EVROPSKI DABAKL DRAGANA ČOVIĆA: HDZ-ove zahtjeve za izmjenom Izbornog zakona BiH na međunarodnom planu podržava jedino Rusija!
Da Komšić kada je riječ o Izbornom zakonu i eventualnim izmjenama Izbornog zakona, ima neuporedivo bolje (evropske) karte od Čovića, priznao je i istaknuti novinar Večernjeg lista Tomislav Krasnec, koji piše da HDZ-ov prijedlog promjena Izbonog zakona BiH u cijeloj Evropi podržava samo – Rusija!
Potpuni muk i tišina u političkim krugovima i medijima pod kontrolom HDZ-a zavladala je nakon što je sinoć član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić pozvao lidera HDZ-a Dragana Čovića na svojevrsni dvoboj vrijednosti i pravnih standarda, i to pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu.
Naime, govoreći u intervju za portal Klix.ba, odnosno odgovarajući na pitanje da li je u Bosni i Hercegovini u kombinaciji moguć i etnički i građanski koncept, te kako gleda na kontinuirane Čovićeve zahtjeve na bazi tzv. legitimnog predstavljanja naroda pri izboru delegata u Doma naroda Parlamenta FBiH i članova Predsjedništva BiH, Komšić je Čovića direktno pozvao da uputi apelaciju Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu, ukoliko misli da su njegovim (Komšićevim) izborom ugrožena kolektivna prava Hrvata kao naroda.
POZIV NA PRAVNI DVOBOJ
“Ja savjetujem gospodinu Čoviću da ako misli da je ugrožena konstitutivnost, odnosno ako misli da su Hrvati ugroženi, kako on to voli reći, neka se obrati sudu u Strazburu. Neka ide putem kojim su išli i Sejdić i Finci i Zornić i drugi. To je moja zvanična poruka njemu. Pa ako mu Strazbur, sud za ljudska prava kaže da je on u pravu, nemamo onda šta komentarisati. Ali on to neće uraditi, jer ne može dobiti takvu odluku u Strazburu niti može dobiti podršku. Jer sve ono što on traži kosi se sa konceptom osnovnih ljudskih prava pojedinaca jer je cijela Evropa postavljena na tom temelju”, kazao je Komšić koji je taj način vrlo samouvjereno bacio rukavicu u lice Čoviću i pristalicama HDZ-ove politike zasnovane na etničkoj segregaciji.
K tome, Komšić je dodao BiH mora ići putem građanske države, sviđalo se to nekome ili ne. Priča o građanskoj državi se ne sudara sa pričom o pravima Hrvata, Srba ili Bošnjaka nego se čak proširuje, samo što me ne štitite više kao člana kolektiva, već kao pojedinca, dodao je.
Očito je da Komšić svoju samouvjerenost u pogledu izbornih principa temelji na vlastitoj političkoj agendi koja ne samo da je u skladu sa 14 prioriteta iz Mišljenja Evropske komisije (dokaz toga su i aktivnosti njegove stranke u predlaganju zakonskih rješenja kojim bi se navedeni prioriteti ispunili), nego je i u skladu sa presudama Evropskog suda za ljudska prava.
Sa presudama na koje se za razliku od Čovića, Komšić neumorno poziva kako u zvaničnim razgovorima sa predstavnicima Evropske unije, tako još više i u nezvaničnim, dok sve to nailazi ako ne na otvorenu podršku, onda sigurno nailazi na razumijevanje od strane evropskih zvaničnika, koji jednostavno sve i da hoće ne mogu biti protiv osnovnih pravnih postulata Evropske unije i Evropskog suda za ljudska prava, odnosno protiv jednakopravnosti građana kao pojedinaca.
Da Komšić kada je riječ o Izbornom zakonu i eventualnim izmjenama Izbornog zakona, ima neuporedivo bolje (evropske) karte od Čovića, priznao je i istaknuti novinar Večernjeg lista Tomislav Krasnec.
Krasnec u svojoj posljednjoj kolumni analizira potpuni međunarodni debakl diplomatije Republike Hrvatske, koja je u posljednjih sedam godina učinila značajne napore u lobiranju za izmjene Izbornog zakona BiH, a da pri tome nije uspjela uraditi apsolutno ništa.
Međutim, u svome tekstu, hrvatski novinar daje jedan naročito značajan uvid, posebno zanimljiv u kontekstu Komšićevog poziva Čoviću da se žali Evropskom sudu za ljudska prava ukoliko misli da je upravu.
Analizirajući zaključke Vijeća za vanjske poslove EU o proširenju, i nastojanja Republike Hrvatske da pod to podvuče izmjene Izbornog zakona BiH, Krasnec uočava da tako općeniti zaključci i spominjanje potrebe za promjenom izbornog zakona u BiH ne znače puno u situaciji kad i Evropska komisija i sve druge EU institucije pod time misle na implementaciju presude Sejdić-Finci, a ne nužno na ono što Mostar i Zagreb misle kad kažu promjena izbornog zakona.
Dakle, činjenično gledano, hrvatski novinar Krasnec, poručuje zapravo isto što Čoviću pa i Zagrebu poručuje Komšić kada ih poziva na dvoboj pred Sudom u Strazburu, opravdano uvjeren u činjenicu da se ono što traže Čović i Zagreb kosi sa implementacijom presuda Evropskog suda za ljudska prava, i to ne samo u slučaju Sejdić – Finci nego i sa nizom povezanih presuda, među kojima je i presuda Evropskog suda za ljudska prava u slučaju Zornić koja nalaže odbacivanje principa konstitutivnosti, nastalog, kako presuda kaže uslijed činjenja genocida i etničkog čišćenja.
Kuroizet je u tome da se niko drugi do Komšić, ponovo pozivajući se na presude Suda iz Strazbura poziva na odbacivanje konstitutivnosti, dok Čović s druge strane, suprotno presudi grčevito brani princip konstitutivnosti. Stoga je i jasnije zbog čega Komšić poziva na dvoboj pred Evropskim sudom, kao i to zbog čega kolumnista Večernjeg lista, ispravno primjećuje igru gluhih telefona između Zagreba i “političkih Gruda sa jedne strane, te Brisela i Strazbura sa druge strane.
RUSKA UDICA
Osim legitimiziranja Komšićevih tvrdnji o potpunoj neusklađenosti Čovićevih i zahtjeva zvaničnog Zagreba sa evropskim presudama, kolumnista Večernjeg lista u nizu nabrajanja sedmogodišnjih diplomatskih neuspjeha hrvstske diplomatije, kao potpuno promašenu politiku sa stanovišta interesa Čovića i Zagreba, primjećuje i Čovićevo približavanje Rusiji, pri čemu navodi da Hrvatska ne bi trebala prenaivno zagristi tu rusku udicu, jer podrška Rusije po ovom pitanju može biti kontraproduktivna.
Ne bi u upozorenju kolumniste Večernjeg lista u kontekstu ruske podrške Čovićevoj viziji izmjena Izbornog zakona BiH, bilo ništa čudno da upravo sam Komšić već godinama ne govori isto, a svima koji prate pomenutu temu jasno je da je Komšić bio među prvim političarima u Bosni i Hercegovini koji je javno, još prije tri do četiri godine, optuživao Čovića da je “ruski igrač”, te govorio da Čovićeve zahtjeve za izmjenom Izbornog zakona BiH na međunarodnom planu podržava jedino Rusija.
Da su u Zagrebu više slušali šta o Izbornom zakonu BiH govori Komšić, a manje Čović, možda se danas kolumnisti Večernjeg lista ne bi hvatali za glavu zbog, kako navode, kontraproduktivne podrške Rusije, kao ni uz naknadnu pamet konstatovali da ono što Čović traži u pogledu izmjena Izbornog zakona ne može proći u Briselu i pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu.
(SB)
