Moć američkog dolara zavisi od njegove upotrebe kao globalne valute. To je potpomognuto snagom američke ekonomije. Evo nekoliko razloga koji dolar čine tako snažnim. Oni objašnjavaju zašto ga nijedna druga valuta neće brzo zamijeniti.
1944: Dolar je proglašen globalnom valutom
Nakon Drugog svjetskog rata razvijene svjetske zemlje napravile su plan u Bretton Woodsu u Nju Hempširu. Fiksirali su kurs razmjene za sve strane valute prema američkom dolaru. Sporazum iz Bretton Woodsa obećao je da će Sjedinjene Države nadoknaditi bilo koji dolar za njegovu vrijednost u zlatu.
1970-te: Dollar zamjenjuje zlatni standard
Početkom 1970-ih, zemlje su počele da traže zlato za svoje dolare kako bi suzbile inflaciju. Umjesto da dozvoli investitorima da iscrpe Fort Knox i sve njegove zlatne rezerve, predsjednik Nixon „odvezao“ je dolar od zlata. Do tada je dolar već postao dominantna svjetska rezervna valuta.
U suštini, dolar je u ovom trenutku zamijenio zlatni standard. Većina globalnih ugovora, posebno onih za naftu, denominirana je u dolarima – i tako stvari stoje i u 2019. Mnoge velike ekonomije, poput Kine, Hong Konga, Malezije i Singapura, svoju valutu vežu za dolar. Kad dolar oslabi, tako oslabi i zarada njihovih izvoznika. Ove zemlje, također, drže velike depozite američkih državnih obveznica. Teoretski, mogli bi prodati svoje udjele i prouzrokovati kolaps dolara. Međutim, s izvozom koji je vezan za snagu dolara, to im nije baš u interesu.
Dolar se oporavio od prethodnih padova
Dolar je opao tokom 1970-ih, ranih 80-ih, i od 1991. do 1993. Tokom ovih padova, bilo je i predviđanja kolapsa dolara. Mnoge su zemlje razmatrale oslobađanje svojih valuta od dolara, ali bez zamjenske globalne valute za dolar, države su ipak odustale od toga, kolaps se nije dogodio.
Zašto euro neće uskoro zamijeniti dolar kao globalnu valutu
2007. godine bivši predsjednik Federalnih rezervi Alan Greenspan rekao je da bi euro mogao da zamijeni dolar kao svjetsku valutu. Na kraju 2006. godine 25% svih deviznih rezervi centralnih banaka bilo je u eurima, u poređenju sa 66% u dolarima. Pored toga, 39% prekograničnih transakcija vrši se u eurima, u poređenju sa 43% u dolarima. U mnogim dijelovima svijeta euro zamjenjuje dolar. Snaga eura vezana je za snagu Evropske unije, koja je jedna od najvećih svjetskih ekonomija u 2019. godini.
Međutim, čak i ako je euru suđeno da zamijeni dolar, to bi se dešavalo postepeno. Ne bi prouzrokovao kolaps dolara – opet, kolaps dolara nije ni u čijem interesu. Kolaps dolara uništio bi cjelokupnu globalnu ekonomiju. Također, Sjedinjene Države su najveći kupac na svijetu. Zemlje koje bi mogle prouzrokovati kolaps dolara su iste koje trebaju Amerikance da kupuju njihove proizvode. Kao rezultat, oni nemaju interesa da se okrenu od dolara.
Drugi razlog zbog kojeg bi se prelazak na euro dogodio postepeno – ako se uopće dogodi – je zbog krize eurozone koja je trajala otprilike između 2009. i 2012. To je primoralo EU da shvati da mora postati fiskalna i upravna unija ako želi da održi svoju monetarnu uniju. Opseg i ozbiljnost krize istakli su ključne strateške razlike između lidera zemalja članica. Na primjer, njemačka kancelarka Angela Merkel željela je da uvede mjere štednje kako bi se dug obuzdao, dok je predsjednik Francuske Emmanuel Macron želio da finansira stimulativne programe stvaranjem programa obveznica za ekonomski blok. Dok su trajale rasprave, historijska relevantnost Drugog svjetskog rata i pokušaja Njemačke da dominira kontinentom teško su pali vođama i građanima.
Snaga američkog dolara: Posljednji primjer
Dolarski indeks prati vrijednost dolara. Povećao se za 25% između 2014. i 2016. Zašto? Prvo, u junu 2014. godine, Evropska centralna banka rekla je da će razmotriti kvantitativno olakšavanje kako bi se EU izvukla iz deflacije i spirale sporog rasta. Trgovci devizama zabrinuti da će to smanjiti vrijednost eura počeli su da prelaze na dolare.
Samo mjesec dana kasnije, u Sjedinjenim Državama, Federalne rezerve su najavile da će okončati svoj program kvantitativnog ublažavanja u oktobru. To je ukazalo na povjerenje centralne banke u američku ekonomiju. Raspored sastanaka FOMC-a opisuje postupke Feda u pogledu stope federalnih sredstava i ostalih monetarnih politika tokom godina.
Također, u julu 2014. godine, Biro za ekonomsku analizu saopćio je da je rast bruto domaćeg proizvoda Sjedinjenih Država u drugom tromesečju bio zapanjujućih 4%, od aprila do juna. To se zasnivalo na sveobuhvatnom rastu. Bila je to dobrodošla promjena u poređenju sa padom od 2,1% u prvom tromjesečju. Tromjesečni rast američke ekonomije odražava se u trenutnim nacionalnim statistikama o BDP-u.
U oktobru 2014. godine Saudijska Arabija najavila je da neće podržati cijenu nafte od 70 dolara za barel ograničavajući snabdijevanje, preokrenuvši prethodna stajališta. Glavni razlog bio je snaga dolara. Ugovori o cijeni nafte su u dolarima. Jači dolar značio je da prihodi od nafte vrijede više. To je pružilo bijeg u sigurnost ka američkim obveznicama i dolaru. Vrijednost američkog dolara ogromna je odrednica cijene gasa na pumpama. Jači dolar može značiti i niže cijene nafte.
Piše: Kimberly Amadeo (The Balance)
S engleskog preveo: Resul Mehmedović
Dilogos
