Deklaracija Drugog zasjedanja Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije

Midhat Hajdarević 2013-11-29

Na Drugom zasjedanju AVNOJ-a 29. i 30. novembra 1943. u Jajcu donesena je odluka o obrazovanju Nacionalnog komiteta oslobođenja Jugoslavije, s funkcijama privremene vlade. Odobren je nacrt ustava o uređenju buduće Jugoslavije na federativnoj i demokratskoj osnovi, uz priznavanje prava svim njenim narodima. Tako je rođena nova jugoslavenska država. Zasjedanju AVNOJ-a prisustvovala su 142 delegata. Odlučeno je da će o uređenju buduće države odlučiti njeni narodi nakon rata.

Deklaracija Drugog zasjedanja Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije

29. novembar 1943.

U toku dvije i po godine neprekidne narodno oslobodilačke borbe protiv okupatora i njegovih pomagača, narodi Jugoslavije postigli su krupne i odlučujuće uspjehe kako u unutrašnje-političkom tako i u vanjsko-političkom pogledu. Poslije svakog neprijateljskog pokušaja da razbije našu Narodno-oslobodilačku vojsku, naša se vojna sila povećavala unutrašnje učvršćivala i vojnički stručno podizala. Što se neprijatelj više trudio da uguši oslobodilački pokret naših naroda, to su se čvršće narodne mase zbijale u tom pokretu oko Vrhovnog štaba i proslavljenog narodnog vođe druga Tita, oko Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije i oko nacijonalnih političkih pretstavništava pojedinih naroda Jugoslavije. Stalno se povećavao naš oslobođeni teritorij, rasle su naše materijalne rezerve i povećavali opskrbni izvori za našu Narodno-oslobodilačku vojsku i stanovništvo. Uporedo s tim razvijali su se organi narodne vlasti i razni privredni i upravni organi u službi te vlasti.

Priznanje krupnih uspjeha naše narodno-oslobodilačke borbe u inozemstvu s jedne strane, a s druge strane potpuno razotkrivanje izdajničke uloge izbjegličke jugoslovenske »vlade« postavili su pred rukovodeće organe našeg narodno-oslobodilačkog pokreta potpuno nove zadatke. Nastala je potreba da se svi ti uspjesi sistematski učvrste i iskoriste za dalje uspješno vođenje naše narodno-oslobodilačke borbe.

U vezi s tim činjenicama Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije, na svom Drugom zasjedanju održanom 29. studena 1943 godine.

KONSTATIRA:

1. Dvije i po godine naše narodno-oslobodilačke borbe dokazale su čitavom svijetu, da su narodne mase Jugoslavije odlučno i čvrsto krenule putem udruženog otpora protiv okupatora, putem kojim je našim narodima pokazala Komunistička partija Jugoslavije kojim su zajedno s njom išle sve istinski rodoljubive snage i političke grupe naših naroda. Ogromna Većina narodnih masa Jugoslavije svrstala se u narodno-oslobodilačke redove i aktivno poduprla svoju Narodno-oslobodilačku vojsku. Zajedno s tim masama aktivno su učestvovali u narodnooslobodilačkom pokretu i njegovim organima svi rodoljubivi pošteni funkcijoneri iz svih političkih partija i grupa i domoljubivih organizacija. Sve to podjednako vrijedi za sve narode Jugoslavije. Svojom aktivnošću u narodno-oslobodilačkom pokretu narodne su mase Jugoslavije otvoreno i glasno izrazile svoj protest protiv izdajnika reakcionara i špekulanata u zemlji i inozemstvu koji su se nasiljem i prijevarom držali na vlasti u staroj Jugoslaviji, pa sada ponovo pokušavaju — opirući se na najreakcionarnije krugove — da se dočepaju vlasti pomoću izdaje, prijevare i špekulacije. Ali svi ti pokušaji ne mogu sakriti činjenicu, da je u toku narodno-oslobodilačke borbe stvoren potpuno nov odnos političkih snaga u našoj zemlji, te da mora također i u njezinoj upravi i u državnom vodstvu taj odnos novih snaga biti na prikladan način izražen.

2. Jedan od najvažnijih izvora snage naše narodno-oslobodilačke borbe jeste činjenica, da su jedinstveni narodno-oslobodilački pokret naroda Jugoslavije i njegova narodno-oslobodilačka vojska izrasli iz oslobodilačkih pokreta svih naših naroda. Narodima Jugoslavije za njihovu borbu protiv okupatora nisu bili potrebni prethodni sporazumi o ravnopravnosti itd. Oni su se latili oružja, počeli oslobađati svoju zemlju i time sebi ne samo stekli, nego i osigurali pravo na samo određenje uključujući pravo na otcepljenje ili ujedinjene drugim narodima. Sve snage koje učestvuju u narodno-oslobodilačkom pokretu od prvog dana priznaju našim narodima sva ta prava. I baš zbog toga, narodi Jugoslavije još su se tešnje povezali u zajedničkoj borbi. Kroz dvije i po godine herojske borbe protiv okupatora i njihovih pomagača u narodnim masama Jugoslavije skršeni su ostaci velikosrpske hegemonističke politike, razbijeni su pokušaji da se u naše narode ubaci međusobna mržnja i nesloga, a istovremeno su poraženi i ostaci reakcionarnog separatizma. Time su stvoreni ne samo materijalni i općepolitički, nego i svi moralni uvjeti za stvaranje buduće bratske, demokratske, federativne zajednice naših naroda, nove Jugoslavije, izgrađene na ravnopravnosti njezinih naroda. I zbog toga, upravo danas, kada stoje pred konačnim istjerivanjem okupatora iz svoje zemlje, narodi Jugoslavije opravdano zahtijevaju da se uspostavi takvo državno vodstvo koje će i po svom sastavu i po svom programu biti jemstvo da će svim narodima Jugoslavije u federalnoj Jugoslaviji biti stvarno osigurana istinska ravnopravnost.

3. Uspjesi naše narodno-oslobodilačke borbe pronijeli su slavu naših naroda u čitavom svijetu, razbili su razne snedodžbe koje su posijali neprijatelji naših naroda i snažno učvrstili među narodne političke pozicije Jugoslavije i njezinih, naroda. Veliki udio naših naroda u općoj borbi protiv fašističkih osvajača danas je već priznat od svih snaga antihitlerovskog bloka. Ali to nije dovoljno. Narodi Jugoslavije s pravom traže od saveznika i svih svojih prijatelja da bude priznata ne samo njihova borba protiv okupatora nego i njihova slobodna demokratska volja. Narodi Jugoslavije s pravom traže da bude ukinuta potpora koja se u inozemstvu donekle još daje izdajničkoj, izbegličkoj jugoslovenskoj »vladi« i kliki oko nje. U isto vrijeme narodi Jugoslavije s pravom zahtijevaju da organi njihove narodne vlasti, iznikli iz dosadašnje borbe, budu u inozemstvu priznati i poštovani.

4. Dok su narodi Jugoslavije dvije i po godine svojom krvlju natapali tlo, svoje domovine, da bi je, oslobodili od mrskih osvajača, reakcionarna izbeglička klika u inozemstvu, koja se naziva »jugoslovenskom vladom«, uradila je sve što je mogla da bi istrgla oružje iz ruku) naših naroda. Lažima i klevetama zavaravala je inozemstvo, pokušavala da sakrije pravu volju naroda Jugoslavije, pokušavala sprečiti svaku pomoć slobodoljubivih zemalja našim narodima. Lažima i klevetama pokušavala je skrenuti naše narode s puta borbenog jedinstva, bratske saradnje i sloge, s puta stvaranja nove, bratske njihove zajednice. Pomoću svojih agenata, a u prvom redu Draže Mihajlovića, ta je vlada sistematski organizirala bratoubilački rat u svim zemljama Jugoslavije u isto vrijeme, dok je klevetnički za to bacala odgovornost na Narodno-oslobodilački pokret. Ona nosi svu odgovornost za pokolje i zločine koje su vršile i još vrše četničke bande, koje službeno nose ime »Jugoslovenska vojska i otadžbina«. U isto vrijeme je radila na tome, da zavadi narode Jugoslavije, da ih nahuška na međusobno klanje. U tom izdajničkom poslu takozvana vojska te »vlade« — četnici Mihajlovića — na život i smrt se povezala s okupatorima i postala najjače uporište fašističkih osvajača u borbi protiv naših naroda. Ta »vlada« bila je u procesu stalnog raspadanja. U sadašnjem njezinom sastavu ostali su najzagrižljiviji velikosrpski elementi, na čelu s Dražom Mihajlovićem i Petrom Živkovićem, i ako on formalno nije član vlade. To je vlada otvorenog bratoubilačkog rata i šovinističkog terora, vlada službe fašističkim okupatorima, vlada izrazito antidemokratska, koja svijesno radi na razbijanju i cijepanju Jugoslavije. Zbog toga narodi Jugoslavije s pravom postavljaju zahtijev da se takvoj jugoslovenskoj »vladi« u inostranstvu i formalno oduzme pravo da ih pretstavlja.

5. Uporedo s vladom nosi odgovornost za izdajničku politiku, uperenu protiv osnovnih interesa naroda Jugoslavije, i reakcionarna protivnarodna monarhistička klika. U ime kralja Petra i monarhije, velikosrpske i druge reakcionarne (klike organizirale su i vršile najpodlije zločine protiv vlastitih naroda. Kralj Petar je kroz dvije i po godine zalagao sav svoj avtoritet da bi podupro izdajnički zločinački rad izdajnika. Desio se jedinstveni primer izdajstva u historiji: kralj je Vrhovni komandant izdajničkih četničkih bandi Draže Mihajlovića, koje su sastavni deo okupatorske vojske s kojom se naši narodi biju na život i smrt. Pošto su propali svi protunarodni pothvati reakcionarnih izdajničkih elemenata, kralj i monarhija ostali su poslednje utočište, centar svih protunarodnih snaga. Pod zastavom kralja i monarhije vrše se najgnusnija izdajstva i najstrašniji zločini protiv naših naroda. Potrebno je, prema tome, što narodi Jugoslavije traže, da se i u pogledu kralja i monarhije preduzmu mjere koje odgovaraju njihovu odnosu prema narodno-oslobodilačkoj borbi.

II.

Antifašističko Vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije, u ime svih naroda Jugoslavije, koje ono pretstavlja (kao njihovo vrhovno zakonodavno pretstavničko tijelo, izražava tople osjećaje prijateljstva, koje narodi Jugoslavije gaje prema narodima Saveza Sovjetskih Socijalističkih republika, Velike Britanije i Sjedinjenih Američkih Država, kao i osjećaji divljenja i priznanja za herojsku borbu i slavne pobjede Crvene armije na Istočnom bojištu i savezničkih suhozemnih, pomorskih i zrakoplovnih snaga nad fašističkim osvajačima.

Narodi Jugoslavije cijene sve znakove koji pokazuju da se u savezničkim zemljama danas sve pravilnije ocjenjuje borba koju naši narodi vode dvije i po godine i uloga koja joj pripada u zajedničkoj borbi slobodoljubivih naroda protiv fašističke kuge.

Narodi Jugoslavije prihvatili su sa zahvalnošću prvu pomoć u ratnom materijalu, opremi i hrani, koja im je ukazana od strane Saveznika. Oni s radošću pozdravljaju uspostavljanje direktnih veza između Glavnog štaba savezničkih oružanih snaga Srednjeg Istoka i Vrhovnog štaba narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije koje su omogućile početak bratske vojničke saradnje između snaga Narodno-oslobodilačke vojske i savezničkih oružanih snaga.

Narodi Jugoslavije s radošću prihvaćaju i pozdravljaju odluke Moskovske konferencije pretstavnika vlada SSSR, Velike Britanije i SAD, koje svima narodima osiguravaju, pravo da sami po slobodno izraženoj volji riješe pitanje svog unutrašnjeg državnog uređenja. Te su odluke od najveće važnosti i za narode Jugoslavije, koji su svojom upornom oslobodilačkom borbom pokazali svoju volju i spremnost, da svoju zajedničku domovinu sami izgrade na novim temeljima istinske demokracije i ravnopravnosti naroda.

Narodi će Jugoslavije produžiti i još više pojačati svoju borbu za konačnu punu pobjedu nad fašističkim osvajačima i odgovorit će svojoj dužnosti, koju osjećaju prema zajedničkoj stvari za koju se bore svi slobodoljubivi narodi svijeta. Zato oni očekuju da će njihovi napori i pogledi, koji oni svojom borbom i žrtvama daju toj zajedničkoj stvari, biti do kraja pravilno cijenjeni, te da će savezničke vlade u interesu zajedničke stvari svojim daljnjim odlukama olakšati narodima Jugoslavije da do kraja ispune veliku dužnost koju su na sebe dragovoljno preuzeli.

III>

Obzirom na sve te činjenice, Antifašističko Vijeće Narodnog Oslobođenja Jugoslavije, kao najviše i jedino pravo pretstavništvo volje svih naroda Jugoslavije,

ODLUČUJE:

1: da se Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije konstituira u vrhovno zakonodavno i izvršno tijelo Jugoslavije, kao vrhovni pretstavnik suvereniteta naroda i države Jugoslavije kao cjeline i da se uspostavi Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije NKOJ kao organ sa svim obilježima narodne vlade, preko kojega će Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije ostvarivati svoju izvršnu funkciju;

2. da se izdajničkoj, jugoslovenskoj izbjegličkoj »vladi« oduzmu sva prava zakonite vlade Jugoslavije, a napose da pretstavlja narod Jugoslavije ma gdje i ma pred kim;

3. da se pregledaju svi međunarodni ugovori i obaveze koje su u inozemstvu u ime Jugoslavije sklopile izbjegličke »vlade«, a u cilju njihova poništenja ili ponovnog sklapanja odnosno odobrenja i da se ne priznaju međunarodni ugovori i obaveze koje bi u buduće u inostranstvu eventualno sklopila izbjeglička takozvana »vlada«;

4. da se Jugoslavija izgradi na demokratskom federativnom principu kao državna zajednica ravnopravnih naroda;

5. da se svi ti zaključci formuliraju u posebnim odlukama AVNOJ-a.

dne 29. studena 1943
u Jajcu

Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije