Kolumne

Martin Luther King protiv Donalda Trumpa

AUTOR: PETER KUZMIČ

Martin Luther King Jr. (MLK) je rođen prije 90 godina, 15. siječnja 1929. Amerika slavi njegov rođendan kao državni praznik svakog trećeg ponedjeljka u siječnju.

Rođen je kao Michael King Jr. u obitelji baptističkog pastora. Njegov je otac u vrijeme jedne nezaboravne posjete Njemačkoj i obilaska mjesta reformacije bio toliko impresioniran hrabrošću i vizijom začetnika pokreta koji je vratio Bibliju u središte zapadnog kršćanstva da je svoje ime promijenio u Martin dodavši mu srednje ime Luther, a isto je učinio i za svog petogodišnjeg sina, koji je odonda Martin Luther King Jr.

Martin je već u ranoj mladosti odlučio, poput svog djeda i oca, postati baptističkim propovjednikom. Od malih nogu je učio ulomke Svetoga pisma napamet, što je u velikoj mjeri oblikovalo njegov karakter i životne stavove.

Kao darovit mladić preskočio je dva razreda srednje škole, te je bez gimnazijske diplome kao petnaestogodišnjak primljen na sveučilišni studij na prestižni crnački Moorhouse College.

Sociologiju je diplomirao s devetnaest godina, te je iste godine bio ordiniran (rukopoložen) za propovjedničku službu u glasovitoj Ebenezer baptističkoj crkvi u Atlanti.

Odatle je krenuo na postdiplomski studij teologije i etike na Bostonsko sveučilište. Njegov ga mentor upoznaje s etikom nenasilnog otpora, koju je razvio i uspješno prakticirao Mahatma Gandhi, što je sudbonosno oblikovalo Kingovu filozofiju i društvenu praksu.

U Bostonu je postao aktivan član i propovjednik prominentne crkve Twelfth Baptist Church, gdje se sprijateljio s pastorom i mojim kasnijim kolegom i prijateljem Michaelom Haynesom. (Na Haynesov poziv sam osobno imao čast propovijedati za ”Kingovom propovjedaonicom”.)

Tu je upoznao i oženio Corettu Scott, tada studenticu na New England Conservatory of Music, prekrasnu i nadasve nadarenu mladu intelektualku i umjetnicu koja je snažno pridonijela njegovoj reputaciji. U obitelji su rođena dva sina i dvije kćeri.

Mladi pastor se proslavio kao organizator i lider prvog crnačkog antirasnog bojkota javnog prometa u Montgomerryju u državi Alabami. Bio je to odgovor na uhićenje Rose Park, hrabre crnkinje koja je odbila ustupiti svoje sjedalo u autobusu bijelom putniku.

Bojkot je trajao 382 dana i završio velikom pobjedom crnačkog otpora rasizmu, kada je Vrhovni sud SAD-a proglasio svaku segregaciju u javnom prometu protuustavnom.

Ta odluka je proglašena presudom stoljeća za borce za građanska prava u Sjedinjenim Državama. U vrijeme bojkota, koji nije prošao bez nasilja nad štrajkašima, MLK je bio napadnut i zatvaran više puta, a njegova kuća bombardirana, ali na sreću bez ljudskih žrtava.

Darovitom mladom propovjedniku i borcu za građansku ravnopravnost crnačke mase sve više vjeruju, te ga slijede kao svog Mojsiju koji će ih izvesti iz sužanjstva. Tridesetak puta je bio uhićen zbog građanskog neposluha. Tek mu je 28 godina kada ga Time Magazine svrstava među deset najutjecajnijih ličnosti.

Slijedila su mnoga druga američka i međunarodna priznanja i dvadesetak počasnih doktorata. Njegovi se govori uče napamet i ponavljaju poput svetopisamskih tekstova kojima su inspirirani i prožeti. Glasoviti ga Time 1963. opet stavlja na naslovnu stranicu kao čovjeka godine, a nedugo zatim s 35 godina postaje (dotad) najmlađi laureat Nobelove nagrade za mir.

Teško je reći gdje i kako bi završio njegov strelovit politički uspon da ga neprijatelji istine, slobode i ravnopravnosti nisu ubili u 39. godini života.

Martin Luther King je probudio zaspalu i prigušenu savjest svoje generacije i čitave nacije. Digao je glas i organizirao nenasilni otpor protiv društvene nepravde, rasne diskriminacije i mržnje.

Izvori nadahnuća su mu bili biblijski utemeljena kršćanska vjera, posebice Isusovo učenje u Propovijedi na gori (Evanđelje po Mateju 5 – 7), ali i spomenuti indijski duhovni i politički vođa Mahatma Gandhi.

Od oca indijske neovisnosti preuzeo je te dalje razvio i kontekstualno primijenio etički utemeljenu koncepciju građanskog neposluha i nenasilnog otpora vlasti koja je nasiljem gušila opravdane težnje potlačenih naroda i rasa za ravnopravnošću i slobodom.

I Gandhi i King su uz ogromne osobne žrtve snagom svog moralnog autoriteta i snažnom podrškom naroda koji im je vjerovao uspjeli ostvariti svoje plemenite ciljeve i snove.

Radi se o izuzetnim ljudima kod kojih su ljubav prema istini i čovjeku jače od straha od smrti i prolaznih ovozemaljskih vladara, o ljudima koji slušaju bogomdanu savjest, jer se samo Boga boje. MLK je to jednom ovako izrazio: ”Kukavičluk pita je li sigurno, konsenzus pita je li popularno, savjest pita je li ispravno”.

Savjest kao vrhovni sud i presudni kriterij javnog djelovanja odgovornih lidera i zrele ljudskosti!

Pokazali su i dokazali svijetu da su nenasilne revolucije koje ne jedu vlastitu djecu moguće, te da samo duhovno motivirane, etički utemeljene i moralno provedene društvene promjene donose trajne plodove afirmacije ljudske slobode i dostojanstva, pravednosti, ljubavi i suživota u miru.

Takve duhovne, moralne i društvene promjene i napredak, kako bi MLK rekao, ”voljene zajednice” po naravi svojih metoda i ciljeva isključuju ne samo nasilje nego i sebeljubive političare megalomanskih ambicija kao i stranačke i religiozno-sektaške manipulacije narodom.

Kinga se najviše pamti i citira po njegovom legendarnom govoru I Have a Dream, koji je održao pred nepreglednim mnoštvom od 250.000 tražitelja pravde u samom srcu Washingtona. Taj govor nenadmašne elokvencije sve ankete od onda proglašavaju najboljim govorom u američkoj povijesti; proglašen je remek-djelom retorike za sva vremena.

Amerikanci danas sve češće postavljaju pitanje što se dogodilo s Kingovim snom. Kada je Barack Obama kao prvi crnac izabran za predsjednika SAD-a, mnogi su (prerano) zaključili da je konačno ostvarena Kingova vizija.

Jedan značajni skup prigodom 90. rođendana Martina Luthera Kinga završio je dokumentom ”Poziv na savjest”, koji u uvodnoj rečenici izražava zabrinutost i tjeskobu zbog toga što se mnoga dostignuća na putu prema pravednom i ravnopravnom društvu koja smo držali sigurnim danas brišu i omalovažavaju.

Mnogi se danas pitaju kako smo mogli dopustiti da trumpizam potpuno potisne i zamijeni Kingove utopijske snove?

King se programatski borio protiv ”trostrukog zla: rasizma, ekonomskog iskorištavanja i militarizma”. Ta ista zla su Trumpovom predizbornom retorikom i predsjedničkim potezima na velika vrata vraćena u američki javni život.

Zato su Kingovi uvidi u dinamiku američkog društva i njegovi snovi o drugačijem svijetu opet postali itekako relevantni za klimu u društvu u kojem su u porastu rasna diskriminacija, izolacionizam, ksenofobija, nepravedno reguliranje radnih odnosa i poreznog sustava te ratoborna retorika praćena jezikom mržnje.

King je kao duhovnik i vizionar boljeg i pravednijeg svijeta zaključio da je u američkoj politici nešto suštinski trulo. ”Uvjeren sam da naša zemlja treba radikalnu promjenu vrijednosti … Dokle god su strojevi, kompjutori i pohlepa za profitom i vlasništvom važniji od ljudi, neće se moći pobijediti gigantski ustroj rasizma, materijalizma i militarizma.”

Trumpovom upitnom karakteru, narcisoidnoj samopravednosti i ksenofobnoj retorici treba kontinuirano i snažno suprotstaviti Kingovu etički definiranu viziju svijeta utemeljenog na ekonomskoj, društvenoj, političkoj i rasnoj pravdi i afirmaciji dostojanstva i slobode svakog pojedinca i svih naroda.

autograf.hr

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close