Cijela situacija sa Zakonom o šumama, raspodjelom drvnih sortimenata iz državnih šuma, oslikava otužno stanje u koje je bh. privreda smišljeno i veoma planski dovedena
Proizvođači namještaja u BiH prošle su sedmice ponovili svoj zahtjev da se u Federaciji BiH što prije usvoji novi Zakon o šumama kako bi se stvorili uvjeti za donošenje odluke o kriterijima za raspodjelu drvnih sortimenata iz državnih šuma. Oni su u okviru svojih strukovnih asocijacija pri Vanjskotrgovinskoj komori BiH te Privrednoj komori FBiH naglasili kako je zapravo neophodno utvrditi koliko ko ima pravo na dodjelu sirovina na godišnjem nivou, pri čemu sugerišu, s pravom, da bi prioritet trebali imati proizvođači namještaja finalnih proizvoda.
Ovo je jedan veoma važan i pametan zahtjev, koji bi u svakoj normalnoj državi bio tretiran s punom pažnjom. Nažalost, to se tako ne radi i u BiH, a cijela ova situacija sa Zakonom o šumama, raspodjelom drvnih sortimenata iz državnih šuma i tako dalje veoma ilustrativno oslikava otužno stanje u koje je bh. privreda smišljeno i veoma planski dovedena.
O čemu se ovdje radi? Šume u BiH su većim dijelom u državnom vlasništvu i država bi trebala da upravlja na pametan i osmišljen način svojim šumama. To znači da država treba da brine o sječi šume i pošumljavanju, pri čemu također treba da brine i o raspodjeli drvnih sortimenata (sortiment je određeni tip nekog proizvoda utvrđen standardima, op. a.) prema principima koji su najpovoljniji za razvoj lokalne privrede. Naprimjer, kada se već posiječe šuma, najbolje je i najpametnije te trupce iskoristiti za proizvodnju namještaja, a najlošije i, ako baš hoćete, najgluplje te trupce iskoristiti kao ogrjevno drvo ili ih pak samo preprodati dalje kao trupce. Naravno, pogađate – BiH se do sada prema svojim šumama odnosila uglavnom na ovaj drugi, posljednji način.
Zbog toga proizvođači namještaja i traže da se hitno usvoji novi zakon jer je, kako kažu, način na koji se sada gospodari i upravlja šumama upitan i neodrživ, pri čemu se bh. drvna industrija susreće sa brojnim problemima.
Pomenuti nacrt Zakona o šumama, naime, definiše da je korisnik šuma obavezan šumske drvne sortimente prodavati po tržišnim cijenama i na transparentan način, a u skladu s propisom koji donosi Vlada FBiH kojim se regulira način prodaje šumskih drvnih sortimenata. Jedan od kriterija za bodovanje kupaca iz navedenog stava jeste “stepen dovršenosti proizvoda od drveta”, pri čemu bi najveću prednost pri dodjeli sortimenata trebale dobiti kompanije koje imaju finalni proizvod. Slijede potom firme koje se bave preradom drveta, poput recimo pilana i raznih drugih prerađivača, a tek na kraju, na trećem mjestu su trgovci koji trguju sirovinom, dakle trupcima ili balvanima.
Nažalost, trenutno je situacija u ovom segmentu dijametralna od opisane. Drvna sirovina iz bh. šuma se izvozi i rasprodaje po najnižim mogućim cijenama (jer se država ne može izboriti s tim), pri čemu, da cijela stvar bude još i tužnija, procjene stručnjaka iz ove oblasti kažu da se čak 50 posto sortimenata iz bh. šuma zapravo – ukrade. Koliko je to “dobar i profitabilan biznis” svjedoče i slijedeći podaci: procjenjuje se da samo u Kantonu Sarajevo ima više od 120 ilegalnih pilana, a u cijeloj BiH više od hiljadu. I svi se sada bave izvozom drveta, pa čak i firme koje su recimo registrirane za ugostiteljske djelatnosti, poput recimo držanja restorana i disko-klubova! Svi se oni odjednom sada bave izvozom drveta.
I to je zaista “dobar biznis”. Ne treba neki veliki kapital niti neka velika pamet i znanje da se drvo obori, od njega potom dobije balvan, daska ili letva, a zatim da se sve to vani, u inostranstvu, lijepo i proda. A kupaca ne nedostaje. Prvo, zato što se bh. drvo prodaje po najnižim mogućim cijenama, a drugo, jer su sve okolne zemlje zaštitile svoje šume pa tih „proizvoda“ zapravo nedostaje na tržištu. Tako je naprimjer Crna Gora prije tri mjeseca u potpunosti zabranila izvoz svojih sirovina, trupaca i poluproizvoda, a i u Hrvatskoj je ograničen izvoz. Ali nije samo tako u našem okruženju. Sve razvijene države, poput recimo SAD-a, zabranjuju izvoz sirovina, balvana i trupaca i usmjeravaju ih ka tamošnjim proizvođačima koji ih koriste u proizvodnji, a kasnije kroz finalni proizvod i u izvozu.
Nažalost, bh. zakoni idu naruku toj praksi. Kazne za ilegalnu sječu šume kod nas su najblaže rečeno mizerne, pri čemu ne treba zaboraviti ni na činjenicu da nekontrolisanom sječom bh. šume polako ali sigurno nestaju. Ekološki stručnjaci iz Njemačke i SAD-a nedavno su procijenili da je do sada u BiH ukupno posječeno u najoptimističnijoj varijanti više od 20 posto prijeratnog šumskog fonda, dok domaći stručnjaci upozoravaju da više ne možemo govoriti o uništavanju šuma jer su one već uništene. Kažu da je najviše šume posječeno u zapadnoj Bosni, ali i na planinama Cincar, Prenj i Velež.
Većina u BiH danas smatra da je ovako loš odnos prema šumama slučajnost. Nažalost, nisu u pravu, jer je ovo što se danas dešava sa bh. šumom proizvod i direktna posljedica jedne odluke Svjetske banke od prije petnaestak godina. Prisjetimo se Paddyja Ashdowna i njegove Buldožer komisije. Tadašnji visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH okupio je privrednike iz oba bh. entiteta kako bi se napravio spisak stvari koje ometaju normalno poslovanje u BiH, a potom je međunarodna zajednica preko takozvane Buldožer komisije planirala rješavanje na entitetskim i državnom nivou tih problema.
Jedina stvar oko koje su se složili privrednici iz oba entiteta je bilo slijedeće – trenutna potpuna zabrana izvoza balvana i trupaca i njihovo usmjeravanje ka firmama iz drvne industrije. Svi su se automatski okupili oko te ideje, koja je zapravo ujedinila privrednike iz oba entiteta, pa je čak i tadašnji predsjedavajući Vijeća ministara BiH rekao da će se ta zabrana usvojiti po hitnom postupku čim prijedlog dođe do te institucije. Međutim, Svjetska banka se usprotivila toj inicijativi i stavila svojevrstan veto tako da je ta plemenita ideja zapravo jednostavno propala. Čak se ni moćna međunarodna zajednica nije mogla nositi sa Svjetskom bankom. A ovo što danas gledamo u bh. drvnoj industriji i bh. šumama je direktna posljedica te davne odluke koja se može i mora fakturisati Svjetskoj banci.
Piše: Eldar DIZDAREVIĆ
Oslobođenje
