Kolumne

Osvrt na Deklaraciju političkih stranaka iz BiH o saradnji i evropskoj budućnosti

Osvrt na Deklaraciju političkih stranaka iz BiH o saradnji i evropskoj budućnosti

Denis Čarkadžić za Vijesti.ba

Radna verzija “Deklaracije političkih stranaka iz Bosne i Hercegovine o evropskoj budućnosti, identitetu, socijalno-tržišnoj privredi i pravnoj državi” koja se sastoji od deset tačaka, objavljena na portalu Vijesti.ba, a predložena od strane srpskih predstavnika na skoro održanom sastanku lidera koalicije na državnom nivou, dokument je vrijedan pažnje.

I pored preuzetih zakonskih obaveza, svojih političkih programa, te samih izbornih obećanja građanima, nakon više od dvije godine od izbora, nanovo se “iskazuje opredjeljenje da trajno, a naročito u narednih šest godina”  izmeđuostalog  “promovišu  i podstiču demokratsku komunikaciju, uzdržavanje od govora mržnje i netolerancije… otklanjaju blokade u radu institucija BiH, ne dozvoljavajući kršenje Ustava i važećih zakona od strane bilo koje institucije ili organa… beskompromisno se bore protiv terorizma i svih oblika ugrožavanja slobode i ljudskih prava… omoguće otvorenu i bezuslovnu borbu protiv kriminala i korupcije…ubrzavaju reformske procese za sticanje kandidatskog statusa BiH za pristupanje EU…” Iako su za sve pobrojano izabrani od strane građana, te im je to svakako kako zakonska, tako i politička I etička obaveza, ( što se navodi u preambuli teksta Deklaracije), treba pozdraviti ovaj dio koji je sadržan u prvih šest tačaka. Ostaje nejasno zašto planiraju biti opredjeljeniji  “ naročito u narednih šest godina”? Zašto ne, recimo, u dvije, pet ili deset?

Međutim, u tačkama 7,8 i 9, Deklaracija je konkretnija i bavi se pitanjima apelacija, referenduma te Ustavnog suda BiH.

Tačka sedam kaže: “Uzdržimo od podnošenja apelacija Ustavnom sudu BiH, a u vezi bilo kojeg pitanja kojim bi se osporavao formalno pravni položaj RS, FBiH i BiH i sva prava proistekla iz postojećeg statusa.”

U ovoj tački implicira se da bi Ustavni sud BiH u nekoj od svojih odluka mogao osporiti  formalno pravni status entiteta. Podnosioce prijedloga Deklaracije očigledno treba podsjetiti da  ustavni sudovi u svim zemljama na svijetu, pa tako i Bosni i Hercegovini, izmeđuostalog i postoje da bi štitili pomenuti formalno pravni položaj teritorijalnih jedinica na svim nivoima, a  koje ulaze o sastav date države. Dakle, nije moguće da Ustavni sud BiH donese takvu vrstu odluke, već naprotiv- on je garant nepovrijedivosti ustavnog poretka, a time i formalno pravnog položaja entiteta i Brčko distrikta, koji se, zanimljivo je, ne pominje u Deklaraciji. Njihov se formalno pravni položaj isključivo može promijeniti izmjenom Ustava BiH, u skladu sa propisanim procedurama. Za svaki drugačiji pokušaj, upravo je Ustavni sud jedan od garancija da se to ne može desiti. Stoga poziv na uzdržavanje od Ustavom BiH zagarantovanih prava na apelacije, propisanih članovima II/2 – status Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, II/3 – katalog prava, II/4 – nediskriminacija, II/5 – izbjeglice i raseljena lica, teAneksom  I na Ustav BiH – dodatni sporazumi o ljudskim pravima, ne bi trebao biti dijelom ove Deklaracije.

Dalje, u tački osam se navodi: “Uzdržimo od provođenja neposrednog izražavanja građana o pitanjima kojima se može promjeniti postojeće stanje zasnovano na Dejtonskom mirovnom sporazumu i Ustavu BiH.”

U ovoj tački, jasno je, poziva se  na “uzdržavanje” od provođenja referenduma kojim bi se “promijenilo postojeće stanje zasnovano na Dejtonskom mirovnom sporazumu i Ustavu BiH”. Na prvi pogled ne postoji ništa sporno. Međutim, obzirom da je po tom pitanju Dejtonski mirovni sporazum kao i Ustav BiH veoma jasan, Deklaracija faktički poziva političke subjekte da se “uzdrže” od činjenja krivičnog djela pokušaja promjene ustavnog poretka i samog Sporazuma na neustavan način. Jer, svaki drugi pokušaj promjene Dejtonskog sporazuma i Ustava BiH mimo propisanih zakona je krivično djelo. U to spadaju i referendumi koji se na takvu vrstu pokušaja promjena odnose. Poziv na “uzdržavanje” upućuju nam, od strane građana, izabrani predstavnici u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti, koji su od tih istih građana i zabrani i plaćeni ne da pozivaju ili ne pozivaju na “uzdržavanje”, već po samoj prirodi svoga posla, odgovornosti koji on podrazumjeva te zakonskih obaveza koje njihova radna mjesta nose, neupitno obezbjede funkcionisanje pravnog poretka kako na državnom , tako i nižim nivoima vlasti. Provođenje nelegalnog i neustavnog referenduma o danu Republike Srpske pokazalo je da je pod datim okolonostima moguće bilo provesti neustavni referendum, ali je i proces koji se vodi protiv organizatora istog dokaz da Bosna i Hercegovina ipak ima kapacitete da na pravi način odgovori na takvu vrstu pokušaja rušenja ustavno-pravnog poretka. Analizirajući tačku 8. , teško se oteti utisku da upotrebom riječi “uzdržavanje”, eventualni potpisnici ovog dokumenta ili, zakone ove zemlje ne uzimaju za ozbiljno, ili im njihovo provođenje zavisi od mogućnosti svakog od njih da se “uzdrži”.

U tački devet poziva se na pristupanje  “donošenju zakona o Ustavnom sudu BiH i stvaranju svih drugih pravno formalnih i praktičnih pretpostavki da građani BiH i njihovi politički predstavnici u potpunosti i samostalno odlučuju o razvoju i budućnosti BiH.

Tačka 9. logički je nastavak predhodne dvije tačke.  Ustavni sud BiH,  njegov sastav, način izbora sudija, procedure donošenja odluka kao njegove nadležnosti, inegralni su dio kako Ustava BiH, tako i Dejtonskog mirovnog ugovora, te su bilo kakve izmjene moguće isključivo promjenom Ustava BiH  putem propisanih procedura. Stoga nije jasno,  kako bilo kakav zakon čije se donošenje predlaže  u ovoj tački, može biti iznad Ustava zemlje.

Na kraju, poziv koji stoji u Deklaraciji na “stvaranje svih drugih pravno formalnih i praktičnih pretpostavki da građani BiH i njihovi politički predstavnici u potpunosti i samostalno odlučuju o razvoju i budućnosti BiH” ne samo da nije sporan, već je i nešto što svaki građanin i prijatelj ove zemlje želi. Dan kada će naša zemlja moći uspješno funkcionisati bez kancelarije OHR-a ali i tri člana Ustavnog suda BiH koje bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava, cilj je na kome svaki građanin Bosne i Hercegovine treba da radi. Međutim, vršiti pritisak da se do desi u trenucima do sada najveće političke krize u Bosni i Hercegovini, koja se po ocjenama mnogih relevantnih političkih subjekata kako u zemlji tako i u van nje, mogla pretočiti u nešto puno gore, blago rečeno je politički nekorektno. Ono što je ovoj zemlji u ovom momentu najpotrebnije  je vraćanje svih i svakoga u ustavno pravni poredak, te njegovo neupitno poštovanje.

Treba reći da je sam pokušaj da se predloži bilo kakva zajednička platforma oko koje bi se okupile stranke koje su članice koalicije na državnom nivou, sam po sebi vrijedan hvale. Međutim, ovakav jedan dokument teško da može biti zajednički sadržalac koji obećava pozitivne promjene koje svi iščekujemo. Naprotiv, čini se da je on samo upakovan pokušaj da se politički pritisak  za odlazak stranih sudija iz Ustavnog suda BiH pojača. Uz dužno poštovanje, podnosioci ove Deklaracije moraju razumjeti da naša zemlja, u ovom momentu, uz ovakve političke aktere ( ne sve ), jednostavno to sebi niti može, niti smije priuštiti.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu održavaju autorovo lično mišljenje ali ne nužno i stavove Portala

(Vijesti.ba)

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close