Evo kako će se ubuduće gasiti ili spašavati posrnule europske banke
Pregovarači Europskog parlamenta i Vijeća postigli su provizorni sporazum o predloženom europskom Zajedničkom mehanizmu za rješavanje kriza banaka u sklopu europske Bankovne unije. Taj mehanizam komplementaran je Zajedničkom mehanizmu za nadzor banaka koji će, kada potkraj ove godine postane potpuno operativan, ovlastiti Europsku središnju banku da izravno nadzire banke u zemljama eura i u drugim državama članicama koje se odluče uključiti u Bankovnu uniju…
Zajednički mehanizam za rješavanje krize banaka treba osigurati da banke koje se suoče s ozbiljnim poteškoćama u poslovanju budu sanirane ili likvidirane učinkovito, s minimalnim troškovima za porezne obveznike i najmanjom mogućom štetom za gospodarstvo.
Mehanizam za rješavanje krize bavit će se svim bankama koje će nadzirati ECB. Njegov Upravni odbor pripremit će planove za razrješavanje krize i neposredno ih izvršavati u svim bankama koje će izravno nadzirati ECB te u bankama koje djeluju u više zemalja članica.
Nacionalne uprave za rješavanje bankovnih kriza pripremit će planove i rješavati krize samo u bankama koje djeluju na nacionalnoj razini i nisu pod neposrednim nadzorom ECB-a, pod uvjetom da to ne uključuje pomoć iz Zajedničkog fonda za rješavanje kriza banaka.
No, zemlje članice mogu odlučiti da Upravni odbor donosi odluke za sve banke, uključujući i one koje posluju lokalno i nisu pod punim nadzorom ECB-a, ako rješavanje uključuje novac iz Fonda.
Odluke će se donositi na Upravnom odboru u kojem će sjediti stalni članovi te predstavnici Komisije, Vijeća, ECB-a i nacionalnih vlasti.
U većini slučajeva ECB će upozoravati Odbor, Komisiju i nacionalne vlasti da se neka banka nalazi na rubu propasti. Potom će Odbor procijeniti da li to predstavlja opasnost za čitav bankovni sustav ili za banku postoji rješenje na privatnom tržištu. Ako ne postoji, Odbor će usvojiti plan za razrješavanje krize koji će obuhvaćati primjerene postupke i eventualno novac iz Fonda.
U donošenju konačne odluke sudjeluju i Komisija, Vijeće i nacionalne vlasti. Za rješavanje krize neke banke ili bankovne grupe uz korištenje manje od pet milijardi eura iz Zajedničkog fonda Upravni odbor će odlučivati u izvršnom sastavu, u kojem će Komisija, Vijeće i nacionalne vlasti biti stalni promatrači, bez prava veta.
U rješavanjima kriza s korištenjem više od pet milijardi eura iz Fonda, Upravni odbor će odlučivati na plenarnim sjednicama. Zanimljive su izmjene predložene Direktive za koje su se izborili pregovarači Europskog parlamenta. Njihova najveća briga bila je da se izbjegne utjecaj politike u pojedinačnim slučajevima rješavanja bankovnih kriza, pa će tako Komisija prihvaćati nacrte planova za rješavanje krize pojedinih banaka, a Vijeće će se uključivati u njihovu izradu samo na izričit zahtjev Komisije.
Također, na zahtjev eurozastupnika skraćeno je vrijeme za donošenje odluka o provedbi izrađenih planova. Shema za rješavanje krize moći će biti odobrena unutar vikenda, u vremenu od zatvaranja financijskih tržišta u Sjedinjenim Državama do njihova otvaranja na Dalekom Istoku. Nadalje, bit će uspostavljen sistem po kojemu će Fond moći posuđivati novac na tržištu, povrh sredstava koje će mu uplaćivati banke.
To će mu povećati moć, osobito u ključnim prvim godinama kada će imati malo vlastita kapitala. Novac iz „nacionalnih odjeljaka” unutar fonda brže će se prelijevati u zajednički odjeljak. U prvoj godini to će se dogoditi sa 40 posto njihova novca, u drugoj sa 20 posto, a ostalo će biti preneseno u idućih šest godina, tako da će nacionalni fondovi objediniti 60 posto sredstava već u prve dvije godine.
Brzo objedinjavanje bilo je također uvjet koji su parlamentarni pregovarači postavili da bi pravila o međudržavnim odnosima u Parlamentu dobila zeleno svjetlo.
Da bi postao zakon, Komisijin prijedlog moraju prihvatiti Europski parlament i zemlje članice na Vijeću (koje glasuje kvalificiranom većinom). Očekuje se da će Parlament o tim novim propisima glasati na plenarnoj sjednici početkom travnja, posljednjoj u sadašnjem sastavu, no s usvajanjem ne bi trebalo biti problema nakon što su im, uz pregovarače, povjerenje dali i lideri svih političkih skupina u Parlamentu.
Zajednički mehanizam za rješavanje kriza banaka trebao bi stupiti na snagu 1. siječnja 2015., dok bi se mehanizmi po kojima bi vlasnici i vjerovnici rješavali krize svojih banaka počeli primjenjivati od 1. siječnja 2016., kako je određeno Direktivom o sanaciji i rješavanju bankovnih kriza.
Izvor: poslovni plus
