Fikret Mehović: Da li će se ponoviti februar 2014. i dolazi li bosansko proljeće?
Dok političke elite u Bosni i Hercegovini raspravljaju o partijskim interesima i sebičnim projektima, obični građani Bosne i Hercegovine plaćaju cijenu nesposobnosti i neodgovornosti, a sada i kroz ugroženi bezvizni režim koji im omogućava kontakt sa Evropom.
Slovenski ministar unutrašnjih poslova ozbiljno je upozorio da se bezvizni dolazak u Bosnu i Hercegovinu „u velikoj mjeri zloupotrebljava“. Godinama je građanima Bosne i Hercegovine ova privilegija omogućavala slobodno kretanje, putovanja, studiranje i rad u inostranstvu bez komplikovanih viza, tekovinu koju su građani dugo čekali i koju su platili kroz strpljenje i pregovore. Umjesto da je zaštite i unaprijede, domaće vlasti su je kompromitovale svojim neadekvatnim upravljanjem, nesposobnošću i permanentnom političkom apatijom. Dok susjedne zemlje koriste viznu liberalizaciju da ojačaju mobilnost i privredu, Bosna i Hercegovina rizikuje gubitak povjerenja međunarodnih partnera, a time i same tekovine bezviznog režima.
Bezvizni režim nije samo praktičnost. On je životna potreba za obične ljude: male poljoprivrednike, studente, sezonske radnike i privrednike, koji svakodnevno oslanjaju na ovu mogućnost. Njegova erozija direktno pogađa građane, dok političke elite šute ili traže krivce u „zloupotrebama“ umjesto da preuzmu odgovornost i osiguraju efikasnu kontrolu. Svaki dan nečinjenja znači da se privilegija koja građanima olakšava život i vezuje ih za Evropu dovodi u pitanje, a posljedice mogu biti i socijalne i političke prirode. Sve bliže scenariju februara 2014. i mogućem „bosanskom proljeću“.
Pored proceduralnih propusta, ne može se zanemariti ni fascinacija dijela domaćeg političkog rukovodstva Turskom i Rusijom, što ima svoju logiku u kontekstu međunarodnih autoritarnih mreža jer diktatori i autokratski lideri često pronalaze zajednički interes i simpatije među sobom.Kome su draži Turska i Rusija od svoje zemlje neka idu njima. Ljubav jednog dijela bošnjačkog i bosansko-srpskog establišmenta prema ovim vanjskim silama često prerasta u ignorisanje vlastitih odgovornosti. Možda čak i skriva lojalnosti i interese koje nisu u funkciji građana, već stranih geopolitičkih projekata, što dodatno ugrožava bezvizni režim i strateški interes države. Vanjski partneri nisu tu da štite običnog čovjeka u Bosni i Hercegovini, već da promovišu vlastite projekte i interese, dok građani snose posljedice loše upravljane politike.
Ako se bezvizni režim suspendira zbog neefikasnosti vlasti, političkog oportunizma i slabih institucija, obični građani će biti ti koji plaćaju najveću cijenu. Ono što se desilo u februaru 2014., masovni protesti, paljenje institucija i socijalni bunt, u poređenju s ovim moglo bi izgledati kao sitnica. Bezvizni režimje građanima Bosne i Hercegovine jedina stabilna i stvarna tekovina od rata do danas. Njegovo urušavanje ne bi bio samo simbolički udar, već praktična katastrofa. Ovo je trenutak kada vlasti moraju preuzeti odgovornost.
Mi smo sada na Rubikonu, tački iz koje nema povratka. Svako kašnjenje u zaštiti bezviznog režima, svaka neodgovorna odluka i svaka politička inertnost nije samo greška već to je direktno pozivanje na još veći društveni i politički bunt. Ako vlasti ne preuzmu odgovornost odmah, zemlja riskira eksplozivni talas nezadovoljstva, socijalne nemire i destabilizaciju, koji bi nadmašili sve što smo dosad vidjeli u historiji države. Ovo nije više upozorenje, ovo je jako alarmantno zvono za buđenje, trenutak kada građani i institucije moraju osjetiti punu težinu posljedica svojih odluka i promašaja.
„Mirni ljudi, kada prestanu da trpe nepravdu, postaju najjača sila protiv tiranije.“ – Mahatma Gandhi.
Fikret Mehović
magazinplus.eu
