Drugi pogled na biznis: hladnjače pune malina koje čekaju kupce -Euforija malinarstva u ZDK polako splašnjava. Hladnjače su pune smrznute maline i još uvijek čekaju kupca.
Zabrinuti su i vlasnici hladnjača (zadruge i preduzeća) kao i poljoprivredni proizvođači tj. malinari. Vlast i „velika udruženja“ mudro ćute i čekaju rasplet koji sigurno ne može biti dugoročno povoljan za sve igrače. Svi se pitaju , šta se to dešava sa „crvenim zlatom“ i kako nastaviti dalje?
Prošle godine u svijetu je proizvedeno 425 200 t maline, od čega je najviše proizvedeno u Srbiji 110 000 t, zatim Poljskoj 80 000 t, USA 66 000 t, Čileu 40 000 t….. i na desetom mjestu je BiH sa proizvodenih 10 267 t maline što predstavlja ogroman uspjeh i mnogo uposlenih u ovoj branši. Najviše se prodavalo i izvozilo u Srbiju 36 % (izvoz radi izvoza u EU i dopunske prerade), zatim Švedsku 18 %, Njemačku 12 %, Tursku 8 %, Švicarsku 5 %, Austriju 5 %, Belgiju 4 %, Mađarsku 3 %,…. Dakle uglavnom se izvozilo u EU i nešto u Tursku.
Od 2014. godine do 2015. godine količina novih zasada maline u BiH se povećala za 988 ha i sada je pod malinom 2643 ha zemlje. Za ovih cca 10 000 t prodate maline naplaćeno je 50,6 miliona KM, što čini 34 % ukupnog izvoza voća i povrća iz BiH u 2015. godini. Prosječna cijena prodate (rolend, griz) maline je bila 4,87 KM.
Kapacitet hladnjača u ZDK trenutno iznosi oko 5000 t koje su popunjene sa smrznutom malinom 60-70 %, bez HIFA-ine hladnjače u Doboju koja otkupljuje malinu sa prostora ZDK. Neki hladnjačari još nisu u potpunosti izmirili obaveze prema proizvođačima malina, jer nisu prodali maline. U ovoj branši u ZDK prihode ostvaruje cca 6000 ljudi, a u sezoni berbi taj broj se penje i preko 12 000 angažovanih ljudi.
Iako za 2016. godinu nema još zvaničnih podataka, cijenimo da je u ZDK zasađeno skoro duplo više novih zasada nego ranijih godina i za očekivati je veliki problem iduće godine, jer i kada bi se otkupljivala malina, njena proizvodnja će prevazići postojeće kapacitete hladnjača. Malina će se otkupljivati samo ako hladnjačari prodaju malinu od ove godine čime bi oslobodili prostor.
Osnovni uzroci slabije prodaje smrznute maline po nama su:
– Primjetili ste da je osim zemalja EU spomenuta i Turska u izvozu smrznute maline u količini od 8 % (cca 800 t). Zašto vlasti ne dogovore uslove za izvoz sa ovom zemljom kao sa izvozom mesa, čime bi se prevazišao ovaj problem. Sav izvoz u Tursku želi da kontroliše fondacija BIGMEV (Centar za razvoj odnosa sa BiH), a ko želi mimo njih izvoziti to je skoro nemoguće. O kapacitetu Turske sa svojih 80 mil. stanovnika nema smisla govoriti, jer ona može kompletnu proizvodnju BeHa maline apsorbirati na svoje tržište. Izgleda da je svugdje veća galama oko pomoći Turske nego što to izgleda u stvarnosti.
– Više od trećine maline se izvozilo preko Srbije, znači naši otkupljivači zajedno sa vlastima su napravili gordijev čvor da ništa ozbiljno ne možemo uraditi bez „komšija“.
– Problem sa prodajom smrznute maline ove godine se ogleda i u tome što je malina u Poljskoj dobro rodila, te je ona sada najveći proizvođač maline i EU prvenstveno kupuje od svoje članice po povoljnim cijenama.
– U Srbiji je za 30-tak % manji rod nego prošle godine i njihova formirana prodajna izvozna cijene je veća nego ranije. Kupci u EU nude 1,8-1,9 eura /kg maline i to je cijena za vilamet i miker u kojoj bi hladnjačari neznatno zaradili, a oni žele uvijek više.
– Slijedeći uzrok manje prodaje je jeftinija ponuđena cijena polke i polane od strane Poljske za čak 50 centi (1 KM) nego u Srbiji iz razloga mašinske berbe.
– Organska proizvodnja maline u BiH je još daleko od ozbiljne proizvodnje, mada postoje početni pokušaji.
Možda i u ovom pravcu treba ići.
-Prerada maline (sokovi, džemovi, čajevi, prirodne boje, keksi, kolači…) u BiH je neznatna, radi veće otkupne cijene maline i nema ozbiljnijih pokušaja.
-Otkupljivači se moraju ujedinjavati jer smo faktor u svijetu proizvodnje maline a ne nastupati pojedinačno i čekati kupca da dođe. Moraju tražiti kupca i u islamskim zemljama sa kojima se sigurno može naći zajednički jezik.
– Uloga vlasti i većih udruženja (kantonalni , federalni i državni nivo) je da svojim vezama, kontaktima i savjetima pomognu vlasnicima hladnjača da prodaju ove nagomilane količine malina, jer je ugrožena jedna od najpoštenijih i najsiromašnijih populacija ljudi (poljoprivrednici) koji ionako jedva sastavljaju kraj sa krajem i sa redovnom naplatom svojih proizvoda. Stalno smo svjedoci da naše javne ličnosti iz vlasti posjećuju sajmove širom svijeta i mislimo da je došlo vrijeme da pokažu da to ne rade samo radi svoje promocije i interesa. Mogu barem pokazati javnosti da su zainteresovani za problem održavanjem sastanaka sa vlasnicima hladnjača i pokušavati rješiti problem.
Poljoprivrednicima su potrebne smjernice za narednu godinu. Šta saditi, u kojem pravcu razvijati svoja gazdinstva da imaju efekta od uloženog rada, koja proizvodnja i koliko će se podržavati od raznih nivoa vlasti, gdje se može obučiti za traženu proizvodnju, koji certifikati će se tražiti, kako do organskog proizvoda, gdje to prodavati, hoće li se i iduće godine otkupljivati malina jer su hladnjače polupune, pripremiti proizvođače na niže otkupne cijene maline iduće godine jer je to već sugestija inozemnih kupaca, šta sa polkom i polanom .. …. Ove odgovore očekuju od ljudi koji za to primaju plaću, a ne samo dijele naš novac za poticaje po kriterijima za koje čuju samo ljudi bliski njima.
I za kraj da prenesem jednu tuđu misao da se nijedna zemlja nije obogatila od poljoprivrede, ali nije se ni razvila bez poljoprivrede.
Ovaj tekst je dobronamjeran i nastao je iz potrebe nemogućnosti davanja pozitivnih odgovora na svakodnevna pitanja poljoprivrednika, dobrih ljudi.
Proizvodnja maline se razvila zahvaljujući malom radinom bosanskom čovjeku, koji želi da živi od svog rada, vrijeme je da i vlast i hladnjačari to prepoznaju i uključe se u rješavanje ovog hairli posla.
autor: eko tvrtkovac / Spahić Jakub
