska psiha
Primjera radi, šta znači biti spokojan? Mnogo je ljudi koji, usprkos velikom materijalnom bogatstvu, nikako ne uspijevaju pronaći sreću u svom životu. Da je sreća stvar koja se može kupiti novcem, oni bi dali sve što imaju kako bi došli do nje. Međutim, to jednostavno nije moguće. Da je ljudski mozak, kojim slučajem, nalik kompjuteru, lahko bi smo ga ispraznili, formatirali disk, odnosno odstranili sve ono što nas čini nesretnim. Štaviše, instalirali bismo program koji donosi sreću i spokoj, i time se riješili svih muka. No, kako nismo sposobni uraditi takvo što, ljudima koji ne uspijevaju spoznati pravo utočište, narkotici su vrlo čest izbor za smirivanje vlastite psihe. Usto, ne postoji lijek ili recept koji će pomoći čovjeku da uveća stepen inteligencije, odnosno da proširi memoriju. Sve što je u našoj moći jeste da putem savjeta za ishranu ili određenih obrazaca ponašanja nastojimo iskoristiti puni kapacitet onoga što nam je već dato.
Lijekovi koji se danas daju u slučajevima anksioznosti ili depresije su takvi da u velikoj mjeri ograničavaju kapacitet ljudskog mozga. To je kao da se putem propisanih medikamenata pokušava isključiti dio mozga koji čovjeku uzrokuje “teret”. Ako bi ljekari malo bolje razmislili o onome što se postiže ovim lijekovima, shvatili bi koliko smo zapravo slabi i smiješni u pokušaju rješavanja ovih stanja.
Ljekari koji godinama pokušavaju razumjeti način funkcioniranja ljudskog mozga često znaju reći da vjerovatno nikad u potpunosti nećemo razumjeti način na koji on pohranjuje informacije, kako ih se prisjeća, način na koji se formiraju emocije i kako se oblikuje ljudsko ponašanje.
Teorija trojnog sistema
Isto važi i za ljudske osobine kakve su mržnja ili ljubav. Nerijetka je situacija da dijete voli nekog od svojih prijatelja, za kojega djetetovi roditelji smatraju da mu baš i nije najbolji drug. No, kakvo god bilo i šta god uradilo to dijete, roditeljska ljubav prema njemu je neiscrpiva. Da je mozak sačinjen isključivo od materije, onda bi postojao lijek protiv svih neželjenih stanja od kojih mozak može patiti. Nemoguće je pojačati ili smanjiti osjećaj ljubavi, kao što, naprimjer, pojačavamo ili smanjujemo ton našeg televizijskog prijemnika. Jedan vatreni navijač određenog fudbalskog tima, iako nema nikakve koristi od toga, u stanju je ponekad učiniti i nevjerovatne stvari (ponekad vrlo negativne) iz ljubavi prema svom timu. Objasniti sve ovo isključivo materijalnom dimenzijom ljudskog bića nemoguća je misija.
Kako vrijeme prolazi, sve je više naučnika koji se slažu oko tvrdnje da je nemoguće korištenjem teorija koje se temelje samo na fizičkim osobinama mozga razumjeti ljudske emocije, misli i ponašanje, odnosno sve ono što čini ljudski intelekt.
U pokušaju da razumiju ljudski mozak, istraživači već godinama spominju jednu novu teoriju trojnog sistema, koji se sastoji od tijela (body), mozga (brain) i duše, odnosno uma (mind), kako je vole predstaviti materijalistički nastrojeni istraživači. U tom trojnom sistemu, istraživači su u velikoj mjeri uspjeli objasniti rad prva dva elementa, odnosno način funkcioniranja tijela i mozga. Međutim, kad se osvrnemo na teorije koje pokušavaju objasniti djelovanje duše ili uma, vidjet ćemo da su još daleko od toga da ponude zadovoljavajuće objašnjenje.
Duša je svjesno i nematerijalno biće koje potječe iz nevidljivog svijeta. Ona nije sačinjena od materije. Materijalna bića su ona bića koja se mogu vidjeti, dodirnuti, koja zauzimaju prostor u svemiru i koja se mogu izmjeriti. Sve što postoji, od atoma pa do planete, dio je materijalnog svijeta. Ljudi, životinje, biljke, predmeti oko nas, sve je to materijalni svijet koji nas okružuje. Međutim, esencija ovosvjetskog života nije materija, nego je to značenje (duh ili duša). S obzirom na to da nije moguće obuhvatiti i uhvatiti sve ono što je izvan materije, prepoznajući funkcije i manifestacije duhovnog svijeta, ljudi pokušavaju razumjeti suštinu nevidljivog svijeta.
Nevidljivi zakoni u materijalnom svijetu
Slično vrijedi i za zakone privlačnosti, odbojnosti ili gravitacije. Iako ih svi prihvatamo, njih nije moguće vidjeti. Ono što vidimo jesu rezultati zakona koji se očituju u materijalnom svijetu. I duša je jedan od zakona koje je Bog stvorio i poslao nam iz nevidljivog svijeta. Međutim, za razliku od drugih zakona koji ne posjeduju svijest, duša je zakon sa sviješću.
Duši koja upravlja njime, mozak se nikad neće obratiti besmislicom koja glasi: “Ja ne poznajem tvoju suštinu, zato ne priznajem tvoje postojanje.” Jer da bi mozak spoznao savršenu snagu koja ga nadilazi, on se mora izdići iznad bezvrijednog kapitala koji posjeduje, otići dalje od slabog i nedovoljnog materijala od kojeg je sagrađen, prevazići svoje ograničene emocije i, na kraju, upotrijebiti sve mentalne i duhovne kapacitete koji su mu na raspolaganju. Jedino će na taj način uspjeti proći kroz prostranstva materijalnog i približiti se horizontima razumijevanja duše koja će mu se učiniti poput širokog mora bez obala. Međutim, boraveći unutar materijalnog svijeta, doći do takve spoznaje nije moguće.
