Etika i gospodarstvo – dva oprečna pojma
Gospodarska etika je tematska okosnica ovogodišnjeg Dana evangeličke crkve. Na susretu evangelika kritički se razmatra odgovornost poduzetnika prema svojim radnicima kao i etički standardi u svjetskoj trgovini.
Wolfgang Huber, nekadašnji predsjednik Vijeća evangeličke crkve u Njemačkoj velike nade polaže u elite. Na elite odgovornih u politici, ali prije svega u gospodarstvu – oni bi, smatra Huber, s obzirom na globalne probleme s kojima je svijet suočen, trebali preuzeti neku vrstu gospodarsko-etičkih uzora. “Tko spada u te elite, mora pred očima imati dobrobit svih, čitave zajednice. Kostur bi trebali činiti pravda i ljudska prava, u okviru kojih se onda mogu ostvarivati gospodarski interesi. Natjecanje – na kojemu se gospodarstvo temelji – trebalo bi biti uvjetovano fair-playom.”
Gospodarstvo treba odgovornu elitu
Wolfgang Huber
Socijalna i ekološka odgovornost moraju pritom predstavljati stvarne ciljeve poduzeća i ne bi smjeli biti samo reklamna fasada kao kod green-washinga, traži Huber: “Većinom nedostaje prominentnih gospodarstvenika koji bi se izjašnjavali u tom smjeru. A njihov angažman za ljudsko dostojanstvo i empatiju, njihovo zalaganje za te vrijednosti je jednako važno kao i socijalni angažman pisaca, biskupa, političara ili filozofa, sindikata ili sportaša.” Na primjer kada njemačke tvrtke djeluju u nerazvijenim zemljama.
Ines Kolmsee je predsjednica Uprave Čelično-metalurškog holdinga SKW. Jedna od tvornica tog holdinga je u Butanu. Kako je zaštita na radu tamo nepoznat pojam, Ines Kolmsee se našla suočena sa situacijom u kojoj je njezina savjest bila stavljena na kušnju. U Butanu su, naime, priča poduzetnica, standardi potpuno drukčiji nego u Njemačkoj. Lokalni partneri su joj rekli kako je “sasvim normalno” da na gradilištu kao što je njihovo na kojemu je povremeno radilo i 250 ljudi pogine dvoje, troje ljudi. Rečeno joj je da se obiteljima žrtava potom plati “odšteta” od 100-tinjak dolara i da je “onda sve u redu”, objašnjava poduzetnica.
Odgovornost se isplati
Za nju, pak, to nije bilo u redu. Ona je poslala vlastitu povjerenicu za sigurnost u azijsku zemlju kako bi izbjegla da se na njezinom gradilištu dogode nesreće. Što je urodilo uspjehom jer je njezina povjerenica za sigurnost organizirala gradilište – koliko je to bilo moguće – prema njemačkim standardima. “Mislim da je najgora povreda koju smo imali bila nagnječenje nožnog palca”, priča Ines Kolmsee.
Antje von Dewitz iz Vaudea
Obiteljsko poduzeće za outdoor-opremu Vaude ne reklamira se samo svojim ekološkim imidžom, već pokušava za svoje proizvode dobiti i certifikate koji iziskuju zahtjevne procedure. U Vaudeu vjeruju da se troškovi koji time nastaju na kraju ipak isplate: “To povećava troškove za oko 15 posto. Ali nematerijalnu vrijednost koju time dobijamo itekako dobro osjećamo – u motiviranim djelatnicima, u činjenici da smo vrlo omiljeni poslodavac. Naši trgovački partneri nas prihvaćaju sa simpatijom. I bez egzaktnih ekonomskih kalkulacija vjerujem da se to isplati”, kaže direktorica Vaudea Antje von Dewitz.
Christine Hohmann-Dennhardt, koja je do 2011. godine bila sutkinja njemačkog Ustavnog suda, danas je članica Uprave Daimler Benza AG. Njezina je zadaća, između ostalog, suzbijanje korupcije. Ona traži nadzor poslovanja na burzi po uzoru na SAD. To se zove “compliance”: “Što se zapravo krije iza tog pojma? Jednostavno poštivanje pravila, zakona, sve ono što bi zapravo trebalo biti samo po sebi razumljivo.”
Postaviti sebi više standarde
Zakoni, međutim, obično predstavljaju samo minimum gospodarskih pravila kojih bi se poduzeća morali pridržavati. Globalni igrači bi stoga mogli i trebali postaviti sami sebi puno više standarde od tog zakonskog minimuma, smatra Christine Hohmann-Dennhardt iz Daimlera: “Tko će, ako nećemo mi – tako veliki koncern kao što je Daimler AG, koji ima moć na tržištu i koji može tražiti od svojih partnera da pristanu na određene ugovore?”
Autori: Thomas Klatt/Dunja Dragojević
Pdg. ured.: Senad Tanović
dw.de
