Kultura

Flamanska lirika

Antwerpen

O FLAMANSKOJ LIRICI

Iz zbirke Flamanska lirika:

Prevod sa njemačkog jezika: MarkoRaguž

Dio jedne mnogostruko umnožene ljepote posjeduje Flandrija: Smirisom ribe u ustima obrušava se vjetar sa mora na ulice Antwerpena, jedanslobodan Vjetar, koji želi najradije sve strane istovremeno obletiti, on seobrušava kroz tišinu koja diše u Bruggesu, kroz monaške gradove Sjevera, krozravnu zemlju, koja se proteže vječno. A potom Nebo iznad Flandrije! Potresa se,drhti od Svjetlosti. Staklo iznad jutarnje svježine na ulicama – i vrelo,nemirno srce Ravnica, tamna umotana Čežnja: „Hebben olla vogala nestus hagunnanHinase hic anda thu“ glasi najstarija od svih flamanskih pjesama. „Sve ptice supočele, Gnjezda da savijaju, samo ne Ti, samo ne Ja! Duh Flandrije, od igre iprotu-igre snaga puna promjena je rođena, stvorio je jednu umjetnost, u kojemMitsko i Animalno prepuno Prirodnosti postaju jedno.

Paul Wimmer  

Antwerpen

Jan van Nijlen

NAPREDAK (FORTSCHRITT)

Gdje je ona kuća, o kojoj takočesto maštam,

gdje je dugi, uski, hladni hodnik

sa svim tim debelim vrećama

ispunjenim sa djetelinom, sa travomi sjemenkama mrkve,

sa prašnjavim mekinjama inarandžastim kukuruzom,

gdje sam ja svoju dječiju rukuzavlačio.

Gdje je nestao miris, aroma kupusa

iz davno izgubljene, nikadzaboravljene kuće,

gdje je bijeli papagaj,

koji je iz kaveza brzo i spretnoodletio,

i kupci koji se muče, kada bidolazili po cvijeće?

Gdje je tamni dućan, gdje je vrt,

tako bogat grmljem, voćem icvijećem, gdje je staklenik

sa Orhidejama i Gloksinijama,

sa Arumom, Kamelijama i paprati,

sa ušima cvijeća i kosom Venere?

Gdje je sumorna, tajna komora

sa svojim punjenim pticama izmijama?

Gdje je jedan predivni Svijet

sa piskavim papigama, i sa Fazanima

i grlicama, patuljastim kokoškamaiz Konga?

Gdje su cvrkutave ševe, gdje sumajmunčići

koji skriveni vrište i škrguću?

Šta se dogodilo sa tim Rajem?

Deset, dvadeset, trideset, gotovočetrdeset godina

sanjao sam ja o tom izgubljenomcarstvu.

A sada, slučaj me je doveo ponovo utaj kraj,

i ja sam sanjani zamak iz mojeFantazije

morao vidjeti kao skladište za biciklai veš mašine.

POVODOM DANTEOVOG „INFERNA“

U ovom vremenu RED nije takonedvosmileno jasan, Dante,

kao u tvojim florentinskim paklenimrupama.

Vladari carstva svijeta sabožanskom spoljašnošću su tamo gore…

(ti sam držiš da je ovo, ništa do,jedan Mačak u Vreći ).

U današnje vrijeme djeca setime  poigravaju u školi

kao sa zbunjenim guskamaizgubljenim u maglama povijesti.

U ovom su vremenu uloge trabanta i

izdajnika varljive,

svako njeguje osjetljivost za  svoju vlastitu bol i svako

prijeti, olako, sa hladnoćom ikomocijom groba.

I to moraš znati, Dante, jedan grobdanas je samo sjenka

preko puta kojim idu točkovi.

U našem vremenu, vođo i prijatelju,kao i u tvom,

nalazi čovjek u duhovnonajsiromašnijim regionima

boleštine, osvetu i patnju.

Sami ljudi ne nose više imena,

nego livreje (ogrtače).

Premda o finoći govore, oni njihovežene

žurno razbacuju kao čavle pozemlji.

Ostaje pribor za rad, materijal(upotrebljiv i rastrojen).

Učitelju, pogledaj njihove jazbine!Oni ne prepoznaju

šta u zemlji tvojih očeva krivičnisudija govori:

„Od svoje vlastite kuće smonapravili mučilište“.

Achilles Mussche

SJAJ HELASA (DER GLANZ VON HELLAS)

Mome sinu

Šta bi sa nama bilo bez vas, stariGrci,

kako bi siromašan bio svijet uhladnoj Tmini,

ne plešu li vaši mladi Bogovi

u sivilu jutra, u zlatnim sandalama

uz zvonki zvuk Cimbala,

u sjajnom zračenju svoje čistenagosti?

Zar nije jedan od Vas grešno

vatru raspirio u jednom ružinomsjaju,

zar taj nije pobjegao u avanturu,

usamljena ptica, u azurnomplavetnilu,

ko je snu dao krila,

i koje je pjevao pjesmu heroja,

ako niste Vi, mala, nezaboravnaGrčka?

Ah, iznad Helasa leži tuga i sjena,

sve do svjetlucavih plaža Atene

čudni bol se ugnjezdio u ljude,

ispunio je pametno sinove Kraljeva

i usamljene jecajuće Princeze

prijetećim, teškim, tamnimProkletstvom

i ulio je u njih zagonetnu jezuOkrutnosti.

Poslušaj još: tamo stišće Bog Panpastirsku Flautu

pijani tonovi u njegovim ustima,

Apolon povlači zategnute žice

vesele se njegove zlatne strofe,

i jedan buljuk nasmijanih Nimfi

izlazi iz niskoga Grmlja,

visoko iznad suncem ozračenihterasa u brdima

širi se zvuk lire, leluja se ples

Hora Muza, čije muziciranje

tek je jedan radosni hvalospjev.

Rosa od perli i kristala

protkiva vazduh, i pokriva čisteStupove,

i drhturi svjetlucavo iznad mora ivina,

i prekriva uzvišene mermerne slikeBogova.

Da, sam u tužnom plesu za mrtve,

dobija Tama jedan blagi Sjaj,

Sjaj Helasa u azurnoj vodi.

A mi, jedan mračni naraštaj, mikoji smo kasnije rođeni,

mi se ne možemo Helasa dovoljnonagledati,

i njegovih neizbrisivih dubokihtragova.

Čovjek je tada postigaoNeusporedivo.

Mi lutamo, još otada, u zlatnomoblaku

puni bezimene nostalgije krozVrijeme,

odavno uništeni, prazni i pusti.

Samo jednu čežnju nosimo mi, zasvjetlosnim konjima samo,

koje bi jedan narod jahao premaPartenonu. 

Iz zbirke Flamanska lirika:

Prevod sa njemačkog jezika: MarkoRaguž

Antwerpen

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close