Fatmir Alispahić: Ministar četničke sigurnosti
Fahrudin Radončić je, kao ministar sigurnosti, savršeni velikosrpski proizvod, jer s jedne strane, ne vidi četništvo kojeg ima, a s druge strane, izmišlja tzv. terorizam u Bošnjaka, kojeg niti je bilo, niti ga ima.
Piše: Fatmir Alispahić – SAFF
Početkom marta izvršeno je postrojavanje paravojnih četničkih jedinica u selu Ražljevo pored Brčkog. Na smotru su došli i četnici iz Srbije. Razlog velikog četničkog okupljanja u Ražljevu je navodna opasnost koja Srbima u Brčkom prijeti od tzv. vehabija iz Gornje Maoče. Sjećamo se da je na tom obrascu navodne ugroženosti Srba od „džihad-ratnika“ započela genocidna agresija na bošnjački narod. Kao i 1992., tako i 2013., pojavljuju se četničke jedinice da spašavaju Srbe ni od čega. Ali, te paralele nisu predmet našeg interesovanja…
Naše pitanje je sljedeće: Kako je moguće da se negdje u Bosni i Hercegovini okuplja jedna paravojna formacija, a da se vijest o tome po prvi put pojavljuje u ovome tekstu? U normalnoj bi državi ministar sigurnosti bio smijenjen ili bi iz moralnih razloga podnio ostavku! Kako objasniti da svo Brčko bruji o okupljanju četnika u Ražljevu, a da se sigurnosne strukture prave da ne znaju za taj događaj? Dejtonski mediji sjete se istraživačkog novinarstva samo kad treba izmišljati tzv. islamske teroriste. Samo jedan odgovor može objasniti tu šutnju policije i medija u vezi četničkog postrojavanja u Ražljevu: četništvo je pod zaštitom dejtonske države, odnosno, Ministarstva sigurnosti. A ako to nije tačno, onda očekujemo od ministra sigurnosti Fahrudina Radončića da javnosti objasni da li je normalno da se postrojava jedna paravojna formacija a da sigurnosne agencije na to ne reagiraju? Ne znači li to da su Sipa, Osa i druge formacije koje, navodno, štite pravni poredak, u direktnoj službi četničkih akcija? Ako to nije tačno, onda treba očekivati smjene najodgovornijih ljudi, koji su dozvolili, i prikrili, djelovanje četničke paravojske. A na vrhu piramide odgovornosti upravo je Fahrudin Radončić, koji bi momentalno trebao napustiti fotelju ministra sigurnosti, jer je ili nesposoban, ili korumpiran, pa ne umije ili ne smije djelovati kako bi spriječio aktivnosti ove paravojne formacije. To se neće dogoditi, jer je Radončić i prije imao povoda da se oglasi u povodu djelovanja četničkih jedinica, pa nije. Konkretno, nedavno je u Dobrunskoj rijeci kod Višegrada, a prethodno je u Bosanskoj Gradišci i Bosanskom Novom bilo postrojavanje četnika, ali ni jedna sigurnosna instanca u BiH nije reagirala. Kao što vidimo, četnici se u kratkom razmaku postrojvaju u nekoliko krajeva Republike Srpske, uz svoju himnu „Sprem'te se, sprem'te četnici!“, kao da se uistinu spremaju za nova klanja. Sudeći po proračunatoj šutnji ministra sigurnosti Radončića, mi bismo postrojavanje četničke pravojske trebali prihvatiti kao normalnu pojavu. Pošto je genocid nad Bošnjacima, i u Srebrenici, i drugdje, proizišao iz četničke ideologije, normalan čovjek se ne može miriti sa odomaćivanjem četništva u našoj državi. Tim prije što se Radončićeva tolerancija četništva odvija naporedo sa Radončićevim izmišljanjem tzv. terorizma pod komandom prvog predsjednika BiH Alije Izetbegovića. Upravo zato Fahrudin Radončić, kao lider SBB i ministar sigurnosti dejtonske države, dobija konture savršenog velikosrpskog proizvoda, jer s jedne strane ne vidi četništvo, kojeg ima, a izmišlja tzv. terorizam u Bošnjaka, kojeg niti je bilo, niti ga ima.
Otirači za četničke cipele
Nedavno je Abdulah Sidran izjavio da bi volio napisati roman o Emiru Kusturici, valjda kako bi razgrtao tajnu Emirove samomržnje. U tom pogledu je zanimljiv i Fikret Abdić Babo, jer je njegov faraonski ego nadrastao poštovanje prema Bosni i Bošnjacima. Od obojice izdajnika, meni je zanimljiviji fenomen Fahrudina Radončića. Kod Kustirice i kod Fikreta Abdića nema mimikrije, oni ne kriju to što jesu. Radončić se, pak, prikazuje kao neko ko drži do bošnjačkih vrijednosti. …On donira novac za izgradnju zgrade Rijaseta, mada je to bilo šibicarsko kupovanje bošnjačke naklonosti, jer da se radilo o iskrenosti – ne bi lijeva znala da je desna dala. Njegova novina objavljuje tekstove o bošnjačkim velikanima, događajima, datumima, a istovremeno ponavlja da je „Pogorelica“ bila teroristički kamp, bez obzira na oslobađajuću i konačnu Presudu Vrhovnog suda, i istovremeno izmišlja tzv. terorizam među bosanskim braniteljima. Savez za bolju budućnost i njegov utemeljitelj predstavljali su sebe kao alternativu svemu što su Bošnjaci dosad birali. Mnogi Bošnjaci, naročito izvan Sarajeva, gdje manje znaju Radončićevu genezu, skloni su bili povjerovati kako je lider SBB-a velika šansa za narod željan poštenja i promjena. Da je sjedio, i jordamio, da je šutio, ili bacao fraze, da ništa nije radio, bolje bi prošao. To što je od sebe napravio Radončić, ravno je mogućnosti da se sa gol-crte ne postigne gol. Zato je Radončićeva politička propast apsolutni fenomen…
