Piše: Ernad Metaj
Jedan od najvećih islamskih pjesnika Rumi napisao je da „zvanje ne smije biti nauštrb znanja“. Koliko danas znaju oni kojima se kod Bošnjaka vjeruje i koje se gura da vode državu pokazuje njihova podrška direktoru sa sumnjivom diplomom, a još više tvrdnja jednog od njih sa protesta: „Ja sam se danas okupio ovdje u svoje lično ime“. U narodu bi rekli da taj ne zna jel pošao ili došao, ali je znao zaposliti suprugu u Zavodu zdravstvenog osiguranja braneći to između ostalog i tvrdnjom da je u zavodima 95 posto ljudi zaposleno bez konkursa.
Znanje je kod Bošnjaka odavno potisnuto u drugi plan, primat nad sposobnim dobili su podobni, a oni galamom pokrivaju nedostatak znanja. Jasno je onda zašto imamo puno buke na političkoj sceni od koje koristi imaju samo oni što galame i oni koje oni brane. Svi su patriote i svi se bore za BiH, njihovi džepovi se pune i oni ne osjete poskupljenja zbog kojih će narod sve manje da jede.
Posljednja dešavanja potpuno su ogolila stvarnost da Bošnjake, ali i cijelu državu, vode loši đaci. Njima je „propadanje“ prirodno stanje pa i nisu svjesni da na društvo djeluju kao elementarna nepogoda. Ne brani se država protestima podrške onima za koje postoji sumnja da su počinili kriminal, time se samo podriva pravosudni sistem i daje alibi onima koji negiraju presude međunarodnog suda za ratne zločine.
Prošle godine u jednom intervjuu profesor Filozofskog fakulteta u Tuzli dr. Mensur Husić ispravno je konstatovao kako su instant diplome, stečene preko noći, urota protiv Bošnjaka. Ono što nije izgovoreno je da najvećim dijelom Bošnjaci rade sami protiv sebe. Najvećim dijelom su u poslijeratnom periodu kontrolisali obrazovne procese u BiH, a rezultati su se pokazali pogubnim za državu i društvo. Pogurali su to malo Srbi i Hrvati otvarajući vrata svojih privatnih fakulteta za Bošnjake „gladne diploma“. Tako su dobijali sagovornike koji imaju zvanje, a nemaju znanje. Upitno je čak i ona „prve u Bošnjaka“ što bi moglo biti i objašnjenje za neviđenu bahatost i drskost.
Maskirali su se neodgovorni vjerom u Boga zaboravljajući da se ni tu sve ne može niti smije podvesti tek na odlaske u džamiju. Prva i najvažnija obaveza u islamu je učiti, i to naravno ne podrazumjeva samo obavezne farze. Zloupotrijebili su i borce instalirajući u njihove organizacije sopstvene klonove koji su preko grantova razvijali privatne biznise. Neki su toliko postali bahati da ni korumpirano pravosuđe nije više moglo gledati kroz prste.
Što je više bogatih Bošnjaka manje je države. Sve je manje nade da će ubuduće biti drugačije, jer oni koji su alternativa nisu pokazali znanje iako su smislili čak dva ministarstva obrazovanja. Pojedinci su postali ministri, dobili su zvanje, a mi smo saznali da znanje i dalje čuči na rezervnoj klupi. Nekim ministrima vjetar je možda odnio diplomu, ali je i đavo davno odnio šalu.
Patria
