Individualni bankrot – spas ili robovlasništvo?

Mogućnost zakonskog uokvirenja individualnog bankrota donekle bi olakšalo vraćanje kredita dužnicima, ali bi također ojačalo i poziciju kreditora. Koliko se zapravo o ovom pitanju govori u vladama država Zapadnog Balkana?

Koliko god zvučalo nemoguće, proglašenje individualnog bankrota za mnoge bi značilo spas. On podrazumijeva da dužnici dobijaju određeni iznos novca, onoliko koliko im treba za život, dok njihovom imovinom i primanjima raspolaže “staratelj”. Mogućnost uvođenja ličnog bankrota u BiH zasad se ne nazire, iako je takva praksa zaživjela u mnogim državama i pomogla mnogim prezaduženim građanima.

Osnovna prednost individualnog bankrota, koji može proglasiti dužnik lično ili njegov žirant, predstavlja mogućnost za novi finansijski početak poslije isteka određenog, relativno kratkog perioda, te što podstiče da se ne izbjegava izmirenje dugova. Također, procedura naplate značajno se ubrzava pa kreditori dio svojih potraživanja naplaćuju u relativno kratkom roku, što je mnogima od velikog značaja.

Za uvođenje takve prakse zalažu se predstavnici Udruženja za zaštitu žiranata u BiH, iz kojeg podsjećaju da više od 10.000 građana vraća tuđe kredite. Predsjednik Udruženja za zaštitu žiranata u BiH Joco Cvjetković navodi da je proglašenje ličnog bankrota zakonski uokvireno u zapadnim zemljama prije dvadeset godina, a u Bosni i Hercegovini se o ovome uopće ne govori. Prema njegovim riječima, stručnjaci smatraju da se mogućnost proglašenja ličnog bankrota u BiH neće dogoditi uskoro.

I Marko Đogo, predsjednik Sekcije za bankarstvo u Udruženju ekonomista RS-SWOT, ističe da se u BiH o uvođenju zakona o ličnom bankrotu razmišlja već nekoliko godina. Đogo navodi da se institucije nisu ozbiljno posvetile rješavanju tog problema i da samo djelimično o njemu raspravljaju kad se javi određeni problem te da na tome sve stane, iako bi donošenje zakona o ličnom bankrotu umnogome pomoglo ovom dijelu populacije. Zoran Pavlović, ekonomski analitičar, ističe da bi lični bankrot bio koristan za kategoriju stanovništva koja nije u mogućnosti bilo šta uraditi sa svojim dugom. Naglasio je čak i to da, kad bi bila pokrenuta zvanična inicijativa za uvođenje te prakse u BiH, teško bi to sve u dogledno vrijeme zaživjelo.
Republika Hrvatska

Za ovakvim zakonom se prije nekoliko godina posegnulo u Hrvatskoj. Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske poručilo je da cilj ličnog bankrota nije građane pretvoriti u robove, ali i naglasilo da dugovi moraju biti otplaćeni. Ministarstvo zahtijeva da prvo budu popisana sva dugovanja, te sva primanja i imovina. Zatim, kako navode, treba da bude izračunato koliko dužnik uopće može vratiti, a ono što ne može da bude otpisano.

Premijer Zoran Milanović kaže da je zakon o ličnom bankrotu civiliziran iskorak prema dogovoru, kako bi se, koliko je moguće, izbjegao sud i troškovi koje on donosi. Kad je u pitanju sama procedura, stečaj potrošača je zamišljen kao krajnja mjera kojoj prethodi nekoliko koraka. Kod dužnika koji nemaju imovinu i za koje se procijeni da se ne mogu zaposliti, dugovi se potpuno otpisuju, ali i oni prolaze provjeru od najviše pet godina. Oni koji rade za otplatu dugova moraju davati sve osim onoga što im treba za preživljavanje, a o tom iznosu odlučuje sud. Kad je riječ o nekretninama, postoji mogućnost da se ostane u egzistencijalno važnoj nekretnini tokom trajanja postupka, a nakon toga se vidi koliko je otplaćeno te donosi odluka o tome da li će nekretnina biti prodata ili ne.

Inače, u Hrvatskoj je nedavno u blokadi bilo 317.000 građana, s ukupnim dugom od 3,66 milijardi eura.
Republika Srbija

Baš kao ni bh. građani, ni stanovnici Srbije koji više nisu u stanju otplaćivati svoje kredite ne mogu proglasiti lični bankrot jer za to ne postoji zakon. U Srbiji je problematika prezaduženih zasad regulirana Zakonom o izvršenju i obezbjeđenju. Tu je tačno propisano šta se može oduzeti, a šta ne. Ne oduzimaju se odjeća, obuća, predmeti za ličnu upotrebu, hrana te ogrjev za tri mjeseca. Ne može se oduzeti više od dvije trećine plaće ili penzije. Ako se radi o minimalcu, onda se oduzima polovina. To dužnicima ostavlja staratelj, u ovom slučaju banka.

“Srbija treba imati zakon o ličnom bankrotu. Ministarstvo finansija snažno podržava donošenje ovog zakona jer ga ima većina razvijenih zemalja. Zakon bi kreirao neku vrstu okvira da se dužniku omogući novi početak. Proglašenje ličnog bankrota može biti rješenje za prezadužene građane, iako se njime ne podrazumijeva brisanje dugova, već kreiranje uvjeta za njihovu otplatu uz mogućnost da dužnik ipak zadrži prihode dovoljne za pokriće osnovnih životnih potreba”, kažu u Ministarstvu finansija Republike Srbije.

U ovoj bi državi za desetke hiljada ljudi koji ne podmiruju finansijske obaveze proglašavanje bankrota bilo spas jer ne bi ostali bez cjelokupne imovine. Iako su srbijanski građani šest puta manje zaduženi od hrvatskih, njihovi rokovi za otplatu dugova uveliko kasne, navodi “Tanjug”.

Osim s MMF-om, sveobuhvatna strategija za rješavanje problematičnih kredita u zemljama Zapadnog Balkana bit će izrađena u saradnji sa Svjetskom bankom i Evropskom bankom za obnovu i razvoj. Usprkos mnogobrojnim inicijativama koje pokreću organizacije i udruženja, državne vlade zemalja Zapadnog Balkana nisu ozbiljno razmatrale uvođenje ovog zakona.

Piše: Selim Isanović
novovrijeme.ba