Piše: Ernad Metaj
Prije dvadesetak dana na Bledu je visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt poručio da građani ne smiju trpiti zbog blokada u radu državnih institucija. Njegov optimizam da će vrlo brzo „svi zajedno sjesti i da će naći načina da rješavaju probleme” pokazao se nerealnim.
U situaciji kada u BiH svi ipak neće da sjednu s njim i kada ga lider SNSD-a Milorad Dodik svakodnevno šikanira ponavljajući da nije legitiman Schmidt se dao na turneju po regiji, pa se o BiH opet više priča u susjedstvu nego u njenim institucijama. Nakon ovog Schmidt bi još samo trebao da trkne do Moskve i Pekinga pa da nam bude jasno o čemu se radi. Ono što Schmidt nikako ne smije zanemariti je da susjedi nisu uvijek bili, niti su sada dobronamjerni prema BiH. Da hoće Schmidt bi se u to lako uvjerio samo kada bi htio aktuelizirati pitanje unapređenja dobrosusjedskih odnosa na konačnom pravednom rješenju za raspodjelu dobiti od proizvodnje struje na Buškom jezeru i u hidrocentralama na Drini.
Jeste Schmidt nedavno javno istakao da važnim smatra ulogu Hrvatske, Srbije i Turske u napretku BiH od Dejtona do Brisela, ali bi kao ozbiljan političar trebao znati kako ih ni u kakvom kontekstu ne bi trebao stavljati ispred EU i SAD-a. Ipak su u BiH još uvijek svježa sjećanja da se između Zagreba i Beograda dogovarala podjela BiH što je imalo krvavi epilog. Da se od tih ideja još uvijek nije odustalo svakodnevno svjedočimo, a imajući u vidu posebnu zainteresovanost Hrvatske za Izborni zakon u BiH visoki predstavnik bi morao u obzir uzeti i opravdani strah da bi podilaženje legitimnom predstavljanju kroz osnivanje zasebnih izbornih jedinica mogao biti put ka konačnom cilju a koji je HDZ otvoreno naveo u vlastitom programu, stvaranja trećeg entiteta.
Ono što posebno zabrinjava je da posjete susjednim zemljama dolaze u trenutku kada je nadamo se novim lapsusom Schmidt istakao da bonske ovlasti neće koristiti za smjenu političara zbog korupcije. Temelj svakog demokratskog društva je vladavina prava koje u BiH nema u dovoljnoj mjeri a što je česta konstatacija evropskih i svjetskih zvaničnika. S druge strane posmatrač kako sebe voli nazvati sam Schmidt je sigurno svjestan da mu bonske ovlasti ne daju mogućnost intervencije u Ustav BiH bez čega nema izmjene Izbornog zakona uz poštivanje presuda Evropskog suda za ljudska prava.
Problematična je i člinjenica da Schmidt rijetko ili nikako govori o zabrani negiranja genocida i drugih zločina što je nametnuo njegov prethodnik. Samo poštivanjem tog zakona novi visoki predstavnik može izgraditi svoj kredibilitet, sve ostalo bi se moglo podvesti na opasno pristajanje da se i sam valja u političkom blatu u BiH.
Ako već smatra da državne institucije ne trebaju biti blokirane Schmidt se jučer mogao pojaviti u Državnom parlamentu kako bi i vlastitim primjerom dao na njegovom značaju. Ali Schmidta nije bilo u Parlamentu gdje su njegovi pravi sagovornici, a ne lideri susjednih zemalja. Nije Schmidt naivan da ne bi znao kako bi usvajanje budžeta BiH suzilo prostor za institucionalnu blokadu izbora, ali je ključno pitanje njegove iskrene namjere da se blokade otklanjaju.
Svojim odlascima u susjedstvo za sada Schmidt samo produbljuje nepovjerenje u sebe i kod onih koji ne osporavaju njegov legimitet. Ako ubrzo ne pokaže da se blokade i ignorisanje njegove pozicije ne isplati Schmidt već na početku mandata rizikuje da bude gori od spavača prije njega koji nisu rješavali stvari, ali nisu ni ugrožavali opstanak i cjelovitost BiH.
Patria
