Ernest Bučinski: Čime nas je zadužio tovariš ambasador?

Ove godine, počasni građanin Banjaluke postao je ruski ambasador u BiH, Aleksandar Bocan Harčenko.

Autor: Ernest Bučinski

Ključ grada uručio mu je gradonačelnik Slobodan Gavranović. Ništa tu čudno ne bi bilo kada bi neko građanima objasnio čime je Rus zaslužio nagradu glavnog grada Srpske.

A da ključ grada treba zaslužiti, dokazuje i činjenica da prošle godine nije dodijeljen nijednoj osobi, jer se ispostavilo da nema niti jednog pojedinca ili kolektiva koji bi trebalo da dobije ovu najveću gradsku nagradu. Znači da nas je ovaj novopečeni počasni građanin Banjaluke morao nečim velikim zadužiti i učiniti nešto zaista značajno.

Međutim, za njega niko od građana ni čuo nije, a najvjerovatnije nije niti većina gradskih odbornika koji su i donijeli odluku da mu se priznanje dodijeli. Ali valjda ih je bilo sramota da i ove godine ključ grada ne dobije niko, pa se, reda radi, da ne ispadnu stipse, sjetiše da BiH ima ruskog ambasadora, te odlučiše da mu daju priznanje. Neće se narod buniti, računaju, ipak se radi o Rusu.

Kako reče jedan pjesnik, ‘nas i Rusa 300 miliona’. Uostalom, danas kada je Rusija u velikoj političkoj, ali i vojnoj krizi sa Ukrajinom i zapadnim svijetom, valja jasno i glasno reći na čijoj smo strani – pogotovo nas 200 000 građana Banjaluke. Bitan smo mi faktor u svijetu geopolitike, ne smije se izostaviti važnost našeg čovjeka u sferama političkih i naftnih tokova, pogotovo onih “južnih”.

Zato su naše gradske glavešine kazale: ”Evo vam, draga naša Ruska braćo, ključ grada, pa ako se desi da vam u Ukrajini, ili bilo gdje drugdje, postane tijesno, a vi se uputite do glavnog grada Republike Srpske. Jeste da ni u nas ne cvjetaju ruže i da nismo riješili pitanje svojih raseljenih lica i stambeno nezbrinutih građana, ali niste vi nama bilo ko.”

E sad, drugi je par opanaka i najk patika što apsolutno nije primjereno da se dupeuvlačimo Rusima na ovaj način, jer kakve veze ima ruski ambasador sa Banjalukom i zbog čega je on za ovaj grad značajniji od poljskog, mađarskog, norveškog ili austrijskog ambasadora, osim što je pravoslavno-slavenskoga roda, od čega naše građanstvo ima koristi koliko i od bogatstva sibirskih šuma, što će reći – nikakve.

Da nam Rusi slučajno nisu dali plina i nafte gratis? Nisu. Čak su nam i onu jedinu rafineriju koju imamo u Bosanskom Brodu uzeli na korištenje, a koncesiju im je dao – a ko drugi do svemogući predsjednik Milorad. Da li su nam možda Rusi dali novac da u Banjaluci otvorimo neku novu biblioteku ili vrtić, ili da sagradimo kakav most?

Iskreno govoreći, za naš grad su tokom posljednjih godina više učinile Kina i Japan, poklanjajući kompjutere školama i autobuse gradskom prevozu.

Činjenica da je dotični ambasador postao počasni građanin Banjaluke misterija je i njemu samome. Ali nije se libio da primi priznanje, jer što je džaba i bogu je drago.

Glavešine grada nisu marile za želju građana da ključeve daju svom sugrađaninu. Radi se o njihovom prijedlogu da počasni građanin Banjaluke postane Alija Mahmutović. Za našeg Alu čuli su čak i ljudi koji nikad nisu ni bili u Banjaluci.

Da, to je onaj Ale, čovjek koji dijeli djeci bombone i čokolade, pozdravlja svoje sugrađane toplim osmijehom, hrani golubove i napuštene životinje. Onaj koji je svojevremeno gradio malena ostrvca na rijeci Vrbasu i nalazio se u prilici da ljudima bukvalno spasi život kada je nespretne plivače izvlačio iz dubokog riječnog vira. Ukratko, Ale je gradska legenda (Splićani bi kazali orđinal), živa enciklopedija, i među prvima koji treba da dobije status počasnog građanina. Nije on jedini, jer imamo mi svojih zaslužnih ljudi: pisaca, slikara, glumaca, muzičara, sportista, doktora, naučnika, profesora i drugih pred kojima bi gradska vrata trebalo uvijek širom da su otvorena! Ali, nažalost, mnoge svoje zaslužne građane ovaj grad je zaboravio.

Po zna koji put, potvrdilo se da je politika iznad svega, pa čak i iznad želje građana da nagradu dodijele čovjeku kojem na taj način žele zahvaliti za ljubav koju cijeli život iskazuje svom gradu i svojim sugrađanima. Treba se uvući u dupe moćniku, a nije isključeno da će korist od ovoga imati partija koja je danas na vlasti u gradu Banjaluci. Naši vlastodršci su navikli da u svojim rukama drže sve ključeve, koje mogu da daju, poklanjaju, iznajmljuju i prodaju kome hoće i kada im se prohtije!

Buka