IBN KHALDUN: Zulum (teror, ugnjetavanje) je vjesnik propasti društva
Znaj da napad na imovinu ljudi uništava njihovu inicijativu za stvaranjem bogatstva, jer oni uviđaju da je cilj takve nepravde da budu lišeni imetka. Kad nestane inicijative, ruke se opuste i ljudi ne ulažu više napor da bi nešto postigli. (…) Ako je nepravda velika i opća na svim područjima sticanja dohotka, poslovna neaktivnost postaje opća te dolazi do propadanja svih želja na svim područjima. Manjem zulumu korespondira veća aktivnost. Društvo u suštini, njegovo bogatstvo i procvat zavise isključivo od inicijative i truda ljudi.
Ako dođe do opadanja želje za sticanjem sredstava za život i ako njihove ruke postanu slabe za sticanje dohotka, onda propada tržište i svo društveno stanje, a ljudi se raseljavaj u u druge države tražeći sreću koja je nestala. Stanovništvo se smanjuje, domaćinstva propadaju, gradovi se ruše. Rasulo društva dovodi do propadanja države i vladara, jer oni su samo forme društvenog života, a forma nužno propada ako propada materija.
Zulum se neće razumjeti ako se misli samo na oduzimanje novca ili druge svojine od vlasnika bez kompenzacije i bez razloga. On je općenito ovako shvaćen, ali je to nešto mnogo šire. (…) Tako, onaj ko odriče prava ljudima, također, vrši zulum (ugnjetavanje).
Znaj da je sve to Zakonodavac imao na umu kada je zabranio nepravdu, jer iz nepravde proizlazi propadanje društva, a to je znak propasti ljudske vrste. To je opća misao koja nosi Šerijat u svojih pet najvažnijih obaveza očuvanja: religije, života, intelekta, potomstva i svojine.
Jedna od najžešćih nepravdi i najopasnija za propast društva jeste nepravedno tjeranje na naporan rad i nepravedna eksploatacija raje. To je zbog toga što rad pretpostavlja bogatstvo, kao što ćemo ošiasnjti u poglavlju o sredstvima za život. Sredstva za život i dohodak su vrijednost uloženog rada članova društva. (…) Oni nemaju drugog načina da ostvare dohodak izuzev radom. (…) Ako se to često ponavlja, oni potpuno gube inicijativu, a to vodi društvo u propast.
Odlomci iz djela: Ibn Khaldun, Muqaddima
Priredio: Resul Mehmedović
Dialogos.ba
