Kultura

Rosa Parks: Majka modernog pokreta za ljudska prava

Rosa Louise McCauley Parks, afro-američka aktivistkinja za ljudska prava i krojačica koju je američki Kongres proglasio “majkom modernog Pokreta za ljudska prava”, rođena je 4. februara 1913. godine

Rosa Parks je postala poznata kada je 1. decembra 1955. godine na zahtjev vozača autobusa odbila ustupiti svoje mjesto bijelom putniku. Njeno hapšenje i nakon toga suđenje zbog građanskog neposluha rezultiralo je bojkotom autobuskog saobraćaja u Montgomeriju 
Uloga Rose Parks u američkoj istoriji dala joj je status ikone u američkoj kulturi, a njeni postupci dali su legalitet pokretu za ljudska prava širom svijeta.

Rosa Parks je rođena kao Rosa Louise McCaley u Tuskegeeu, Alabama, od oca Jamesa, stolara i majke Leone McCaleyu, učiteljice. Nakon razvoda roditelja Rosa sa majkom seli u Pine Level, Alabama, nedaleko od Montgomerija. Žive na imanju zajedno sa bakom, djedom, te Rosinim mlađim bratom Sylvestrom. Rosa Parks postaje članicom afričke medotističke episkopalne crkve, kojoj će pripadati cijeli život. Do njene jedanaeste godine majka ju je podučavala kod kuće, nakon čega se upisuje u Industrijsku školu za djevojčice u Montgomeriju. Nakon toga pohađa državni koledž u Alabami, ali je bila primorana napustiti ga kako bi skrbila o baki, a kasnije i o oboljeloj majci.

Pod zakonom Jima Crowa, crnci i bijelci na američkom Jugu bili su odvojeni skoro u svakom aspektu života, uključujući i javni prevoz. Autobuska i željeznička preduzeća nisu prevozila putnike posebno, nego su postojala tačno određena mjesta za crne, odnosno bijele putnike. Međutim, crnoj djeci Juga nije bio dostupan nikakav oblik školskog autobuskog prevoza. Parksova se sjećala odlaska u osnovnu školu u Pine Levelu, gdje su školski autobusi prevozili bijelu djecu do njihove nove škole, a crna djeca su morala pješačiti. “Mogla sam gledati autobus kako prolazi svaki dan. Ali je to za mene bio način života; nismo imali drugog izbora nego prihvatiti to kao nešto uobičajeno. Autobus je bio jedna od prvih stvari kada sam prepoznala da postoji svijet bijelaca i svijet crnaca.”

Uprkos najranijim sjećanjima vezanih uz ljubaznost bijelih stranaca navedenih u Parksovoj autobiografiji, okolnosti u kojima se nalazila nisu joj dozvoljavali da ignoriše rasizam. Kada je Ku Klux Klan marširao ulicom i prolazio ispred njene kuće, Parksova se sjeća da je njen djeda bio prislonjen na ulazna vrata s puškom. Industrijska škola u Montgomeriju, iako su je za crnu djecu osnovali bijelci sa sjevera, gorjela je dva puta.

Godine 1932. Rosa se udaje za Raymonda Parksa, brijača iz Montgomerija. Raymond je bio član skupine koja je sakupljala novac za podršku grupi crnaca koji su nepravedno bili optuženi za silovanje dvije bijele žene. Nakon udaje, Rosa je radila razne poslove, od posla kućne pomoćnice do ispomoći u bolnici. Na mužev nagovor 1933. godine dovršila je svoje srednjoškolsko obrazovanje. U to vrijeme svega je nešto manje od 7 odsto afro-amerikanaca imali srednjoškolsku diplomu. Usprkos takozvanom Jim Crowom zakonu koji je u velikoj mjeri otežavao crncima političko učestvovanje, Rosa se u svom trećem pokušaju uspjela registrtrovati za glasanje.

U decembru 1943. godine Parksova postaje aktivnom članicom Pokreta za ljudska prava, pridružujući se podružnici NAACP-a u Montgomeriju. Radila je volonterski kao sekretarica predsjednika Edgar Nixona. O svojoj poziciji, kasnije je rekla: “Bila sam jedina žena tamo, a oni su trebali sekretaricu i ja sam bila previše stidljiva da bih rekla ne”.

IKONA NAKON HAPŠENJA

Nakon njenog hapšenja Rosa postaje ikonom Pokreta za ljudska prava, ali joj to donosi dosta neugodnosti. Izgubila je posao u robnoj kući, a njen muž napušta svoj posao nakon što mu šef zabranjuje da priča o Rosi. Godine 1957. Parksovi napuštaju Montgomeri i odlaze u Virginiju, najviše zato što Rosa ne uspijeva naći posao u Montgomeriju, ali i zbog neslaganja sa Kingom i ostalim vodstvom Pokreta za ljudska prava u Montgomeriju. Zapošljava se kao domaćica u jednom crnačkom hotelu u Hamptonu. Kasnije, te iste godine, na nagovor mlađeg brata Sylverstera, bračni par zajedno s Rosinom majkom seli u Detroit, Michigen.

Rosa je radila kao krojačica sve do 1965, kada je zapošljava afro-američki kongresnik John Conyers u svojoj kancelariji u u Detroitu. Rosa na tom poslu ostaje sve do penzije 1988. godine.

Rosa Parks je u februaru 1987. godine zajedno sa Elaine Eason Steele osnovala Institut Rose i Raymonda za samozapošljavanje u znak sjećanja na Rosinog muža, koji je umro od raka 1977. godine.

Godine 1992. izlašla je njena autobiografija “Moja priča,” namijenjena mlađim čitaocima koja opisuje njen život i sve što je dovelo do odluke da svoje mjesto u autobusu ne ustupi bijelom putniku. Godine 1995. Rosa objavljuje svoje memoare “Tiha moć,” fokusiranoj na ulozi vjere u njenom životu.

Rosa Parks je živjela u Detroitu sve do smrti. Umrla je u svom stanu 24. oktobra 2005. u dobi od 92 godine.

Buka

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close