Historijski gledano, svi smo mi Dalmatinci, a ne Srbi, Bošnjaci, Hrvati, Crnogorci

Konačno bi, oslobođeni mrske jugopanonske tiranije kao i od iskorištavanja od razvijenih sjevernjaka, bili „svoji na svome“, i mogli ponosno izdići svoj barjak sa tri lava sa isplaženim jezicima. Uspostavile bi se granice sve tamo gdje su „grobovi naših predaka“, tj. do posljednje urne, sarkofaga i stećka.

( Autor Salmedin Mesihović – tacno.net)

Na velikom skupu održanom u Splitu 1962. god. Drug Tito je govorio i o onima koji čeprkaju po historiji. Pošto i ja volim da čeprkam po historiji, posebno onoj našoj najstarijom, nailazim na svašta nešto pa to i objavim. Zato sam već neko vrijeme na piku „nekoga“ ko me javno optužuje za sve i svašta, između ostaloga i da se u svome znanstvenom opusu zalažem za obnovu Rimskog Carstva i usput uporedi me sa Oktavijanom Augustom. Ovo je za mene iskreno rečeno bila novost. Prvo, prilično mi imponira da sam uspoređen sa Augustom (od latinski augustus = uzvišeni), što bi značilo da sam postao prvi „Uzvišeni Sarajlija hercegovačkog porijekla. Drugo, nisam znao da postoji romanostalgija, znam da postoji jugostalgija, znam da postoje bosanski nostalgični integristi, znam da postoje neosmanisti, znam da postoje oni koji uzdišu za Austro – Ugarskom uglađenosti „bečke škole“, ali valjda sam ja eto prvi koji se zalaže za obnovu klasičnog, paganskog Rimskog Carstva.

Ta optužba (koja u suštini nije nimalo smiješna kao što izgleda na prvi pogled) me ipak navela da malo preispitam kritički, znanstveno svoju podsvijest. I tako step by step (na našem „korak po korak“) ustvari dođem do sljedećeg logičkog zaključka. Ako se zalažem za obnovu Rimskog Carstva, onda se usput moram vratiti i svome iskonskom identitetu, a to je da sam Dalmatinac. Nekada davno, preci većine današnjih Hrvata, Bošnjaka, Srba i svih Crnogoraca i dijela Albanaca su bili Dalmatinci. Razlog tome je jednostavan, jer je Rimsko Carstvo kao glavnu političku i teritorijalno – upravnu jedinicu na Zapadnom Balkanu uspostavilo i imalo provinciju koja se zvala Dalmacija (Dalmatia) i koja je obuhvatala najveći dio današnje BiH (sa oba njena entiteta, svim kantonima, distriktom), pola današnje Hrvatske, današnju zapadnu Srbiju, kompletnu Crnu Goru, sjevernu Albaniju. Ta Dalmacija na karti baš izgleda impresivno. Velika Dalmacija, veća i od Pavelićeve NDH i Dražine Velike Srbije. Pošto oni koji se najviše zaklinju u srpstvo, hrvatstvo, bošnjaštvo, crnogorstvo se uvijek pozivaju na povratak svojim korijenima i čeprkaju po svojim korijenima, ja im predlažem da to nastave samo raditi i još dublje kopati jer će tako naletiti i na svoje dalmatinstvo.

A pošto korienski Crnogorci, Bošnjaci, Hrvati i Srbi vole tvrditi da se treba vratiti najranijim korijenima, logično bi onda bilo očekivati da se uradi sljedeće. Prvo bi se trebale rasformirati Hrvatska, Srbija, BiH (uključujući oba njena priznata entiteta: Federaciju i Republiku Srpsku), Crna Gora. Albanija. Sve južno od Petrove Gore, banjalučkog i tuzlanskog područja, te zapadno od Morave pripojiti Dalmaciji, kao i kompletnu Crnu Goru i sjevernu Albaniju. Ostalo sve dati onim Panoncima i Makedoncima. Sarajevski kanton i splitska županija bi bili „dva oka u glavi“, a ostvario bi se i „tisućljetni san“ da svi brđani sa Dinarida žive u „jednoj državi“. Nema više te sile koja će razdvojiti bratstvo i jedinstvo čobana sa Bjelašnice i pastira sa Kozjaka. Konačno taj narod „niko nema pravo da bije“ niti da ga naziva „stokom sitnog zuba“, podržavati će ga i „istok i zapad“ u multitolerantnoj sredini kakvu samo gorštački Dinarci, „koji zajedno sa vukovima piju sa izvora vodu“, uspiju stvoriti na „teritoriji koju mogu prosperitetno kontrolisati“. Konačno bi, oslobođeni mrske jugopanonske tiranije kao i od iskorištavanja od razvijenih sjevernjaka, bili „svoji na svome“, i mogli ponosno izdići svoj barjak sa tri lava sa isplaženim jezicima. Uspostavile bi se granice sve tamo gdje su „grobovi naših predaka“, tj. do posljednje urne, sarkofaga i stećka. Zato će se morati prekopati sva granična područja, kako bi se ustanovnili gdje su grobovi, odnosno gdje pravilno prolazi linija. I nikada više ne bismo „dobijali u ratovima, a gubili u miru“, jer bi naša puška bila na našem ramenu, a naša lisnica u našem džepu. Voditi će nas vođe koji su nas vodile kroz „najteže godine“ koje su inače sami stvorili. Poskok.info bi morao početi pisati protiv svoga patrona Mileta Dodiga, koji je čisti Panonac iz Laktaša. Trojci iz Ferala bi za života trebalo podići u svakom gradiću spomenike, a njihovi tekstovi i aformizmi bi postali sveti tekstovi „očeva nacija“, a pjesme psalmi svetaca. Ustvari trebalo bi radi podizanja nacionalne svijesti uvesti novi predmet feralonauka, koji bi zamijenio vjeronauk.

Hajduk bi sigurno bio prvak svake sezone (izuzev kada to ne bio Željezničar), i kutarisao bi se Mamića (toga izroda svoga rodnoga kamenjara). Nije Tino Sušić tek tako otišao u Hajduk, jer „krv nije voda“. Naravno, trebalo bi izvršiti i neke sitne detalje, pa bi u skladu sa korienskim zamislima i željama naših „nacionalista“ trebalo izvršiti i sljedeće. Izbrisao bi se sv. Duje i promovirao Dioklecijan kao zaštitnik Splita, a sve rimokatoličke i pravoslavne crkve i sunitske džamije bi se pretvorile u hramove Jupitera, Venere, Mitre, Silvana, Dijane, Velike Majke ili nekoga drugoga od stotina malih božanstava. Onda bi tu Dalmaciju trebalo po automatizmu primiti u EU, koja je prirodni nasljednik Zapadnog Rimskog Carstva. Na granicu sa Panoncima bi se uveo šengenski režim.

p.s. Pošto je naš narod bukvalan počesto, potrebno je naglasiti da je tekst šala….Ne pozivam vas na stvaranje Velike Dalmacije, jer ona tri lava sa grba bi mogla riknuti dok bi utjerala u red sva naša brđanska plemena.